Srbi nisu bili na privremenom radu u Hrvatskoj

Eventualnim izlaskom iz Vlade ne bismo pomogli ni Srbima s Kosova, ni Srbiji, a sigurno bi se to negativno odrazilo i na položaj Srba u Hrvatskoj. Naš izlazak značio bi, zapravo, da mi na pogrešan potez Vlade dodajemo svoj pogrešan potez čime bismo samo dalje pogoršali stvar - naglasio je u razgovoru za "Glas Srpske" potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske dr Slobodan Uzelac.

Prevagnuo je, kaže, razuman stav Samostalne demokratske srpske stranke utemeljen na odgovornosti koju imaju prije svega prema Srbima u Hrvatskoj.

- Usput, moram istaći i korektno ponašanje naših koalicionih partnera koji su pokazali razumijevanje za težinu i delikatnost naše pozicije - kaže Uzelac.

 Da li se nešto promijenilo u svijesti Srba u Hrvatskoj? Da li je Hrvatska postala dio njihovog identiteta i da li se oni mogu identifikovati s njom?

- Ta stvar sa identitetom nije tako jednostavna kako se čini na prvi pogled. Ni svijest ni identitet nisu zadane, nepomične kategorije i vrlo je opasno tvrditi da cijelu jednu etničku zajednicu karakteriše ista svijest i isti identitet. A Srbe iz Hrvatske koji su iz nje izbjegli štošta veže za Hrvatsku i pogotovo za njene dijelove koji su ljudima predstavljali uži zavičaj. Nisu ovi ljudi u Hrvatskoj bili na slučajnom privremenom radu nego im je najčešće sve, baš sve, tamo ostalo. Njihovo distanciranje od Hrvatske je nastupilo u vrtlogu poznatih a nekim našim ljudima i do današnjeg dana nepoznatih političkih razloga. Oni su ih odvajali ne od Hrvatske u cjelini, nego od politike koja je bila usmjerena prema Hrvatskoj ili i politike koja je emitovana u Hrvatskoj. To je moglo donekle izmijeniti i hijerarhiju komponenti njihovog ukupnog ljudskog identiteta ali ne vjerujem da je to uništilo njihove pozitivne osjećaje i naročito trajnije vrijednosti koje su stekli živeći u Hrvatskoj.

 Srbi se u Hrvatsku ne vraćaju i zbog liste osumnjičenih za ratne zločine. Na njima se nalazi i velik broj lica koja nemaju nikakve veze sa ratom. Kako riješiti taj problem?

- Ta vaša ocjena je u osnovi tačna i zbog toga se značajan dio našeg koalicionog sporazuma odnosi na ovaj problem. Predviđena je daljnja revizija popisa osumnjičenih. Da podsjetim, u protekle je četiri godine popis osumnjičenih smanjen sa gotovo četiri hiljade na otprilike hiljadu. Tražimo bolju zaštitu svjedoka i bolju saradnju sa zemljama u regiji, pripremanje ratifikacije konvencije o priznavanju stranih sudskih presuda te dosljedno provođenje Brijonske konferencije državnih advokata.

I u stručnoj javnosti i u političkom vrhu Hrvatske postoji svijest da se radi o prevelikom broju osumnjičenih ili osuđenih. Dosad se pokazalo da su optužnice rađene nestručno, šematski i politički tendenciozno, tako da bi gore pomenute mjere trebale dovesti do daljnjeg njihovog smanjenja, omogućavanja da se smanji strah povratnika - nevinih ljudi i, istovremeno, da mogućnost pravosuđu da se posveti kvalitetnom progonu istinskih zločinaca.

 Pitanje stambenog zbrinjavanja bivših nosilaca stanarskog prava je ozbiljan problem koji koči povratak u urbane sredine. Ima li pomaka na rješavanju ovog problema?

