TEMA: Tramp na testu iz ekonomije

Oko 210 miliona Amerikanaca registrovano je za glasanje, a ishod izbora 3. novembra pokazaće koliko će Donald Tramp imati prostora za političke poteze u posljednje dvije godine mandata. Republikanci brane većinu u oba doma Kongresa, dok demokrate nastoje da nezadovoljstvo zbog rata s Iranom, skupog goriva i troškova života, pretvore u izbornu prednost.

Američki predsjednik nije na glasačkom listiću, ali će izbori za svih 435 mjesta u Predstavničkom domu i 35 senatorskih mandata pokazati koliko birači podržavaju njegovu politiku. Za preuzimanje Predstavničkog doma demokratama su potrebna tri neto mjesta, dok je put do većine u Senatu teži i zahtijeva neto dobitak od četiri mjesta. Zbog različitog rasporeda izbornih trka, nacionalna podrška strankama ne mora se direktno preslikati na konačan broj mandata. Demokrate mogu osvojiti više glasova na nivou cijele zemlje, a da to ne bude dovoljno za preuzimanje oba doma. Izbori će pokazati da li Tramp i dalje može da računa na republikansku većinu kao oslonac ili će se u završnici mandata suočiti sa snažnijim institucionalnim otporom.

CIJENE KVARE RAČUNICU

Najnoviji pokazatelji javnog raspoloženja ne idu naruku republikancima. Prema anketi "Rojtersa" i "Ipsosa", Trampov rad odobrava 32 odsto ispitanika. Među registrovanim biračima demokrate imaju prednost od 47 prema 36 odsto na pitanju za koju bi stranku glasali za Kongres. Kada se uračunaju i opredijeljeni odgovori neodlučnih, odnos je 50 prema 41 odsto, dok među biračima koji će najvjerovatnije izaći na izbore demokrate vode sa 53 prema 44 odsto. Posebno je nepovoljno što 73 odsto ispitanika smatra da se troškovi života kreću u pogrešnom smjeru. Kada je riječ o upravljanju ekonomijom, 37 odsto više vjeruje demokratama, a 33 odsto republikancima. Razlika se vidi i u motivaciji za izlazak na birališta: 46 odsto demokrata kaže da je veoma motivisano da glasa, u poređenju sa 30 odsto republikanaca. Anketa je sprovedena onlajn među 1.679 odraslih Amerikanaca, uključujući 1.280 registrovanih birača. Rezultati, međutim, ne znače da je ishod odlučen. Nacionalne ankete pokazuju opšte raspoloženje, ali se kontrola nad Kongresom određuje u pojedinačnim izbornim jedinicama i saveznim državama, gdje lokalna pitanja, kandidati i izlaznost mogu da promijene odnos snaga.

Sličnu sliku daju i ankete medija i istraživačkih kuća koje se često povezuju sa konzervativnim biračkim krugovima. "Foks njuz" je u oktobarskom istraživanju zabilježio prednost demokrata od devet procentnih poena u trci za Predstavnički dom, dok je Rasmusen registrovao razliku od pet poena. Različita veličina prednosti ukazuje na to da rezultati zavise od uzorka i metodologije, ali i da nezadovoljstvo ekonomskim prilikama predstavlja problem za republikance i u istraživanjima koja ne dolaze iz medija bliskih demokratama.

Za Trampa je problem što se nezadovoljstvo odnosi i na obećanja važna za njegov povratak u Bijelu kuću. Obuzdavanje inflacije i smanjenje troškova života trebalo je da pokažu da će njegova politika donijeti ekonomsko olakšanje. Visoke cijene goriva i svakodnevnih potreba sada postaju mjerilo prema kojem birači procjenjuju rezultate administracije.

RATNI TROŠKOVI STIŽU DO BIRAČA

Rat s Iranom i poremećaji na energetskom tržištu dodatno su zakomplikovali izbornu računicu. Rast cijena nafte i goriva povećava troškove prevoza, poljoprivrede i proizvodnje, a dio tog pritiska prenosi se na cijene robe i usluga. Za američka domaćinstva to znači manje novca za druge potrebe, dok se za Bijelu kuću otvara pitanje kako ublažiti posljedice sukoba koji je postao jedna od glavnih tema kampanje. Tramp je u politički život ušao obećanjima da će Amerika izbjegavati dugotrajne strane ratove i da će ekonomski interesi građana biti na prvom mjestu. Produžavanje sukoba i rast cijena energenata zato dovode u pitanje njegovu poruku da spoljnopolitičke odluke donosi u interesu domaće ekonomije.

Analitičar međunarodnih odnosa Aleksandar Jakovljević ukazuje na to da diplomatski rezultati neće nužno donijeti političke poene ako se ne odraze na životni standard. Za Trampa je važno da pokaže da njegove spoljnopolitičke inicijative mogu da proizvedu opipljive koristi i doprinesu stabilizaciji tržišta energenata.

