Tuže RS i traže proviziju od koje su sami odustali

BANjA LUKA - Iako im je odustajanje od provizije ukoliko dobiju više od 350 miliona dolara za prodaju "Telekoma Srpske" donijelo najviše finansijskih bodova i pobjedu u izboru za stranog konsultanta u prodaji, "Rajfajzen investment" danas od Srpske sudskim putem traži više od milion dolara "nagrade" za visoku cijenu postignutu u prodaji "Telekoma Srpske".

Austrijski "Rajfajzen investment", nekadašnji finansijski savjetnik za prodaju "Telekoma Srpske", tužio je Republiku Srpsku pred Arbitražnim sudom u Cirihu zahtijevajući "dodatnu nagradu za uspjeh", jer je "Telekom Srpske prodat Telekomu Srbija po neočekivano visokoj cijeni od 646 miliona evra".  

Namještaljka 

Komisija Vlade RS koju su tada činili ministar finansija Svetlana Cenić (predsjednik), ministar saobraćaja Dragoja Lajić, direktor Direkcije za privatizaciju Vladimir Mačkić i direktor "Telekoma" Slaviša Krunić bodovanjem na osnovu limitiranja cijene izabrala je 2005. godine "Rajfajzen investment" za stranog konsultanta pri prodaji "Telekoma Srpske".

Kako je u samom bodovanju tehničkih kriterijuma, koje je prvo izvršeno, "Rajfajzen investment" imala najmanje bodova, Komisija ga je favorizovala tako što mu je dala maksimalnih 100 bodova na finansijskoj ponudi. Najviše bodova u tehničkoj ponudi imala je CAIB 83,34, a "Rajfajzen investment" je sa 75,36 bodova bila na posljednjem mjestu.

Kako je limitiranjem cijene prodaje "Telekoma Srpske" dobila maksimalnih 100 bodova u finansijskoj ponudi, upravo to je presudilo da ova kuća bude konačan prijedlog Komisije za izbor konsultanta koji će voditi prodaju "Telekoma Srpske".

"Rajfajzen" je u ponudi navela da ukoliko Telekom proda po cijeni manjoj od 150 miliona dolara neće uzeti proviziju, a da će ukoliko ga proda po cijeni od 150 do 350 miliona dolara uzeti 1,4 miliona ili 0,59 odsto provizije.

"Rajfajzen investment" je navela da ukoliko "Telekom" bude prodat za više od 350 miliona dolara takođe neće uzeti proviziju.

Na isti sistem finansijske ponude limitiranjem cijene išao je i CAIB, ali je njegova provizija za limitiranu cijenu od 150 do 350 miliona dolara bila veća i iznosila 1,8 miliona ili 0,75 odsto.  Zbog toga je u finansijskoj ponudi dobila 81.60 bodova, a ne 100 maksimalnih kao "Rajfajzen". CAIB je imao najviše bodova u tehničkoj ponudi, ali je izgubio na zbrajanju bodova iz finansijske i tehničke ponude.

Svim ostalim ponuđačima koji nisu limitirali cijenu prodaje "Telekoma" i koji su tražili proviziju bez obzira o kojoj sumi je riječ, Komisija je zbog toga umanjila bodove i nisu bili izabrani.  

U Komisiji su tada tvrdili da je ovakvo bodovanje bilo logično, jer je prodaja "Telekoma Srpske" po cijeni većoj od 350 miliona dolara nemoguća. Kasnije se ispostavilo da to nije tačno. 

Vlada Pere Bukejlovića krajem januara 2006. godine potpisala je Ugovor sa konsultantskom kućom "Rajfajzen investment".

- Njihovi stručnjaci već se nalaze u "Telekomu" i rade na pripremi određenih studija i analiza. Privatizacija "Telekoma Srpske" trebalo bi da uslijedi ove godine, a do avgusta trebao bi biti raspisan javni poziv za privatizaciju, rekao je 2. februara 2006. tadašnji ministar saobraćaja i veza Republike Srpske Dragoje Lajić.

Međutim, u aprilu mjesecu Milorad Dodik je dobio mandat za sastav nove Vlade koja je završila proces prodaje "Telekoma Srpske" u decembru 2006. po rekordnoj cijeni.

Iako je po pravilima Svjetske banke procedura za izbor međunarodnog savjetnika trebalo da traje tri do četiri mjeseca zbog više interesnih lobija, ona je u RS trajala više od dvije godine.  

Uloga savjetnika bila je da izabere najboljeg ponuđača za kupovinu većinskog paketa akcija u "Telekomu Srpske", a Vlada RS je još 1. avgusta 2003. godine raspisala tender za njegov izbor.  

Prva Komisija

Glavni koordinator projekta izbora finansijskog savjetnika za privatizaciju "Telekoma Srpske" bio je Fond za razvoj RS koji je po Akcionom planu Vlade vodio sve poslove oko izbora finansijskog savjetnika, zaprimao prijave i vršio odabir najboljih. Vladina Komisija je potom vršila bodovanje za šest sa sužene liste odabranih tj. odlučila koja je od njih najbolja.

Prvu Komisiju za izbor konsultanta činili su uglavnom kadrovi PDP-a. Predsjednik Komisije bio je tadašnji ministar saobraćaja i veza Dragan Šolaja (PDP), a članovi: ministar finansija Branko Krsmanović (PDP), direktor Fonda za razvoj Srećko Bogunović (PDP), tadašnji zamjenik direktora "Telekoma" Milenko Stanić (SDS) i predstavnik nekadašnje Direkcije za privatizaciju.

