Što više Dejtona, to manje kriza

Vedrana Kulaga Simić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: arhiva

BANjALUKA - Opštim okvirnim sporazumom za mir, nadaleko poznatim kao Dejtonski mirovni sporazum po američkom gradiću gdje su vođeni iscrpljujući pregovori, nije samo zaustavljen sukob, nego je postavljena i jedina osnova na kojoj BiH, sa tri ravnopravna naroda, može opstati.

Dejtonski sporazum dogovoren je 21. novembra 1995. u vazduhoplovnoj bazi Rajt-Paterson, u američkoj državi Ohajo, nakon tri sedmice pregovora. Kao dio sporazuma je napisan Ustav BiH, odnosno njegov Aneks četiri, prema kojem je riječ o državnoj zajednici koju čine Republika Srpska i FBiH kao dva entiteta.

Pregovore u Dejtonu je vodio savjetnik američkog sekretara i dugogodišnji diplomata Ričard Holbruk. Okosnicu delegacije Srpske u Dejtonu činili su Momčilo Krajišnik, kao predsjednik Skupštine, potpredsjednik Nikola Koljević i Aleksa Buha kao ministar spoljnih poslova, ali glavnu riječ za srpsku stranu vodio je tada prvi čovjek ondašnje Jugoslavije Slobodan Milošević. Uz njega su bili i Momir Bulatović i Milan Milutinović.

Svjetska vijest

Vijest da je dogovoren mir je obišla svijet, ali nisu svi sretni izašli iz Dejton. Ni jedna od tri zaraćene strane nije dobila sve što je htjela, a to je dobrim dijelom dovelo do toga da se i danas, 31 godinu kasnije, polemiše o aktu koji je, u proteklom periodu, u prvom redu prekrojen zbog djelovanja stranaca i diplomata u ulozi visokih predstavnika u prvom redu .

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić kaže da je upravo najviše mira i balansa bilo neposredno nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

- Sve što se kasnije mijenjalo pravnim nasiljem došlo je velikih kriza. Jednostavno je. Što više Dejton, to je manje krize, a što više zloupotrebe Dejtonskog mirovnog sporazum značiće i više krize. Republika Srpska je najprivrženija izvornim principima tog sporazuma ne zato što je u njima imala više suvereniteta nego danas već što je to bilo i bolje po međusobne odnose Srba, Hrvata i Bošnjaka - rekao je Stevandić za "Glas Srpske".

Momir Tošić, poslanik prvog saziva Narodne skupštine Srpske, ističe da je Aneks četiri Dejtona, koji je ujedno i Ustav BiH, nasilno mijenjan tokom godina od strane međunarodnih mentora.

- To je uvijek bilo na štetu Srpske. Mi, poslanici prvog saziva, teško smo u startu prihvatili mirovni sporazum koji ima 11 aneksa, ali najbolniji za srpski narod bio je aneks dva. On se tiče sporazuma o razgraničenju između entiteta jer smo se morali odreći nekih od vjekovnih područja. Bol je umirivala spoznaja da je aneksom konačno uspostavljena međuentitetska linija razgraničenja koju su ovjerili predstavnici međunarodne zajednice i time ozvaničili teritoriju Republike Srpske u BiH - istakao je za "Glas" Tošić koji je danas predsjednik Skupštine "Asocijacije stvaralaca Republike Srpske"“.

Nekadašnji predsjednik republičkog parlamenta Dragan Kalinić ističe da će brzo konstituisanje vlasti u Srpskoj sa dvotrećinskom većinom u Narodnoj skupštini i uz čvrstu prosrpsku poziciju Željke Cvijanović u Predsjedništvu BiH omogućiti nastavak snažne borba i na unutrašnjem i na međunarodnom planu za povratak onoga što srpskom narodu pripada po izvornom Dejtonskom sporazumu.

- Od trenutka kada je potpisima najvećih svjetskih sila u decembru 1995. ozvaničen u Parizu, pa do danas Dejtonski sporazum je intervencionizmom zapadnih globalista uz svesrdnu pomoć bosanskih unitarista, pritiscima i ucjenama rukovodstva Republike Srpske, uz korištenje famoznih bonskih ovlaštenja, prerastao u svoju suprotnost - naveo je Kalinić koji je bio i poslanik u prvom skupštinskom sazivu početkom devedesetih godina.

Istoričar Predrag Lozo smatra da odbrana izvornih nadležnosti Srpske iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i otpor poslijeratnim pritiscima na njen položaj ostaju ključna pitanja za očuvanje dejtonskog ustavnog okvira BiH.

Pregovori u Dejtonu su, prema svjedočenjima brojnih učesnika, bili veoma mukotrpni, iscrpljujući, često na ivici da propadnu. Mnogi zvaničnici su urgirali, tvrdeći da je ovo posljednja prilika za postizanje sporazuma, a američke i britanske diplomate su dodatno pritiskale insistirajući da će, ako dogovora ne bude, dići ruke i povući međunarodne trupe, te će BiH ostati prepuštena sama sebi.

Opšti okvirni sporazum za mir u BiH je zvanično potpisan 14. decembra 1995. u Jelisejskoj palati u Parizu, a iza njega stoje SAD, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Rusija.

Promašena država

Član Srpske akademije nauka i umetnosti Kosta Čavoški izjavio je Srni da OHR treba konačno da bude zatvoren te da se o budućnosti BiH dogovore predstavnici konstitutivnih naroda. Smatra da zatvaranje OHR-a treba da podrže i strane sile, jer se pokazao do kraja neuspješnim.

- Od početka je bilo loše nametanje OHR-a i stranih visokih predstavnika koji su mahom zloupotrebljavali svoj položaj i silom donosili zakone. To je prvo što nije valjalo. Drugo, visoki predstavnici su ograničavali nadležnosti Srpske i Srba u BiH. Treće, visoki predstavnici i OHR nisu omogućili da BiH funkcioniše kako treba i to je nesumnjivo "fejld stej", odnosno promašena država nakon usvajanja Dejtonskog sporazuma - kazao je on.

Diplomirani novinar. U redakciji „Glasa Srpske“ radi od februara 2009. godine. Uža oblast unutrašnja politika.

Sve vijesti autora →

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.