BAŠ ME čudi da se posle incidenta na stadionu Crvene zvezde ne oglasiše tradicionalni pedagozi i psiholozi, i njima srodni učenjaci, da kažu ono svoje čuveno "no, no..." pa da prozovu majke i očeve što takvu decu rodiše, babe i dede što ih ne umedoše bolje sačuvati do bukvara i od bukvara, učitelje što ne znadoše što oni - dakle, pedagozi, psiholozi i srodni im učenjaci - znadoše i decenijama već znaju kada se u Srba izučava anatomija fudbala ili kavalkada u njemu, kao što je ova sada.
Policija u predmetnom slučaju vrši svoju dužnost, kako kažu svi do Jočića, a nije joj ni lako. Pucanj na stadionu, pucanj sa mrtvima u ovom kafiću, te u onom kafiću, "čarapani" (izvinite, dragi Kruševljani, molim vas) više i ne navlače čarape kada jurišaju na bančin novac...
Ako bi svuda tamo gde se to događa bila samo po jedna četica policajaca ili žandarma, svejedno, pod punom borbenom opremom, Srbija bi morala da bude sasvim bez stanovništva, nego sva u organima reda, sa izuzetnom dela omladine koji se revolverima okvalifikovao za telohranitelje većma političkih velikana, ili onih iza crnih stakala džip-kolona srpskog džet-seta skorojevićevskog potekla.
I hajde sad, udri po fudbalu. Ruši i laži! Ruši ostatke čestitih ljudi, laži barapski zarad vucibatina za dve pare njihove! Blati, zakona još nema za naručene laži u medijima. U sedamnaest samo dnevnih novina koje izlaze u nekadašnjoj srpskoj prestonici Beogradu (uzgred, toliko dnevnih listova nemaju Pariz i London zajedno) medije su zajašili kojekakvi rafteri s konca i konopca sabrani. Pitomih Srba iz prave Srbije i njenog mentaliteta, i radnog i stvaralačkog mentaliteta - nema u pomahnitaloj medijskoj koloni kojoj ne pristaju zauzete Terazije.
A čovek pomisli da fudbal u Srbiji ipak može da opstane. Teško, vrlo teško, sa uzurpatorima njegovim koji se u poslednje vreme pokazaše u pravom svom ništavilu.
Navrzli se takvi na Havijera Klementea, pa jurišaju li jurišaju. Zabavom sa Špancem danas, sa Ilijom Petkovićem juče, pa do dalje prošlosti, najbolje se napadima dobija u vremenu.
Odavno je jasno, a sada sve jasnije, da je najpopularniji svetski sport u Srbiji pao u ruke profitera, korupcije i sejača prostakluka okupljenih s kopca i konopca. Rezultat je takođe poznat. Niko ozbiljan više ne želi da ovde bude selektor. Izvređaše Ljubišu Tumbakovića ni krivog ni dužnog, spustiše rampu Siniši Mihajloviću ispred nosa, Radomir Antić je svestan ovdašnje kavalkade u fudbalu i, naravno, nije lud da se upeca. Možda će neko i prihvatiti to, neko ko nema posla.
Kruna krize je, svakako, u "dovitljivosti" novog predsednika Partizana i potpredsednika FS Srbije, inače nezamrznutog predsednika FS Vojvodine, čiji je stav principijelan i konsomolski, tako reći. Reče, i dadoše mu najveći naslov: "Selektor će biti Đukić! Istovremeno, i trener u klubu i selektor!"
To, bato! To je pravi pogled na buduće Svetsko prvenstvo. Jedino je opasno da ovakvu inovaciju ne čuvamo dobro, mogli bi da je ukradu svetske velesile koje se bave svetskim i evropskim šampionatima. Valjda će predsednik Zvezdan Terzić bar ovako nešto da spreči.
Đuka, molim te, izvini zbog upotrebe tvog čistog imena...