Foto: arhiva
BANjALUKA - Opštim okvirnim sporazumom za mir, nadaleko poznatim kao Dejtonski mirovni sporazum po američkom gradiću gdje su vođeni iscrpljujući pregovori, nije samo zaustavljen sukob, nego je postavljena i jedina osnova na kojoj BiH, sa tri ravnopravna naroda, može opstati.
Dejtonski sporazum dogovoren je 21. novembra 1995. u vazduhoplovnoj bazi Rajt-Paterson, u američkoj državi Ohajo, nakon tri sedmice pregovora. Kao dio sporazuma je napisan Ustav BiH, odnosno njegov Aneks četiri, prema kojem je riječ o državnoj zajednici koju čine Republika Srpska i FBiH kao dva entiteta.
Pregovore u Dejtonu je vodio savjetnik američkog sekretara i dugogodišnji diplomata Ričard Holbruk. Okosnicu delegacije Srpske u Dejtonu činili su Momčilo Krajišnik, kao predsjednik Skupštine, potpredsjednik Nikola Koljević i Aleksa Buha kao ministar spoljnih poslova, ali glavnu riječ za srpsku stranu vodio je tada prvi čovjek ondašnje Jugoslavije Slobodan Milošević. Uz njega su bili i Momir Bulatović i Milan Milutinović.
Vijest da je dogovoren mir je obišla svijet, ali nisu svi sretni izašli iz Dejton. Ni jedna od tri zaraćene strane nije dobila sve što je htjela, a to je dobrim dijelom dovelo do toga da se i danas, 31 godinu kasnije, polemiše o aktu koji je, u proteklom periodu, u prvom redu prekrojen zbog djelovanja stranaca i diplomata u ulozi visokih predstavnika u prvom redu .
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić kaže da je upravo najviše mira i balansa bilo neposredno nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
- Sve što se kasnije mijenjalo pravnim nasiljem došlo je velikih kriza. Jednostavno je. Što više Dejton, to je manje krize, a što više zloupotrebe Dejtonskog mirovnog sporazum značiće i više krize. Republika Srpska je najprivrženija izvornim principima tog sporazuma ne zato što je u njima imala više suvereniteta nego danas već što je to bilo i bolje po međusobne odnose Srba, Hrvata i Bošnjaka - rekao je Stevandić za "Glas Srpske".
Momir Tošić, poslanik prvog saziva Narodne skupštine Srpske, ističe da je Aneks četiri Dejtona, koji je ujedno i Ustav BiH, nasilno mijenjan tokom godina od strane međunarodnih mentora.
- To je uvijek bilo na štetu Srpske. Mi, poslanici prvog saziva, teško smo u startu prihvatili mirovni sporazum koji ima 11 aneksa, ali najbolniji za srpski narod bio je aneks dva. On se tiče sporazuma o razgraničenju između entiteta jer smo se morali odreći nekih od vjekovnih područja. Bol je umirivala spoznaja da je aneksom konačno uspostavljena međuentitetska linija razgraničenja koju su ovjerili predstavnici međunarodne zajednice i time ozvaničili teritoriju Republike Srpske u BiH - istakao je za "Glas" Tošić koji je danas predsjednik Skupštine "Asocijacije stvaralaca Republike Srpske"“.
Nekadašnji predsjednik republičkog parlamenta Dragan Kalinić ističe da će brzo konstituisanje vlasti u Srpskoj sa dvotrećinskom većinom u Narodnoj skupštini i uz čvrstu prosrpsku poziciju Željke Cvijanović u Predsjedništvu BiH omogućiti nastavak snažne borba i na unutrašnjem i na međunarodnom planu za povratak onoga što srpskom narodu pripada po izvornom Dejtonskom sporazumu.
- Od trenutka kada je potpisima najvećih svjetskih sila u decembru 1995. ozvaničen u Parizu, pa do danas Dejtonski sporazum je intervencionizmom zapadnih globalista uz svesrdnu pomoć bosanskih unitarista, pritiscima i ucjenama rukovodstva Republike Srpske, uz korištenje famoznih bonskih ovlaštenja, prerastao u svoju suprotnost - naveo je Kalinić koji je bio i poslanik u prvom skupštinskom sazivu početkom devedesetih godina.
Istoričar Predrag Lozo smatra da odbrana izvornih nadležnosti Srpske iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i otpor poslijeratnim pritiscima na njen položaj ostaju ključna pitanja za očuvanje dejtonskog ustavnog okvira BiH.
Pregovori u Dejtonu su, prema svjedočenjima brojnih učesnika, bili veoma mukotrpni, iscrpljujući, često na ivici da propadnu. Mnogi zvaničnici su urgirali, tvrdeći da je ovo posljednja prilika za postizanje sporazuma, a američke i britanske diplomate su dodatno pritiskale insistirajući da će, ako dogovora ne bude, dići ruke i povući međunarodne trupe, te će BiH ostati prepuštena sama sebi.
Opšti okvirni sporazum za mir u BiH je zvanično potpisan 14. decembra 1995. u Jelisejskoj palati u Parizu, a iza njega stoje SAD, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Rusija.
Član Srpske akademije nauka i umetnosti Kosta Čavoški izjavio je Srni da OHR treba konačno da bude zatvoren te da se o budućnosti BiH dogovore predstavnici konstitutivnih naroda. Smatra da zatvaranje OHR-a treba da podrže i strane sile, jer se pokazao do kraja neuspješnim.
- Od početka je bilo loše nametanje OHR-a i stranih visokih predstavnika koji su mahom zloupotrebljavali svoj položaj i silom donosili zakone. To je prvo što nije valjalo. Drugo, visoki predstavnici su ograničavali nadležnosti Srpske i Srba u BiH. Treće, visoki predstavnici i OHR nisu omogućili da BiH funkcioniše kako treba i to je nesumnjivo "fejld stej", odnosno promašena država nakon usvajanja Dejtonskog sporazuma - kazao je on.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.