- Za razliku od obnove kuća, gdje su, u protekle su četiri godine, za bivše Sanaderove administracije, ostvareni značajni pomaci (oko 20.000 obnova, daleko najveći broj korisnika su Srbi) ovdje smo manje zadovoljni rezultatima. I dalje je najveći problem što se još uvijek ne može postići dogovor oko neke vrste pravične naknade za bivše nosioce stanarskog prava koji se ne žele ili ne mogu vratiti u Hrvatsku. To ostaje da se riješi u sljedećem periodu, dogovorom Hrvatske, zemalja izbjeglištva (BiH i Srbije) te međunarodne zajednice. Nadalje, zabrinjava to što se kasni u realizaciji dogovorenih godišnjih kvota zbrinjavanja to što je među korisnicima mali broj povratnika iz izbjeglištva. Upravo zato ovih dana dovršavamo Akcioni plan koji treba ubrzati ovaj proces i, načiniti ga transparentnijim i pravednijim.

 Kako se realizuje Akcioni plan da se u nacionalno mješovitim sredinama uspostavi mješoviti sastav policije?

- Taj plan je tek u procesu donošenja. Zasad postoje značajni raskoraci između proklamirane političke volje, između zakonskih rješenja i stanja na terenu. Osim stanja u istočnoj Slavoniji koje je zadovoljavajuće (zahvaljujući procesu mirne reintegracije) imamo niz povratničkih sredina - Kordun, Banija, Lika, sjeverna Dalmacija gdje je još uvijek vrlo mali postotak Srba u policiji i to jest ozbiljan problem. Sada imamo policiju koja nema ljude iz lokalnog stanovništva u svojim redovima, sredine u kojima svaki incident ima i nacionalni naboj. To nije dobro i to nastojimo promijeniti. I promijenićemo.

 Postoje mnoge spekulacije oko broja povratnika. Koliko se Srba stvarno vratilo u Hrvatsku?

- Oko 130.000 izbjeglih Srba su registrovani kao povratnici, no tek je polovina njih doista i ostala živjeti u Hrvatskoj. Mnogi su, nažalost, došli tek prodati imovinu, podići dokumente…, iz raznih razloga (nesnalaženje nakon dugogodišnjeg izbjeglištva, nesigurnost, diskriminacija i sl.) vraćaju se u zemlje izbjeglištva ili u treće zemlje. Dodatno zabrinjava i to što je "loša" , ako je dozvoljeno koristiti ovako tešku riječ, struktura povratnika. Malo je povratnika u veće centre, malo je mlađih i obrazovanih ljudi.

 Srpske bogomolje i groblja u Hrvatskoj, a posebno u dalmatinskom zaleđu, i dalje se skrnave i uništavaju? Da li su to izolovani slučajevi? Kako, po vama, većina Hrvata danas doživljava Srbe?

- Najviše etnički motivisanih incidenata (napada na povratnike), najviše problema sa povratkom, sa obnovom i reintegracijom ima u Zadarskoj županiji, gdje je nasljeđe rata izuzetno veliko, i čini se, ne sasvim prevaziđeno. Tamo je i najveći raskorak između nacionalne politike koja osuđuje ovakve izgrede i njene implementacije na lokalnom nivou. Tu nedostaje i energične osude ove pojave od strane lokalnih političara (svih stranaka), saosjećajnosti, širih preventivnih, javnih akcija. Izostaje i odgovarajući rad policije i sudova. No mora se dodati da je broj etnički motivisanih incidenata ipak u padu (već treću godinu zaredom), da su najvažniji hrvatski mediji više senzibilisani za ovaj problem, naročito na napade na vjerske objekte (uglavnom kamenovanje i grafiti) i da se to redovno osuđuje, te da ima i napada koji su zapravo čiste krađe.

Osim navedenog u posljednje smo vrijeme bili svjedoci i napada mlađih nasilnika na starije ljude. Uočili smo da nasilnici nisu autohtoni stanovnici toga kraja nego useljenici. To nam je i razumljivo jer je teško vjerovati da je kod tamošnjeg autohtonog domaćeg stanovništva, nezavisno od toga kojoj nacionalnoj ili vjerskoj zajednici pripadalo, tako brzo nestao inače duboko ukorijenjeni kult izuzetnog poštovanja starije osobe. Tamo valjda vijekovima vlada nepisano pravilo da se starijeg nepoznatog muškarca naziva stricem ili djedom (didom), stariju nepoznatu ženu strinom ili bakom i sl. A to je, priznaćete, daleko od nasilničkog odnosa prema njima. Slično je i s odnosom prema grobljima i bogomoljama.

