Saradnja sa vlastima u Srbiji obećava rezultate

Glavni tužilac Tužilaštva Haškog tribunala Serž Bramerc u intervjuu za "Glas Srpske" kaže da Tužilaštvo nema punu saradnju sa BiH, Srbijom i Hrvatskom, jer uvijek čeka na ključna dokumenta, kao i na pristup arhivama, kao i da se preostali bjegunci uhapse i prebace na Tribunal.

Kaže da vlasti BiH mogu više da urade kada je u pitanju mreža podrške bjeguncima i da je Haški tribunal od policijskih i pravosudnih organa u BiH tražio da budu aktivniji, kada se radi o onima koji pomažu bjeguncima ili na drugi način ometaju djelotvorno ispunjavanje mandata Tribunala. 
 

Kako komentarišete hapšenje Stojana Župljanina? 
 

BRAMERC: Kolege iz Beograda obavijestile su me da je operaciju hapšenja Stojana Župljanina nadgledao tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević, tijesno sarađujući sa ostalim agencijama koje su dio akcionog tima Srbije, koji se bavi traganjem za bjeguncima. Ovakav razvoj događaja u našoj saradnji sa vlastima u Srbiji je veoma dobrodošao i nadam se da će dovesti do više rezultata u bliskoj budućnosti. Moj tim će i dalje tijesno sarađivati sa srpskim tužiocem za ratne zločine i akcionim timom, tako da Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Goran Hadžić budu privedeni pravdi što prije.
 

Jeste li, s obzirom na to da je prioritet Tužilaštva potraga za preostalim haškim optuženicima, ostvarili kvalitetnu saradnju sa institucijama i bezbjednosnim službama u BiH, odnosno u Republici Srpskoj, kao što ste to učinili u Srbiji? 
 

BRAMERC: Uopšte uzev, Tužilaštvo je zadovoljno saradnjom sa službama u BiH. Međutim, može se uraditi više, pogotovo na pitanju mreža podrške bjeguncima. Tražili smo od policijskih i pravosudnih organa u BiH da budu aktivniji kada se radi o onima koji pomažu bjeguncima da izbjegnu pravdi ili na neki drugi način ometaju efikasno ispunjavanje mandata Tribunala.
 Vi pozivate domaće vlasti na aktivnije djelovanje, a visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak naredio je oduzimanje dokumenata od 16 pomagača Stojana Župljanina. Kako to tumačite?
BRAMERC: Da, pozvali smo lokalne vlasti da primijene proaktivniji pristup i nadam se da će tako biti u budućnosti. Takođe priznajemo važnost rada visokog predstavnika, kada se radi o podršci ostvarivanju našeg mandata.  

 

Kako procjenjujete dosadašnji rad Tužilaštva na pristupu dokazima, dokumentima i arhivama u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, a kako rad na zaštiti svjedoka?
 

BRAMERC: Ovo je veoma komplikovano pitanje, posebno kada se uzme u obzir da sam preuzeo ovu dužnost prije samo šest mjeseci. Saradnja država jedan je od vjerovatno najvećih izazova za svaki međunarodni sud ili tribunal. Takva su i moja iskustva sa prethodnih funkcija koje sam obavljao na međunarodnom nivou, kako u Međunarodnom krivičnom sudu tako i u nezavisnoj međunarodnoj istražnoj komisiji za ubistvo bivšeg libanskog premijera. Iz svega što je Tribunal postigao može se zaključiti da je, kada se radi o dobijanju potrebnog nivoa saradnje, tokom posljednjih 15 godina bio generalno uspješan. Međutim, glavni izazovi i dalje ostaju. Još uvijek čekamo na neka ključna dokumenta, kao i na pristup arhivama i u Srbiji i u Hrvatskoj i još uvijek čekamo da preostali bjegunci budu uhapšeni i prebačeni na Tribunal, tako da nemamo punu saradnju. 
Posebno je važno pitanje zaštite svjedoka, i, kao što je slučaj sa svim drugim aspektima saradnje, nije uvijek u potpunosti zadovoljavajuće. Da ne idem u detalje, mogu reći sljedeće: pitanje zaštite svjedoka je najviše vezano za sprovođenje pravde. Svjedoci se moraju osjećati bezbjedno kada svjedoče u Tribunalu. Nažalost, prečesto nije tako. To je nešto što daje puno razloga za zabrinutost i nešto što uzimamo vrlo ozbiljno. Tijesno sarađujemo sa Sekretarijatom i sudskim vijećima na pitanju zaštite svjedoka i podstičemo zemlje u kojima svjedoci borave da učine sve što je u njihovoj moći da ih zaštite. Sproveli smo i više istraga, od kojih su neke rezultovale podizanjem optužnica za nepoštovanje suda za one koji se sumnjiče za otkrivanje informacija o zaštićenim svjedocima. 
 

Iz Haga je potvrđeno da u procesu hrvatskim generalima Gotovini, Markaču i Čermaku dosta svjedoka Srba iz Hrvatske, koji su svjedoci Tužilaštva, zbog straha u posljednjem trenutku odustaje od svjedočenja. Pošto su to, uglavnom, žrtve koje svjedoče u sudnici, to je za njih ponovljeno stradanje. O čemu se radi i šta Vi možete da učinite po tom pitanju? 
 

