Srpska pravoslavna crkva u Federaciji BiH stalna meta

Kamenovanje crkve u Gračanici, zlostavljanje vladike Hrizostoma, skrnavljene pravoslavnog groblja u Sarajevu... neki od primjera napada na Srpsku pravoslavnu crkvu u Federaciji BiH, koji su prošli nekažnjeno...

VIJESTI o napadima na Srpsku pravoslavnu crkvu u BiH, pogotovo u njenom federalnom dijelu, redovno pune stranice crne hronike, a gotovo nijedan takav vandalski čin ili bolje rečeno zločin, nije kažnjen. Posljednje kamenovanje srpske svetinje, drugo u ovoj godini, desilo se u Gračanici na crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u noći između 3. i 4. oktobra, kada je polomljeno 18 prozorskih stakala. Treba li podsjećati na nemili događaj u julu ove godine kada je vladika bihaćko-petrovački Hrizostom pretučen i opljačkan. Puno je primjera skrnavljenja imovine, grobalja i napadnutih sveštenika, o kojima se, bar kada je o Pravoslavnoj crkvi riječ, malo govori. Krivi su za to i crkveni poslenici, koji ćutanje nerijetko pravdaju "mirom u kući", a zarad "mira" i federalni zvaničnici u pravilu "previde" takve nemile scene koje, na kraju priče, prođu nezapaženo. U podugačkoj listi moguće je izdvojiti da je, primjera radi, sveštenike Mitropolije dabrobosanske Zorana Perkovića i Vanju Jovanovića prije nekoliko godina fizički napao Sinan Čanić iz Sarajeva. Nismo slučajno kao prvi primjer izdvojili upravo "slučaj Čanić", koji do mile volje, bez straha od sankcija, može da šikanira pravoslavno sveštenstvo. Zaključujemo to na osnovu ponašanja pravosudnih organa. Otac Vanja, paroh sarajevski kaže da protiv Čanića nikada nisu preduzete odgovarajuće mjere i sudski procesi. - Podsjetiću da nas je fizički napadao, verbalno vrijeđao, a ocu Perkoviću nasilno je upao u stan i tukao ga. Nije se tu zaustavio, već i kasnije kada god za to ima priliku, sprovodi teror - kazao je jerej Jovanović. Jovanović kaže da je primjer Čanića jedan u nizu onih koji pokazuju da ljudi od zakona lošim, neadekvatnim reagovanjem pospješuju loše stanje. Simptomatično je, naglasio je Jovanović, da su krivci, u pravilu, maloljetnici ili "nisu pri zdravoj pameti". - Prije nekoliko godina oskrnavljeno je pravoslavno groblje "Koševo 1". U zvaničnom policijskom izvještaju navedeno je da su počinioci maloljetna lica. Dalje je navedeno da su to učinili, jer su bili ljuti zbog neuspješnog pokušaja obližnje pljačke trafike - prisjeća je Jovanović i dodaje: - U izvještaju dalje jasno piše da su zbog ljutnje "rušili mermerne spomenike od pola tone, izvaljivali armirane konstrukcije i čupali stare kamene krstove iz zemlje". I to su sve, naglašavam, uradili maloljetnici. Ovdje je, vjerujem, svaki komentar suvišan - zaključio je Jovanović. Naš sagovornik je istakao da vjerske slobode u BiH neće zaživjeti dok se stvari ne nazovu pravim imenom, odnosno da, slikovito rečeno, gripa neće biti izliječena, ako se dijagnostifikuje obična prehlada. Da priča o učestalim napadima na SPC nije preuveličana, primjeri stižu iz Tuzle gdje su takođe prije mjesec, dva, sa Sabornog hrama Usepnija presvete Bogorodice skinuti oluci, nešto prije toga na Gradskom groblju oštećena dva spomenika. Svakako treba istaći da Saborni hram obezbjeđuje policija, koja nije vidjela ni čula razbojnike, koji oluke nisu demontirali, već lomili i čupali. U prosjeku, na teritoriji Tuzle Pravoslavna crkva "na udaru" je tri-četiri puta mjesečno. Vandali su više puta napadali i parohijski dom u Puračiću. U posljednjih sedam godina počinilac je samo jednom identifikovan, a u svim ostalim slučajevima to su bili maloljetnici. Od 2000. godine do danas problema ima i u naselju Kula Grad u Zvorniku, koji su nastali od kada su se Bošnjaci vratili u obližnje selo. Trinaest puta je paljen drveni krst koji se nalazio ispred temelja stare crkve Svete Petke. I Crkva je više puta oštećena, jednom je pred vratima nađena zamotana zmija, ljudski izmet, nabacano smeće... Podsjetimo da je ubrzo poslije završetka rata mitropolit dabrobosanski Nikolaj, poslije prvih napada na Crkvu, blagoslovio da sveštenici koji dolaze u Sarajevo mogu po gradu da se kreću u civilu, a ne u mantiji koju, inače, obavezno moraju da nose. Istu sudbinu, poređenja radi, dijeli i pravoslavno sveštenstvo u Turskoj. Nije nebitno istaći da je u BiH tokom rata srušeno na desetine pravoslavnih hramova u zonama van ratnih dejstava, a praksa devastiranja crkava nastavljena je i poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kada ih je, takođe, mnogo uništeno. Nije teško zaključiti da mnoge u BiH ne zabrinjava činjenica što, i više od decenije poslije Dejtona, Srpska pravoslavna crkva nije dobrodošla u Federaciji BiH. Bitno je da je 2004. godine donesen Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH, čime je zadovoljeno ono što u BiH jedino i funkcioniše, a to je - forma. M. DžEPINA OHR Sveštenik Vanja Jovanović podsjetio je da je OHR u izjavama o napadima na SPC često nedorečen. U vrijeme napada na vladiku Hrizostoma, napomenuo je, OHR izrazio zabrinutost zbog razbojništva i osudio napade na vjerske službenike. - Izjava je bila uopštena i takve formulacije pospješuju negativno stanje. Krajnje su bezlične i iniciraju još više takve stvari, jer nema konkretne osude. Nije vladika vjerski službenik, već je episkop i predstavnik jedne crkve. Ponavljam, ništa neće u vezi sa ovim pitanjem krenuti nabolje, dok se stvari ne nazovu pravim imenom - mišljenja je otac Vanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.