SEĆATE se, vi stariji čitaoci naravno, čuvenog mađarskog radio reportera Đerđa Sepešija, onog svetskog čoveka koga nije držalo mesto dok demonstrira čudesnu moć reporterstva, nego je šetao pokraj aut-linije igrališta i slao u etar najlepše skaske o fudbalskim čarolijama.
Đerđ je pre nego što će početi havarija fudbala u Mađarskoj, dok je još Puškašova velesila bila na najznačajnijoj svetskoj sceni, predložen za predsednika Mađarske fudbalske federacije. Vest o kandidovanju Đerđa Sepešija bila je samo u prvom trenu senzacionalna za dotadašnju mađarsku praksu da predsednici mogu biti samo vladari iz političkih krugova, pa i vojnih, što je bilo karakteristično za sve države socijalističkog lagera.
U mađarskoj fudbalskoj, i ne samo fudbalskoj javnosti, nastalo je oduševljenje što na čelo organizacije dolazi autoritet prve vrste Đerđ Sepeši.
Kao novinar izuzetno je uvažavan u krugovima UEFA i FIFA, i samo ga je smrt zaustavila na putu napretka ka vrhovima evropske "kuće" fudbala.
I Beograd je jedno vreme imao sličnu šansu. Imao je u krugovima Evropske i Svetske fudbalske federacije afirmisanog novinara Stojana Protića, žurnalistu od glasa, koji nije mogao da dobije predsedničku šansu jednostavno što takvih šansi nije bilo u višerepubličkoj Jugoslaviji, u kojoj su se, ruku na srce, republike bolje slagale nego današnje fudbalske nacije u kojima mali poslenici misle da su veliki.
Posle iznenadne i prerane smrti dr Milana Jelića samo što nije počela predizborna kampanja za izbor novog fudbalskog predsednika. U fudbalskim krugovima Beograda, koji je i sam, u liku Zvezdana Terzića, izabrao predsednika izvan političkih sfera, počinju da se pominju imena kandidata za sledbenika fudbalske politike pokojnog Jelića, i među njima dominira ime novinara i publiciste Tome Marića, kao čoveka od perfektnog poznavanja i načela fudbala, kao međunarodnog sporta, i njegove unutrašnje problematike.
A o tom putu fudbalskom, od Sepešija do, možda, Marića - novi predsednik evropskog fudbala Mišel Platini ne krije da je već počelo njegovo zalaganje za bolji tretman fudbalskih žurnalista, koje naziva "značajno zaslužnom snagom", i kaže:
- Novinari moraju imati bolju poziciju u organizaciji fudbala uopšte. Konačno, novinari su po prirodi svog posla pravični ljudi.
Očekuje se da će zreli novinari već u bliskoj budućnosti početi da dobijaju mnogo bolji status od postojećeg na celom balkanskom prostoru, jer nisu svi aktuelni vlastodršci, ni ovde ni u svetu, ni bolji ni pametniji, a ni iskusniji od sportskih novinara u komunikaciji sa javnošću.
U svakom slučaju, Mišel Platini je novi čovek, mlad i pravičan, i za sada mu je izrazito zalaganje za suzbijanje ludovanja gazda koje su nasrnule na fudbal i uništavaju svojim transfer-ludilom. Potom, on se zalaže da se fudbal u siromašnim zemljama ne ugasi zbog besparice, kao i za uključivanje sportskih novinara, koje hvali kao "priznate čuvare fudbalskog sporta".