Demokrate nastoje da rat i skuplje gorivo predstave kao dokaz da Tramp nije ispunio ekonomska obećanja, dok republikanci moraju da pokažu da administracija ima plan za stabilizaciju cijena i da diplomatski potezi mogu da donesu rezultat. Kako navodi Jakovljević, u tom kontekstu treba posmatrati i Trampove poteze usmjerene na povećanje ponude dizela. Američki predsjednik nedavno je saopštio da je sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom dogovorena početna isporuka više od 300.000 tona dizela, uz najavu dodatnih količina. Riječ je o približno 2,25 miliona barela, ali najavljena količina ne znači da je sve gorivo već isporučeno. Vašington nastoji da poveća ponudu goriva da bi ublažio pritisak na cijene, čak i kada to zahtijeva dogovor sa Moskvom. Ipak, politički efekat zavisiće od stvarnih rezultata. Ako dizel ostane skup, sama najava isporuka neće biti dovoljna da promijeni raspoloženje birača.

RAČUNICA SA MOSKVOM

Dogovor o dizelu otvara širu dilemu američke politike prema Rusiji. Tramp nastoji da pokaže da direktni razgovori sa Putinom mogu da donesu ekonomske koristi, dok kritičari upozoravaju da popuštanje ograničenja za ruske energente može da oslabi pritisak na Moskvu zbog rata u Ukrajini.

Pokušaji da se ograniči ukrajinsko gađanje ruskih rafinerija i energetske infrastrukture dodatno usložnjavaju situaciju. Napadi utiču na rusku proizvodnju i izvoz goriva, ali istovremeno mogu da izazovu nove poremećaje na međunarodnom tržištu. Zato svaki potez koji se predstavlja kao korak ka stabilizaciji cijena mora da se mjeri i diplomatskim i bezbjednosnim posljedicama.

Cijene goriva, međutim, ne zavise samo od dogovora Vašingtona i Moskve. Rizici u Persijskom zalivu, poremećaji u pomorskom saobraćaju i neizvjesnost u vezi sa daljima tokom sukoba s Iranom nastavljaju da utiču na cijene nafte i derivata. Čak i kada dodatne količine stignu na tržište, njihov uticaj može biti ograničen, ako je globalna ponuda pod pritiskom.

Ekonomista i analitičar Branimir Đokić upozorava da bi rast troškova goriva mogao da se pretvori u ozbiljan politički problem za republikance, naročito među biračima koji su podržali Trampa očekujući ekonomsko olakšanje. Prema njegovoj procjeni, visoke cijene mogu da utiču ne samo na ishod izbora za Predstavnički dom, već i na trke za Senat.

- Nije najveći problem to što će republikanci izgubiti Predstavnički dom, već što postoji šansa da će izgubiti i Senat - naveo je Đokić.

Gubitak Predstavničkog doma bio bi ozbiljan udarac Trampu, jer bi demokrate dobile veću mogućnost da pokreću istrage i blokiraju dio zakonodavne agende. Gubitak Senata dodatno bi otežao potvrđivanje imenovanja i odnose snaga u gornjem domu Kongresa. Ukoliko bi republikanci izgubili oba doma, Tramp bi se suočio sa složenijim političkim okruženjem u posljednje dvije godine mandata. Đokić smatra i da bi Tramp nakon izbora mogao da pokuša da pokaže odlučnost u sukobu s Iranom ako procijeni da mu je potreban spoljnopolitički uspjeh. To je procjena mogućeg poteza, a ne izvjesnost. Dalji razvoj sukoba zavisiće od vojnih, diplomatskih i ekonomskih okolnosti, ali i od toga koliko će Vašington biti spreman da prihvati rizik nove eskalacije.

TRKA ZA SENAT

Iako se najveći dio pažnje usmjerava na Predstavnički dom, ishod izbora za Senat mogao bi da ima dugoročne posljedice za Trampovu administraciju. Demokrate moraju da pobijede u više saveznih država u kojima republikanci imaju snažnu poziciju ili se očekuju neizvjesne trke. Zato lokalna pitanja i lični rejting kandidata mogu biti jednako važni kao i raspoloženje prema predsjedniku.

U Teksasu se demokrata Džejms Talariko nadmeće sa republikancem Kenom Pakstonom. Teksas je tradicionalno uporište republikanaca pa bi eventualna demokratska pobjeda imala snažan simbolički značaj. U Ohaju se bivši senator Šerod Braun suočava sa republikancem Džonom Hastedom. Ta trka pokazala bi mogu li demokrate da osvoje podršku u državi koja je posljednjih godina sve više naginjala republikancima.

U Mičigenu se za senatorsko mjesto nadmeću demokrata Abdul El-Sajed i republikanac Majk Rodžers, dok u Ajovi demokrata Džoš Turek pokušava da pobijedi republikanku Ešli Hinson. U ovim trkama ukrštaju se ekonomsko nezadovoljstvo, pitanja radnih mjesta i lokalne političke prilike. Demokratama su pobjede u više takvih država neophodne da nadoknade nepovoljan raspored senatorskih mandata koji su ove godine na izborima.

