Foto: Strahinja Živak - Moramo skinuti veo sa sarajevske golgote
Sarajevo - Srpski ljekari u ratnom Sarajevu prošli su golgotu i iz grada su bježali da spasu život. Sa toga treba rastjerati mrak, koji je stvaran godinama.
Rekao je to "Glasu Srpske" Strahinja Živak, koji je po sjećanjima i svjedočenjima preživjelih ljekara pripremio spisak od 460 ljekara koji su ubijeni, zatvarani i protjerani iz Sarajeva od 1992. do 1996. godine. Taj spisak, koji je još nepotpun, objavio je "Glas Srpske".
Razgovarali smo sa mnogim od njih, koji su posvjedočili o strahotama koje su prošli u Sarajevu iz jednog jedinog razloga - jer su bili Srbi.
Kaže da su svi Srbi kada je počeo rat, pa i ljekari, sebi "glavi spasa tražili". Ubijanje, zatvaranje, protjerivanje ljekara iz Sarajeva otvara pitanje kako su onda prolazili manje poznati ljudi, Srbi stanovnici toga grada.
- Za spas života morali su da idu iz grada, da bježe. Oni koji su ostajali ili su hapšeni ili maltretirani. Kada je dr Milutin Najdanović ubijen, strah više nije mogao pod kožu - kaže Živak.
Živak, koji je u sarajevskim logorima "Viktor Bubanj" i Centralni zatvor proveo dvije godine, i sam je prošao golgotu. Rat ga je zatekao u bolničkoj postelji na "Koševu", gdje je ležao nepokretan, ranjen u obje noge.
- Sva srpska imena na bolničkim sobama bila su zaokruživana. Neke su iz bolničkih postelja hapsili, a neke ubijali. Peru Pijevca su ubili poslije operacije. Bačen je u groblje Lav - rekao je Živak, koji je ležeći u bolničkoj postelji primijetio osipanje srpskih ljekara.
- Pored ljekara, iz koševske bolnice odlazile su i sestre srpske nacionalnosti. Shvatio sam da bježe - kazao je Živak.
U zatvor je odveden 4. jula iz bolničkog kreveta.
- Onako nepokretnog sa lisicama na rukama odveli su me u zatvor. Kad sam rekao da mi trebaju štake, oni su odgovorili kako mi neće trebati. Rekli su: "Ovdje je groblje Lav, tu ćemo te baciti". Imam saznanja da su neki ljudi tu i završavali - kaže Živak.
U zatvorskoj ćeliji, kaže, shvatio je da je Bog visoko i da Hipokrat umire u Sarajevu.
- Pitao sam se gdje je zakletva ljekara kada se nepokretni i bolesni vode u zatvore - rekao je Živak.
Kaže da je logoru "Viktor Bubanj" čuo vijest o ubistvu sinova, i to godinu poslije njihove smrti. Slobodan i Velimir strijeljani su 26. maja 1992. godine.
- Vijest sam čuo dok sam ležao na betonu, na samrti, i prizivao Boga da što prije umrem. Kad sam čuo tu vijest, onda sam svom cimeru Jovi Ninkoviću rekao: "Jovo, neću više Boga prizivati da umrem, hoću da živim i svjedočim". Napisao sam poslije knjigu koja nosi baš taj naslov - rekao je Živak.
Živak je ispričao da su najveći dio posla u skupljanju imena ljekara i profesora sarajevskih klinika obavili akademik Mirko Šošić i prof. dr Marko Vuković.
Dr Šošić je kazao da je prvi spisak sa imenima ljekara publikovan 2005. godine.
- Na tom spisku bilo je oko 350 ljekara i on se takođe dopunjava - kazao je dr Šošić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.