 Da li Srbi u Hrvatskoj u punoj mjeri ostvaruju osnovna ljudska i manjinska prava zagarantovana Ženevskom konvencijom? Kakvo je stanje u obrazovanju, sa upotrebom pisma, jezika...?

- Kako u kojem dijelu Hrvatske. Najbolja je situacija u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu. U drugim dijelovima manje se koriste inače dobra zakonska rješenja. Odgovornost za to je dvojaka: niti se lokalne vlasti posebno trude da iziđu u susret zahtjevima roditelja i učenika, a ni svi Srbi ne koriste sve mogućnosti koje im zakoni stavljaju na raspolaganje. U tom smisli pred nam je dosta posla.

 Da li je, kada su Srbi u pitanju, prošlo vrijeme govora mržnje i došlo vrijeme tolerancije i političke korektnosti?

- Govor mržnje putem javnosti promijenio se…, mutirao u odnosu na rane 90-te. Tada je on bio sveprisutan, u baš svim medijima, čest, brutalan i vulgaran. Mediji su bili sukreatori rata, pozivali su na rat i doista su bili nastavak rata drugim sredstvima. Danas je taj govor mržnje u glavnim medijima uveliko prigušen, a ako ga ima onda je bez one ranije oštrine i učestalosti, a gotovo da ga i nema u relevantnoj nacionalnoj politici. Postao je, s jedne strane, sofisticiran, na "drugu loptu". S druge strane, povukao se u neke rezervate poput minornih novina ili na minorne elektronske oblike. A što se političke korektnosti tiče tu je inače naivno imati prevelika očekivanja. Živimo u realnom svijetu u kojemu ne manjka surovosti i nekorektnosti. Realno je zalagati se za uređenu pravnu državu i ljudska prava u njoj. To neće biti malo, naročito u situaciji kad izlazimo iz stanja kojeg smo eto godinama bili živi svjedoci.

  Na koja pitanja ćete posebno fokusirati svoj rad i zašto ćete se lično zalagati u svom mandatu?

- Moj je djelokrug rada uokviren sa tri elementa: regionalni razvoj Hrvatske, obnova devastiranih dijelova (fizička i socijalna obnova) i povratak ljudi. Ja to razumijem doslovno i u širem, to jest punom smislu tih riječi.

 Kako gledate na stanje u Srbiji i njenu budućnost na Balkanu i u Evropi?

- Ne znam treba li ikoga uvjeravati što mi izvan Srbije želimo matičnoj zemlji našega naroda. A stanje u Srbiji i na Balkanu danas nažalost nije dobro. Procjenjujem da će se to stanje poboljšavati kako i koliko bude raslo saznanje da Evropska unija nije samo, niti najprije, pitanje geografije već, prije svega, pitanje spoznaje da Evropa u političkom smislu znači imati volju i znanje da se unapređuje kvalitet ljudskog života u punom smislu te riječi i u tom smjeru mijenja i samoga sebe i vlastito društvo. Koliko jeste i koliko bude do mene trudim se i trudiću se doprinijeti tome.

 

Oživljavanje opustošenih sela

Ovih dana otpočeli su radovi na reelektrifikaciji pojedinih područja i otvaranja proizvodnih pogona na područjima povratka. Lično sam se založio za deblokadu procesa reelektrifikacije nekih sela u Dalmaciji i Lici za koje smo procijenili da će se u njih moći vratiti značajan broj izbjeglica.

Mahom se radi o bogatim selima koja su sasvim opustošena. Reelektrifikacija je tek prvi korak u njihovom oživljavanju. Slijede projekti izgradnje ostale komunalne i socijalne infrastrukture, uređenje zemljišnih knjiga, otvaranje radnih mjesta i sl.

Stanovi za povratnike

 

Počela je i dodjela stanova povratnicima. Na području izvan ratnih djelovanja do sada je osigurano 408 stambenih jedinica od čega je za 371 jedinicu izdato rješenje o dodjeli. Stanovi se nalaze u 27 gradova ili opština. Na područjima koja su bila obuhvaćena ratom, a tu govorimo o bivšim nosiocima stanarskog prava, stan je dobilo 777 porodica. Ovi se stanovi nalaze u 36 gradova ili opština.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.