Simović ćuti o ratnim zločinima nad Srbima

SARAJEVO - Predsjednik Ustavnog suda BiH Miodrag Simović ratne 1992. i 1993. godine bio je predsjednik Komisije za kontrolu zakonitosti postupanja pripadnika Teritorijalne odbrane i policije RBiH, ali do danas nije podnio nijednu prijavu ni pokrenuo postupak protiv bilo kojeg pripadnika TO i policije zbog ratnih zločina počinjenih u Sarajevu.

Dokument

U posjedu "Glasa Srpske" je potvrda koju je Simović potpisao 29. januara 1993. godine u kojoj stoji da je Danilo Orašanin iz Sarajeva nezakonito uhapšen i u pritvoru držan bez sudske odluke.

Simović je kao predsjednik Komisije ovo samo konstatovao, odnosno iznio stav u svrhu izdavanja potvrde, ali protiv onih koji su Orašanina uhapsili i mjesecima ga držali u jednom od brojnih sarajevskih logora nikad ništa nije preduzeo.

- Državna komisija za kontrolu zakonitosti postupanja pripadnika TO i policije RBiH na 12. sjednici, održanoj 29. januara 1993. godine, u postupku ispitivanja zakonitosti postupanja pripadnika Vojne policije, povodom predstavke Nade Orašanin iz Sarajeva koja se odnosi na lišenje slobode Danila Orašanina, utvrdila je da je Danilo Orašanin nezakonito lišen slobode. To su izvršili pripadnici Vojne policije 25. maja 1992. godine - piše u tom stavu Komisije koji je potpisao Simović.

Simović je, na pitanje da li je bio predsjednik Komisije koja je kontrolisala Izetbegovićevu TO i policiju rekao da je "to bilo kratko, samo na početku 1992. godine i da se radilo o zajedničkoj i mješovitoj komisiji".

Na našu konstataciju da to nije tačno, jer je dokument o Orašaninu potpisao 1993. godine, Simović kaže da "zna za Orašanina i da mu je tako spasen život", ali da "nije siguran da je on to potpisao baš 1993. godine".

- Moglo se desiti da je to umjesto mene potpisao tadašnji sudija Vrhovnog suda ili moja sekretarica Mirsada. Nikako ne bi trebalo da je to moj potpis, ali svašta je moguće, dakle i to da sam se direktno potpisao - rekao je.

Na pitanje da li je znao i zašto nije reagovao na ratne zločine počinjene nad nebošnjačkim stanovništvom u Sarajevu, Simović je rekao da je "Sarajevo već u maju 1992. godine bilo bez struje, vode i telefona".

- Ja nisam znao ni šta se na Alipašinom polju dešava, ali sam kao potpredsjednik Vlade RBiH i predsjednik Komisije znao da se dešava ono za šta su nam podnošene predstavke građana kad je neko uhapšen ili nestao. Zahvaljujući tome velik broj ljudi je spasen - kaže Simović.

Pismo

Zlatko Bećkanović, ratni pomoćnik načelnika Centra službi bezbjednosti Sarajevo, nedavno je u pismu sarajevskim medijima optužio Simovića da kao potpredsjednik Vlade RBiH nikada nije reagovao na ratne zločine počinjene u Sarajevu i državni terorizam.

- Velike i značajne radne aktivnosti učinio je Miodrag Simović kao potpredsjednik Vlade RBiH u periodu od decembra 1990. do sredine 1993. godine.... Kada sam sredinom ljeta '92. poluslužbeno posjetio potpredsjednika Vlade Simovića u njegovom kabinetu u zgradi CK SK BiH u ulici Đure Đakovića broj 40 (iz čijeg dvorišta je već bio uklonjen spomenik Đuri Pucaru Starom) u želji da ga informišem o nekim tekućim problemima u radu službi bezbjednosti CSB Sarajevo, bio sam iznenađen mirnoćom gospodina Miodraga Simovića - piše Bećkanović.

Nastavlja da je Simović bio potpuno miran dok mu je iznosio podatke o opštem strahu građana: od upada ovlašćenih radnika organa za unutrašnje poslove u stanove, brojnim privođenjima, premlaćivanjima, zatvaranjima, pljačkama, nerazjašnjenim odvođenjima i ubistvima....

- Upozorio sam ga o brojnim mrtvacima na Bentbaši, o organizovanom ubistvu Pere Ristovića i pet članova njegove porodice, o podmetanju eksplozivne naprave u privremenoj kancelariji Bore Pištala, direktora Nacionalne biblioteke, o uspješnim zastrašivanjima kooptiranog člana Predsjedništva Nenada Kecmanovića, o maltretiranju zamjenika republičkog javnog tužioca Slavka Ašćerića i njegove supruge, sudije jednog sarajevskog suda, o kidnapovanju nećakinje i njenog mladića, drugog zamjenika republičkog javnog tužioca Georgija Nevstrujeva, o prijetnjama i fizičkim napadima na okružnog javnog tužioca Ivicu Stanića i njegovu porodicu, o reketiranju i pritvaranju Vojislava Milijaša, direktora Privredne banke Sarajevo.... Bio sam strahovito dekoncentrisan i mora da sam izgledao i panično i paranoično. Miodrag Simović je hladno rekao: "Hvala ti što si me o tome upoznao, žao mi je što je Vito (Vitomir Žepinić, zamjenik ministra unutrašnjih poslova, op. Z.B.) napustio Sarajevo". Kao da nije znao da su taj njegov drug i porodica mu čitava tri mjeseca bili u kućnom pritvoru. Napustio sam kabinet zabrinutiji nego što sam bio kad sam došao, mada sam unaprijed znao da od moje ispovijesti neće biti ništa - napisao je Bećkanović u nedavnom pismu federalnim medijima iz Francuske, gdje danas živi.

Simović

Na pitanje zašto tada ili kasnije nije prijavio nezakonita hapšenja, mučenja i ubistva, Simović kaže da je "sve podatke do kojih je došla, Komisija dostavila MUP-u RBiH".

- Pouzdano znam da su brojne istrage vođene, a ne znam koliko je podignuto optužnica i ko je od odgovornih procesuiran - tvrdi Simović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.