Značaj imaju i trke u Džordžiji, Nju Hempširu, Mejnu, Sjevernoj Karolini, Aljasci i Kanzasu. U svakoj od njih drugačiji su odnosi snaga, struktura biračkog tijela i politički prioriteti. Demokratama zato nije dovoljno da vode u nacionalnim anketama, već moraju da pobijede u konkretnim trkama neophodnim za većinu.

VIŠE OD GLASANjA

Međuizbori ipak neće biti jednostavan referendum o Trampu. Na rezultat će uticati izlaznost, kvalitet kandidata i lokalne teme pa bi gubitak kongresne većine mogao da odražava nezadovoljstvo dijelom njegove politike, a ne odbacivanje cijele agende. Čak i ako demokrate osvoje Predstavnički dom, to ne bi značilo da su birači odbacili Trampov pristup migracijama, bezbjednosti ili spoljnoj politici. Dio republikanskih birača mogao bi da kazni vlast zbog ekonomskih problema, a da zadrži stavove o drugim temama.

Promjena odnosa snaga u Kongresu imala bi posljedice i izvan SAD. Veći otpor Bijeloj kući moglo bi da zakomplikuje usvajanje zakona i finansiranje pojedinih spoljnopolitičkih prioriteta, dok bi Tramp zadržao značajna ovlašćenja u međunarodnim odnosima. Za saveznike i partnere Vašingtona zato će biti važno ne samo ko pobijedi nego i koliko će američke institucije poslije izbora moći da postignu dogovor o najvažnijim pitanjima.

GUBITAK MANDATA

Ako demokrate preuzmu Predstavnički dom, dobiće snažnije instrumente za kongresni nadzor nad administracijom: moći će da pokreću istrage, organizuju saslušanja, traže dokumenta i utiču na zakonodavnu agendu. To ne znači da će automatski zaustaviti Trampove odluke, ali bi usvajanje važnijih zakona i pregovori o finansiranju države mogli da postanu teži.

Gubitak Senata imao bi šire posljedice, jer taj dom potvrđuje imenovanja visokih zvaničnika i saveznih sudija. Demokratska većina mogla bi da uspori ili blokira kandidate Bijele kuće. Tramp bi i dalje zadržao izvršna ovlašćenja, uključujući značajan prostor u spoljnoj politici, ali bi mu bilo teže da obezbijedi zakonodavnu podršku i kadrovski oblikuje institucije. Gubitak jednog ili oba doma mogao bi da otvori i pitanje opoziva predsjednika.

Predstavnički dom može da izglasa opoziv prostom većinom, ali su za osudu i smjenu u Senatu potrebne dvije trećine glasova prisutnih senatora. Tramp je već dva puta bio opozvan u Predstavničkom domu, 2019. i 2021. godine, ali ga je Senat oba puta oslobodio optužbi. Gubitak većine zato ne bi značio da je smjena izvjesna, već da bi se povećala mogućnost političkih istraga i sukoba između Kongresa i Bijele kuće.

Promjena većine mogla bi da zakomplikuje i ekonomsku politiku. Pregovori o budžetu, poreskim mjerama i državnoj potrošnji postali bi teži, a zastoj bi mogao da poveća neizvjesnost na finansijskim tržištima. Ako republikanci zadrže većinu u oba doma, Tramp bi dobio prostor da nastavi sa svojom agendom i tvrdi da su birači podržali njegovu politiku. To, međutim, ne bi samo po sebi uklonilo nezadovoljstvo zbog cijena i rata.

Izbori 3. novembra biće test Trampovog drugog mandata, ali i provjera mogu li demokrate nezadovoljstvo birača pretvoriti u institucionalnu prednost. Glavna linija podjele nije samo odnos prema predsjedniku i njegovoj spoljnoj politici, nego i pitanje da li će Amerikanci osjetiti poboljšanje u svakodnevnom životu. Ako cijene goriva i ostali troškovi ostanu visoki, diplomatski potezi teško će nadoknaditi nezadovoljstvo na domaćem terenu. U slučaju gubitka većine, Tramp više ne bi mogao da računa na Kongres kao na pouzdan oslonac svoje politike.

POREZ ZA MILIJARDERE

Uz izbore za Kongres glasači u više od 30 saveznih država odlučivaće o oko 150 posebnih mjera. U Kaliforniji se glasa o jednokratnom porezu od pet odsto na ukupnu imovinu milijardera, čiji bi prihod uglavnom bio usmjeren u zdravstvo.

U Ajdahu je na glasačkom listiću prijedlog za zaštitu prava na abortus do održivosti ploda, dok bi birači u Misuriju mogli da podrže ponovno uvođenje široke zabrane.

NAGRADA OD 5.000 DOLARA

Američki predsjednik Donald Tramp ponudio je nagradu od milion dolara svakome ko prijavi izbornu prevaru, pod uslovom da informacije dovedu do hapšenja i osuđujuće presude odgovornih. To nije jedina finansijska najava kojom Tramp nastoji da privuče pažnju birača.

Obećao je da će svaki odrasli američki državljanin dobiti 5.000 dolara ako republikanci zadrže kontrolu nad oba doma Kongresa. Procjene troškova prelaze bilion dolara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.