Studentska praksa u Republičkom centru za istraživanje rata: Istorija i izazovi na istoj adresi

Čuvena latinska izreka koja kaže da je istorija učiteljica života pod ovim našim dijelom neba, s razlogom, odjekne veoma često. Burna, bolna i teška prošlost ovdašnjih krajeva stalna je opomena, posebno srpskom narodu u čijim genima odzvanja jauk monstruoznih vremena. Dio njih su preci svjesno precrtali, uvjeravajući nas da je tako bolje zarad trenutka. Ali...

Srpska danas iza zidina Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih čuva parče istorije. U njihovim arhivama su trajno pohranjeni dokumenti koji svjedoče o razmjerama stradanja srpskog naroda samo u proteklih nekoliko decenija, a sami su stali iza publikacija koja argumentovano dokazuju da su stradali, nekada i krvnički, nevini od kolijevke, đačkog doba i na kraju životnog vijeka samo jer su bili Srbi. I četrdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka.

Predavanja

Osim istraživanja i dokumentovanja, Republički centar je prije nekoliko godina ustanovio praksu i omogućio studentima da se upoznaju sa onim što oni rade te da na toj adresi pronađu odgovore na pitanja o događajima koji su upisani, na ovaj ili onaj način, na stranicama istorije.

Oko 300 studenata do sada je imalo priliku da na njihovoj adresi prođe kroz arhive i svojevrsnu studentu praksu, a u poslednjoj grupi bilo ih je oko 30 sa Fakulteta političkih nauka te odsjeka za istoriju.

Svi su, kako je poručio vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Viktor Nuždić, na taj način imali priliku da se upoznaju sa istorijom Srpske, aktivnostima Centra i svim što se dešavalo, prvenstveno u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.

- Trudićemo se da što više mladih ljudi prođe svojevrsnu praksu u Centru kako bi im prinijeli ono što radimo, a pogotovo je bitno da prenesemo činjenice iz devedesetih godina. I njima sam rekao da sve ono što ne znaju nisu oni krivi, nego mi. Kada to kažem mislim na nas starije i koji se bave ovim poslom. Jednostavno moramo se više truditi i nađemo modalitete da mladima prenesemo ono što znamo - rekao je Nuždić za „Glas“.

I ove godine, kaže, mladi ljudi su bili aktivni na predavanjima, željni da saznaju mnogo toga što nisu znali.

- Mladi su posebno zainteresovani na atlase zločina nad Srbima. Nadam se da smo im bili od koristi - zaključio je Nuždić.

Među studentima bio je i apsolvent na Odsjeku za istoriju Miloš Miljević Karanović. Predavanja u Centru su, kaže za „Glas“, premašila očekivanja.

- Predavači su bili super i apsolutno smo divno bili ugošćeni, domaćini su bili izvrsni. Najdraža predavanja su mi bila kod Milene Mihaljević i Dragoslava Ilića. bila su jako interesantna, interaktivna i jako poučna jer se ulazi u srž istorijske materije i na različite načine kako se koriste od naših i stranih istoričara za dobro i loše, što mi je baš reklo da uvijek se treba vratiti na nešto što smo učili još u prvoj godini da pogledamo ko je autor i kakva su njegova druga djela – naveo je Miloš.

Predavanja su bila vezana za Genocid nad Srbima u NDH pa do nastanka Republike Srpske, dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici, stradanje 12 beba.

- Pokazali su nam i njihovu bazu podataka. Ujedno smo imali dvije jako dobre radionice gdje smo radili s dokumentima i primijenili smo što smo učili tokom studija. Mene je najviše zanimalo samo istraživanje s kojim se bavi Centar, njihova izdavačka djelatnost gdje izbacuju zaista divne knjige – kazao je ovaj apsolvent istorije.

U grupi je bio Ognjen Bogićević, student druge godine političkih nauka.

- Imali smo priliku da se upoznamo sa radom Centra i izazovima u istraživanju sa kojima se službenici Centra svakodnevno susreću. Uspjeli da proširimo i upotpunimo znanje te naučimo kako izgleda prikupljanje, dokumentovanje, klasifikacija i arhiviranje dokumentacije ključnih događaja i zločina s ciljem objektivnog sagledavanja istorijskih činjenica. Značajno je njegovati kulturu sjećanja, jer na taj način odajemo počast žrtvama i sprečavamo ponavljanje ovakvih tragičnih događaja – kazao je za „Glas“, uz opasku da su se generalno najviše bazirali na Drugi svjetski rat i Odbrambeno-otadžbinski.

Atlasi zločina

Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica objavio je i promovisao više od 40 knjiga i tu nije kraj. Svaka rečenica koju objave, kako kaže prvi čovjek Centra, ima istorijsku težinu, pogotovo ako se zna da je riječ o temama koje se tiču   stradanja i herojstva srpskog naroda u 20. vijeku s posebnim akcentom na Odbrambeno-otadžbinski rat.

Nuždić je i ovom prilikom podsjetio da su izdali dosta publikacija koje se bave Drugim svjetskim i Odbrambeno-otadžbinskim ratom, naglašavajući da su imali i saradnju sa istraživačima iz Amerike, Francuske, Kanade, Češke koji su htjeli da rade svoje radove i disertacije o tim temama.

- Mladi su zainteresovani na atlase zločina nad Srbima, a trenutno se priprema novi, četvrti tom atlasa zločina. Usudio bi se reći da je ovo jedno od najznačajnijih djela Centra. Završili smo tri toma atlasa koji se odnose na 1992, 1993. i 1994. godinu i radimo u punom intenzitetu događaje iz 1995. I ovaj atlas će biti izuzetno obiman kao i onaj iz 1992. To su dvije najveće stradalničke godine. To govori u prilog tezi da je Vojska Republike Srpske spriječila ono što se Srbima desilo u Drugom svjetskom radu, a to je genocid nad Srbima i upravo kroz obrađene godine smo odali omaž i vojsci što je zaštitila srpsko stanovništvo – rekao je Nuždić.

Atlas zločina iz 1992. obimom pokazuje da Srbi nisu bili spremni na rat.

- Dovoljno o svemu govori 76 masovnih stratišta gdje je stradalo četvoro ili više civila govori u prilog tezi da Srbi nisu bili ni spremni za rat niti željeli. I za 1995. je obimno istraživanje. Znamo šta se dešavalo zbog pada zapadnokrajiških opština, zločina na Ozrenu gdje su bili i strani plaćenici - istakao je u nadi da će radna verzija atlasa zločina za 1995. godinu biti završena do kraja godine.

- Kroz ta četiri toma atlasa imaćemo najpotpuniji prikaz stradanja Srba u Odbrambeno-otadžbinskom ratu - zaključio je Nuždić.

Istorijat

Institucije Srpske su se u periodu 1992-1995. bavile istraživanjem i prikupljanjem dokumentacije o ratnim zločinima. Organizovaniji pristup počinje osnivanjem Dokumentacionog centra za istraživanje ratnih zločina i Biroa Vlade Republike Srpske za odnose sa Međunarodnim krivičnim sudom za ratne zločine u Hagu (2001. godine).

U januaru 2003. godine počinje sa radom Republički sekretarijat za odnose sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu i istraživanje ratnih zločina, a pet godina kasnije, osnovan je Republički centar za istraživanje ratnih zločina.

Ekonomskom politikom Republike Srpske za 2013. godinu predviđeno je spajanje Operativnog tima Srpske za traženje nestalih lica i Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina, nakon čega je i formalno pravno, osnovana nova republička upravna organizacija pod nazivom Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, koji je počeo sa radom 1. januara 2013. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.