ITALIJANE smo baš ujeli za srce. Teško im je pao poraz od Srbije na startu evropskog šampionata za mlade u Holandiji. Inače, oni mnogo polažu na tretman u medijima svojih mlađih selekcija na međunarodnoj sceni.
Mediji u ovoj zemlji, kao stub fudbalske atmosfere, imaju nekoliko klasičnih varijanti u tretiranju važnih događaja. Tako se desilo da posle pobede Srbije projektilom Dejana Milovanovića kao jedinim golom "Gazeta delo sport" inače perjanica sportskog žurnalizma oštro kritikuje stručno rukovodstvo italijanske reprezentacije nazvavši ga diletantskim. Oštro ih kritikuju jer su morali znati, kako apostrofira ovaj list da Milovanović ima takav i takav udarac i da je on na isti način dao gol Kjevu igrajući za Crvenu zvezdu.
A kada prvi dan kritika prođe, onda se pila okreće naopako - počnu pohvale pobedniku nad "Azurima" pa se desilo da ta ista "Gazeta" iz pera četiri svoja izveštača sa šampionata u Holandiji, raspali ovakav naslov:
- Srbi sve mogu! -
Italijanski izveštači potom kao da se trude da dokažu mentalitet srpskih fudbalera u predviđanjima da će ih u nastavku prvenstva "zadesiti vlastita euforija" i da će oni zastati u polufinalu.
Zašto smo ovoliko prostora posvetili jednom važnom pogledu sa strane na srpsku selekciju u Holandiji?
Zato što to, ljutili se mi ili ne - može biti tačno daleko bilo. Ipak, bolje će nam biti da se oslonimo na naše nove klince, koji bez kompleksa igraju sa svima i obećavaju finale pa i više od toga. Kategorički oni to čine: i u tome se razlikuju od mnogih svojih prethodnika koji bi, i kada su bili bolji od protivnika, na prstima hodali evropskim terenima.
Ovi momci nisu takvi, i to je njihov ogroman kvalitet. Strelac zlatnog gola u meču sa Česima Boško Janković ne kaže da je znao da će baš on da postigne pobednički pogodak, ali kaže da je bio ubeđen da taj pobednički gol mora da dođe. Otkriva on još jednu važnu novost:
- Dugo godina je naša navika bila da umiremo u lepoti a da gubimo utakmice. Sada je drugačije: biti brži od protivnika za sekundu, biti jači u startu i biti za gol bolji - to je ono što nas drži na okupu kao složnu družinu. Nema igre, mnogi kažu. Tačno, nema igre, ali ima bodova! zaključio je Boško Janković.
Barjaktar bespoštedne borbe Duško Tošić jednostavno je poslije meča likovao od sreće:
- Prvo, molio sam sve oko sebe da se ne boje Italijana. Bio sam ljut što je kvota na nas na kladionicama bila sramotno postavljena. Sve šanse date su Italijanima. Ipak, ja sam uplatio na tu potcenjivačku kvotu 500 evra i dobio sam tri hiljade. Drugo, trebalo je biti među nama u pripremanju za meč sa Češkom. Znali smo da će biti teže nego protiv Italije, i bilo je teže, naročito nama u odbrani, ali dobili smo i taj meč. Sada smo još kompaktniji.
Inače, u redovima srpske reprezentacije, a naročito oko nje gde ima mnogo više fudbalskih funkcionera iz Srbije nego što je normalno i potrebno, vlada sreća i zbog presrećnog Srpstva u dijaspori, koje vapije za uspesima svoje otadžbine makar uspesi bili i ovakvi - danas fudbalski, juče teniski...
Kako bi bilo lepo da ostane važeći naslov iz visokotiražne "Gazeta delo sport" - Srbi sve mogu!