NEĆEMO da pustimo Engleze, izrekao je genijalnu misao, ili ortodoksnu glupost, selektor mlade reprezentacije Srbije Miroslav Đukić. Dakle, mi nećemo da pustimo Engleze! Mi! Mi, koji sa našim fudbalom bauljamo po periferiji ozbiljnog fudbala, i reprezentativnog, a poglavito klupskog. Mi, koji na pomalo probuđenom reprezentativnom nivou umemo da izgubimo od Kazahstana u kvalifikacijama za pravi evropski šampionat...
Zato ovi akordi iz Holandije, koji beleže štetnu euforiju na srpski način, mogu tako da nam se obiju o glavu pa da ne znamo - kako naš narod ume da kaže - gde nam je dupe, a gde glava.
Od izjave čelnog čoveka, komandanta reprezentacije takoreći, Miroslava Đukića, koji inače ne snosi nikakve zasluge za gol u poslednjim trenucima igre sa Češkom, pa do poslednjeg bisera kako je, zaboga, italijanski novinar pitao Aleksandra Kolarova, koji će ubuduće igrati u Primeri, da li će se Srbi pošteno boriti protiv Engleske - što podrazumeva da Srbi, zarad interesa "azura", pobede Engleze. Nadmeni Kolarov odgovara otprilike:
- Kako da ne, trudićemo se, a zašto ste vi zapali u takvu situaciju.
Šta reći do - čemu služe ovakve gluposti?
Nije, možda, red da upitamo selektora Đukića da li je uspeo da prouči karakter turnirskog takmičenja i da stručno obrazloži zbog čega se opredelio da protiv Engleza izvede rezervni tim, a da glavni tim svesno izbaci iz koloseka?
Zašto drugi treneri to ne rade?
Od Đukića se očekuje stručni odgovor na pitanje o odmoru igrača za polufinale na koji se on, inače, poziva, a od rukovodstva reprezentacije očekuje se odgovor na pitanje da li je učešće na Evropskom prvenstvu sa rezervnim timom u ponekoj utakmici uticalo ili moglo da utiče na konačni redosled reprezentacija u našoj kvalifikacionoj grupi.
Biće da to nije samo etičko pitanje...
U polufinalu će se "orlići" sastati sa Belgijancima. Pred meč sa Engleskom, pošto reprezentativci nisu sa potrebnom pažnjom pratili susret Holandije i Belgije (2:2), odjek njihovog raspoloženja pred polufinalni duel bio je:
- Kakva Belgija, u finalu smo!
Svi redom objašnjavaju kako je mnogo bolje što će u polufinalu igrati protiv Belgije, a ne protiv favorizovanog domaćina Holandije, kako su umeli reći.
A jedan čovek, jedan važan čovek i prekaljeni fudbalski borac Bata Mirković, gleda na stvar sasvim drugačije od ekspedicije u kojoj je. On o Belgijancima, koje je gledao u mečevima sa Izraelom i Italijom, ne govori površno kao što to čine gotovo svi, nego je rekao kako jeste:
- Belgijanci uopšte nisu naivna ekipa. Brzi su i agresivni, ponekad i preko granice. Kontranapad im je ubitačan!
Zato, medijskim vladarima iz redova reprezentacije Srbije u Holandiji preporučujemo da stišaju svoju euforiju i koriste svaki trenutak da se kod Bate Mirkovića zanimaju za pojedinosti o sposobnostima, moćima i načinu igre Belgijanaca.
Đukićevo je pravo da izjavi kako moći srpskog tima nemaju cenu (!), ali da sam na njegovom mestu ne bih se od Bate Mirkovića odvajao ni za trenutak, jer Belgija nije onakva kako je prepotentno tretiraju "orlovi" nego je onakva kako igra i kako to tačno objašnjava Mirković.
Uostalom, zar poslednju lekciju sa Svetskog prvenstva u Nemačkoj treba tek tako zaboraviti: u kvalifikacijama - pesma, a na samom šampionatu - zlo i naopako, bruka!
Srećom, vremena za korekciju ovakve uspomene ima, naravno ukoliko se u Holandiji možda već desilo, a mi nismo čuli, da su "orlići" već osvojili evropski šampionat.