Ta Komisija je između 44 validno prijavljene kompanije sačinila kratku listu od šest najboljih: Nomura/KPMG iz Londona, Epik iz Beča, Rothschild/Citadela iz Pariza, CAIBA/Dilojtl tuš iz Srbije, BNP Paribas iz Pariza, CIBS World Markets /Raifeisen investement iz Londona i Beča.  

Kasnije su odustale World markets /Raifeisen iz Londona i Beča, te CIBS Worl Markets.

Na prvom rangiranju za konsultanta koji će raditi prodaju "Telekoma Srpske" pobijedila je CIAB, koja je nastupila zajedno sa Dilojtl tušom, ali je Svjetska banka koja je finansirala izbor konsultanta sa 400.000 dolara uvažila žalbu ostalih učesnika javnog poziva o sukobu interesa i poništila izbor. Učesnici su se žalili na izbor Dilojtl tuša, jer je ova revizorska kuća godinama radila interne revizije poslovanja "Telekoma Srpske".  

Nakon poništenja odluke o izboru CIAB i Dilojtl tuša Komisija je zaključila da je pobjednik drugi sa liste rangiranih i po tome finansijski savjetnik pri prodaji "Telekoma Srpske" trebalo je da bude Momura KPMG.

Poslije ovoga između Svjetske banke i Fonda za razvoj RS, koji je po neuobičajenoj odluci Vlade uz Direkciju za privatizaciju postao implementator projekta izbora savjetnika za prodaju Telekoma Srpske, počinje dugotrajna prepiska. Ova prepiska rezultovala je zahtjevom Svjetske banke da ne može proći drugi sa liste, nego da se ponovno obnovi i tehnička i finansijska ponuda svih kompanija.  

Novi utvrđeni rok za izbor konsultanta za prodaju "Telekoma Srpske" podešen je i prilagođen novim uslovima. Sa padom Vlade Dragana Mikerevića (PDP) i dolaskom Vlade Pere Bukejlovića (SDS) kadrove PDP-a u Komisiji za izbor konsultanta mijenjaju kadrovi SDS-a.  

"Rajfajzen investment" je izabran zahvaljujući glasovima tadašnjih članova komisije: Svetlane Cenić, Dragoja Lajića, Vladimira Mačkića, kadrova SDS-a, i tadašnjeg direktora "Telekoma" Slaviše Krunića, koji je na to mjesto došao kao kadar PDP-a, ali nije ispoštovao interese stranke u cijelom procesu.  

Prema kalkulacijama koje su se mogle čuti u dobro upućenim krugovima, "Rajfajzen investment" je izabran da bi prodaju "Telekoma Srpske" namjestio "Telekomu Austrija" na čijem čelu je Sarajlija Boris Nemšić, školski drug Slaviše Krunića.  

Međutim, Vlada RS, na čijem čelu je bio Milorad Dodik, 5. decembra 2006. godine prihvatila je kao najbolju ponudu "Telekoma Srbije" koji je za kupovinu 65 odsto državnog kapitala "Telekoma Srpske" dao 646 miliona evra. Drugi ponuđač "Telekom Austrija" ponudio je 467 miliona evra.

Boris Nemšić, izvršni direktor "Telekoma Austrija" rekao je tada da je rezultat tendera "razočaravajući".

"Rajfajzen investment", poslije prodaje "Telekoma Srpske", ugasio je svoju ispostavu u RS.

Raspad koalicije PDP-SDS

Komisija za izbor stranog savjetnika u prodaji "Telekoma Srpske" na čijem čelu je bila ministar finansija Svetlana Cenić i koja je izabrala "Rajfajzen investment" za savjetnika za razliku od prethodne imala je pet, a ne četiri člana.

PDP, koja je zajedno sa SDS-om činila tadašnju Vladu, teško je prihvatila što u Komisiju ponovo nije ušao direktor Fonda za razvoj, a SDS to pravdala činjenicom da novi direktor Zoran Đerić, visoki funkcioner PDP-a, još nije bio zvanično imenovan.

PDP je insistirala na petočlanoj komisiji uz argument da Komisija može doći prilikom glasanja u pat poziciju zbog parnog broja članova. Upućeni tvrde da je upravo izbor konsultanta za prodaju "Telekoma" doveo do raspada koalicije SDS-PDP.

Ostale ponude  

BNP Paribas Corporate Finace iz Pariza je u ponudi navela da će ako "Telekom Srpske" proda za 150 miliona dolara uzeti proviziju od 0,55 odsto ili 825.000 dolara. Ako ga proda po cijeni od 150 do 350 miliona provizija je 0,55 odsto ili 1.375.000 dolara. Za cijenu veću od 350 miliona dolara tražili su proviziju od 0,55 odsto ili 1.925.000 dolara.  

Takva ponuda donijela im je svega 41.57 finansijskih bodova.  

EPIC iz Beča je naveo u ponudi da će ako Telekom proda za manje od 150 miliona dolara tražiti 0,52 odsto provizije ili 780.000, ako ga proda po cijeni od 150 do 350 miliona 0,51 odsto ili 1.275.000 dolara. Provizija EPIC ukoliko bi Telekom prodao za više od 350 miliona dolara bila bi 0,50 odsto ili 1.750.000 dolara.  

To je odlučilo da im Komisija dadne 75.45 bodova.

Nomura International iz Londona za prodaju "Telekoma" ispod 150 miliona dolara dostavila je ponudu sa provizijom od 0,545 odsto ili 817.500 dolara, za prodaju od 150 do 350 miliona dolara 1.362.500 dolara, a za prodaju po cijeni većoj od 350 miliona dolara Nomura je tražila proviziju od 0,545 odsto ili 1.907.500 dolara.  

I ovu veliku kuću u ocijeni Komisije koštalo je to što je predvidjela proviziju u sve tri stavke. Tako je njena ponuda dobila svega 41.86 bodova. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.