Toni i Zerina najkrvoločniji

TREBINjE - Kada sam čuo da su Srećko Herceg, Ivan Medić zvani Poskok, Marina Grubišić-Fejzić i Ivan Zelenika uhapšeni, odmah sam se svih sjetio.

Ne znam šta nam je teže padalo, lizanje cipela, pločica na podu toaleta, čišćenje klozetskih šolja i očepljavanje golim rukama, prinuđivanje da oponašamo životinje, da pasemo i jedemo travu, gonili su nas da ljubimo životinje, pljuvali nam u usta...

Ispričao je ovo “Glasu Srpske” Veljo Golubović, robijaš iz “Dretelja”, čiji je otac Vuksan poslije boravka u ovom logoru smrti umro od posljedica zlostavljanja.

Stravična sudbina oca i sina, Vuksana i Velje Golubovića počela je u maju 1992. godine, kada su uhapšeni u svom stanu u Mostaru.

- Kada su nas uhapsili odmah su nas i opljačkali, uzeli su sve vrijedno iz kuće, novac, zlato... Tada nikoga nismo prepoznali, ali u Vojnoj bolnici u Mostaru, gdje su nas najprije odveli, prepoznali smo Ivana Zeleniku, upravnika i najokorelijeg zločinca, koji je mučio sve Srbe koji su se nalazili u tom logoru - kaže Veljo i dodaje da su poslije toga odvedeni u “Dretelj”, kombijem sa zamračenim staklima.

- Kad smo ušli u logor morali smo da prođemo kroz špalir zatvorskih čuvara, gdje su nas tukli kako su god i čime su god stigli. U zatvoru sam izgubio 35 kilograma za nekoliko mjeseci - ispričao je on i dodao da se, iako su prošle gotovo dvije decenije, sjeća svega.

- Ne znam šta nam je teže padalo, lizanje cipela, pločica na podu toaleta, čišćenje klozetskih šolja i očepljavanje golim rukama, prinuđivanje da oponašamo životinje, da pasemo i jedemo travu, gonili su nas da ljubimo životinje, pljuvali nam u usta... Ipak najgore je bilo kada smo iz ženskih hangara čuli vriske žena koje su silovali. Gonili su nas na homoseksualne odnose, zabijali eksere i igle ispod nokata, logoraši su jeli sopstveni izmet... Nenada Markovića iz Mostara su isto veče kad je došao isprebijali do smrti, podlegao je. Zoranu Bogdanoviću su palili kosu i kožu na glavi. Udarali smo jedni druge - kazao je on.

Golubović ističe da su mu najteže pale batine Tonija Rajića.

- Zaletio bi se iz sve snage i udarao me nogama i šakama po cijelom tijelu. Bio sam modar ko čivit. Govorio je “hajde, četniče zini” da bi mi pljunuo u usta i tako nekoliko puta na dan. Ako nas neko od stražara nije dobro tukao, on bi mu pokazao kako da to uradi - kaže Golubović.

Po zvjerstvima se isticala i jedna žena, zvala se Zerina Šuta.

- Ona bi rekla logorašu da raširi noge, a onda bi ga nogom, sa vojničkim čizmama udarala po genitalijama. Pitala bi da li bismo željeli da imamo polni odnos sa njom, šta god da bismo odgovorili ne bi joj bilo po volji. Slijedile bi strahovite batine. Gonila nas je da pijemo mokraću i da jedemo sopstveni izmet. Zlo u ženskom obličju - priča Golubović.

U zvjerstvima je dobro bio poznat i “doktor” Zoran Hranilović.

- Zatvoreniku Saši Stoliću je “naživo” operisao slijepo crijevo, iako za to nije imao potrebe. Kada bi nas pitali ima li ko potrebu da ide kod doktora, neki bi, ne znajući šta ih očekuje, tamo i otišli. Poslije batina koje su dobijali, ne bi im više padalo na pamet da traže doktora - ispričao je on.

Golubović kaže da se nada da pravda polako izlazi na vidjelo.

Pripadnici Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) BiH uhapsili su u srijedu Srećka Hercega i Ivana Medića zvanog Poskok iz Ljubuškog, Marinu Grubišić-Fejzić iz Čapljine i Ivana Zeleniku iz Jare, osumnjičene za ratni zločin nad Srbima u logoru “Dretelj” u Čapljini. Osumnjičeni su za zločine protiv čovječnosti i protiv civilnog stanovništva.

Pritvor

Tužilac Posebnog odjeljenja za ratne zločine Tužilaštva BiH predložio je juče sudu određivanje pritvora od 30 dana za Srećka Hercega, Ivana Medića zvanog Poskok, Marinu Grubišić-Fejzić i Ivana Zeleniku. Tužilac je predložio određivanje mjere pritvora za navedene osumnjičene, jer smatra da postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva osumnjičenih, kao i da bi boravkom na slobodi mogli uticati na svjedoke, saučesnike ili pomagače.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.