BRAMERC: Ne bih želio da govorim bilo o kojem pojedinačnom predmetu, jedino bih rekao da Vaša informacija nije tačna: nije istina da su mnogi svjedoci odbili da svjedoče. Kao što sam već rekao, zaštita svjedoka je od najveće važnosti u svim našim predmetima. Zato naša Pravila o postupku i dokazima omogućuju više različitih mjera zaštite svjedoka. Te mjere mogu naložiti sudije i mogu se kretati od svjedočenja pod pseudonimom, preko izobličenja lika i glasa, do svjedočenja na zatvorenoj sjednici. Takođe, svako navodno zastrašivanje svjedoka uzima se vrlo ozbiljno i u skladu s tim se i postupa, kao u situacijama u kojima neko javno objavi informacije o zaštićenim svjedocima. Već je podignuto više optužnica za nepoštovanje suda. Kazna u takvim slučajevima može biti vrlo stroga: sedam godina zatvora ili 100.000 evra, ili oboje.
 

U Vašem nedavnom razgovoru sa srpskim zvaničnicima u Beogradu nije određen rok za hapšenje haških optuženika, ali su Vam dostavljena neka dokumenta, uz obećanje da ćete ih dobiti još. Jeste li ih dobili? 
 

BRAMERC: Dobili smo dokumenta kao odgovor na veći broj naših zahtjeva. Međutim, postoje još uvijek velike prepreke kada se radi o pristupu nekim ključnim arhivama i dokumentima za suđenja koja su u toku ili koja tek treba da počnu. Nakon više uzaludnih pokušaja da dobijemo ključna dokumenta i pristup vojnim arhivama, nedavno smo morali tražiti da Sudsko vijeće izda obavezujući nalog Srbiji da ispuni ove obaveze. I dalje ćemo insistirati da Srbija ispuni svoje međunarodne obaveze u ovom pogledu.
 

Može li se desiti da rad Haškog tribunala bude obustavljen prije nego što preostala trojica optuženika Karadžić, Mladić i Hadžić budu privedeni? 
 

BRAMERC: Savjet bezbjednosti će odrediti kada će Tribunal biti zatvoren. Međutim, ja lično ne mogu zamisliti da Sud zatvori vrata, a da trojica preostalih bjegunaca ne budu uhapšena. Karadžić, Mladić i Hadžić moraju biti privedeni pravdi i Tribunalu mora biti omogućeno da uspješno ispuni svoj mandat. Ovo je jedini način za postizanje dugoročne stabilnosti u regiji. 
 

Kažete da kao tužilac niste zadovoljni oslobađajućom presudom Ramušu Haradinaju, zbog čega ste odlučili i da uložite žalbu. Radi li se samo o protokolarnoj obavezi ili od te žalbe očekujete nešto konkretno? 
 

BRAMERC: Nema obaveze kada se radi o žalbi. Svaka strana može uložiti žalbu, ako su ispunjeni kriterijumi koji se navode u Pravilima o postupku i dokazima. Kao što smo naglasili i kao što su sudije navele u presudi, Tužilaštvo nije bilo u mogućnosti da izvede sve dokaze na suđenju. Zato smo uložili žalbu. Želio bih, međutim, reći nešto drugo o ovom pitanju: kao tužioca zabrinjava me činjenica da se mediji koncentrišu isključivo na oslobađajuću presudu za jednog optuženog i ne govore o drugim dijelovima presude ili zločinima koji su dokazani. Sudsko vijeće je utvrdilo da su pripadnici OVK počinili zločine nad civilima na području Dukađin na Kosovu između aprila i avgusta 1998. godine i da je OVK formirala zatočenički logor u Jablanici, gdje su njeni pripadnici mučili i ubijali civile. Sudsko vijeće je i osudilo Lahija Brahimaja, visoko rangiranog oficira OVK i člana generalštaba, a nakon toga i pukovnika Kosovskog zaštitnog korpusa, za zločine koje je počinio. Lokalna sudstva mogu koristiti nalaze i dokaze iz presude, kako bi istražila i započela postupak protiv onih koji su spomenuti i drugih koji su učestvovali u zločinima. 
 

Kako procjenjujete saradnju Tužilaštva Haškog tribunala sa lokalnim pravosudnim institucijama u bivšoj Jugoslaviji, a kako rad tužilaca u regiji?
 

BRAMERC: Snažno vjerujem u međunarodnu pravdu. Takođe snažno vjerujem da ćemo ispuniti svoj mandat samo ako ojačamo partnerstvo sa kolegama iz nacionalnih pravosuđa. Zato je moj prioritet saradnja sa lokalnim tužiocima za ratne zločine i rad na razvijanju kapaciteta uopšte. Tužilaštvo se preko svog Tima za tranziciju uključilo u vrlo važne aktivnosti: prebacivanje predmeta u skladu sa našim Pravilima o postupku i dokazima, prebacivanje istražnog materijala, odgovaranje na zahtjeve za informacije koji dolaze od strane lokalnih tužilaca, itd. Razmišlja se i o daljim metodima saradnje, kao što su angažovanje tužilaca i eksperata iz regije, tako da im se omogući da provedu neko vrijeme u Tužilaštvu, kako bi dobili praktičnu obuku. Tražili smo od međunarodne zajednice da podrži ovakve inicijative.
 

Zločini počinjeni nad Srbima u BiH još uvijek nisu procesuirani. Hoće li Vaši i domaći istražioci u narednom periodu pojačati rad na tom polju?

BRAMERC: Više osoba je optuženo i osuđeno za zločine počinjene nad Srbima u BiH. Na primjer, u predmetu Čelebići tri čovjeka su osuđena na ukupnu kaznu od 42 godine zatvora za zločine koji uključuju mučenje, ubistvo i silovanje, počinjene nad Srbima u zatvoru Čelebići u opštini Konjic. U skladu sa strategijom okončanja rada suda, od 31. decembra 2004. godine, Tribunal više ne vodi istrage i ne podiže optužnice. Sa kolegama u regiji dijelimo informacije i dokaze koje imamo, kao i svoje iskustvo i znanje, tako da oni mogu da nastave ovaj važan posao. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.