Rane iz Dobrovoljačke još nisu zacijelile

Sarajevo - Vojnike JNA u koloni u Dobrovoljačkoj ulici ni krive ni dužne ubijali su kao glinene golubove, a sramotno je da ni nakon 22 godine niko za taj zločin nije odgovarao. Dobrovoljačka je stub srama pravde.

Tim riječima svoju ispovijest za "Glas Srpske" počinje jedan od živih svjedoka dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. godine poručnik JNA Željko Pantelić iz Šapca. On će u subotu, 3. maja, po drugi put doći u Sarajevo da oda poštu svojim kolegama koji su u Dobrovoljačkoj pobijeni samo zato što su nosili uniforme JNA.

Zarobljavanje

Užasnih događaja od 2. i 3. maja 1992. godine, kaže, sjeća se kao da su juče bili. Njegova je golgota počela 2. maja prije 22 godine kada su počeli napadi na vojsku JNA. Ranjen je tromblonskom minom dok je pokušao da ugasi kamion koji je bio pogođen. Geleri su mu se zarili u glavu, ruku i pleća.

- Muslimanske snage neprestano su pucale po Drugoj armijskoj oblasti, a pucnjava je trajala i noću. Sutradan oko osam ili devet časova dobili smo obaveštenje da je postignut dogovor da se prekinu borbena dejstva i da će Alija Izetbegović doći iz Lukavice, a da će vojska iz kasarni biti evakuisana u Lukavicu - priča Pantelić.

Iza podneva stiglo je nekoliko kamiona iz Lukavice za evakuaciju vojske, jer su oni koje su imali uglavnom bili zapaljeni.

- Prvi deo kolone u kojoj je bio general Milutin Kukanjac je već kretao, a ja sam bio u zadnjem vozilu drugog dela kolone. Nismo odmakli ni pedesetak metara od kapije kada sam putem motorole čuo razgovor Kukanjca i jednog zastavnika. Kukanjac je rekao da su prošli, da je Alija Izetbegović sa njim u transporteru. Dva transportera UNPROFOR-a, koji su išli za nama, su napustili kolonu. Odjedanput su otvorena vrata na mom kombiju i na obrazu mi se našla cev pištolja - sjeća se Pantelić.

Nakon toga je, prema njegovim riječima, počela drama.

- Par metara dalje su počeli da pucaju na nas. Kada su došli do kombija izvukli su me iz njega i bacili na asfalt. Naredili su mi da legnem i u usta su mi stavili cev puške. Kazao sam im da sam ranjen i da nemam oružja, a oni su povikali "Lezi, mamu ti četničku" - kaže Pantelić.

Bio je užasnut kada je vidio mučenje zastavnika Gojka Vukšića.

- Bio je u donjem vešu. Šutali su ga nogama, a bio je u besvesnom stanju - priča Pantelić.

Golgota

Zajedno sa kolegom prevezen je u bolnicu Koševo, ali im ljekari nisu uspjeli ni sanirati rane.

- U sobu su ušla trojica i jedan od njih je rekao: "Požuri, tamo gdje ide neće mu trebati zavoj". Ranjenog i polusvesnog su me vukli i neprestano tukli. Krv je lila na sve strane - naglašava Pantelić.

Odveden je u neku prostoriju i vezan za stub.

- Došao je neki čovek, udario me, uzeo nož, stavio mi ga pod grlo i rekao mi: "Sad ćeš da vidiš kako balije sunete". U tom momentu je neko došao i odgurnuo ga - ističe Pantić.

Poslije torture su ga odveli napolje i prislonili uza zid.

- Doveli su vojnike, a čuo sam i repetiranje pušaka i komandu: "Pali". Nešto je bljesnulo i ja sam pao. Nakon toga se čuo smeh - priča Pantelić.

Poslije toga smješten je u prostorije u FIS-u gdje je bilo još zarobljenih. Nije ga bilo ni na jednom spisku koji je garantovao izlazak iz pakla.

- Jedino mi je u glavi bilo da moram pobeći, jer me ni na jednom spisku nije bilo i bilo je očigledno da sam bio planiran za likvidaciju i da me živog neće pustiti - kaže Pantić.

Pobjegao je zahvaljujući nevjerovatnom spletu okolnosti.

- Zamolio sam da mi pomognu da odem u toalet niz stepenice dok autobusi koji su stigli ne potrpaju one za razmenu. Većina zarobljenika je bila polugola i silazili su niz stepenice. Ja sam tada skinuo gornji dio uniforme i vezao je oko pojasa. Umešao sam se među vojsku. Čudom božijim vrata autobusa su bila naspram izlaza i ja sam odmah uletio i legao između sedišta. Iako su vikali: "Drž'te poručnika" ništa se više nije moglo uraditi, jer su na svim vratima stajali vojnici UNPROFOR-a - posljednje je čega se sjeća Pantelić prije nego što se onesvijestio u autobusu.

Oči je otvorio tek u Lukavici, a poslije toga dugo se liječio na Koranu. Danas živi u Šapcu. Izjave o dešavanjima u Dobrovoljačkoj dao je nekoliko puta, ali istraga nije makla sa mjesta.

- I danas mi je gorak ukus u grlu kada se pomene Sarajevo, ali ipak dolazim da odam poštu ubijenima. Dobrovoljačka ne sme da bude zaboravljena, jer rane ni poslije 22 godine nisu zacelile - ističe Pantelić.

Obilježavanje godišnjice

Obilježavanje godišnjice stradanja vojnika počeće 3. maja u 9.30 časova u crkvi Svetog velikomučenika Đorđa u Miljevićima, a potom je za deset časova predviđen odlazak u Sarajevo i od 10.30 do 11.30 mirna šetnja Dobrovoljačkom.

Predsjednik Pododbora Vlade RS za obilježavanje značajnih istorijskih događaja Velimir Dunjić izjavio je da je dobio uvjeravanja da će obilježavanje bezbjedno proteći.

Predsjednik "Zelenih beretki" opštine Stari Grad Vahid Alić rekao je u petak da će pripadnici "Zelenih beretki" u deset časova "odati počast svojim borcima koji su dali živote na tom prostoru". Tokom prošlogodišnjeg obilježavanja, dok su porodice žrtava palile svijeće na mjestu zločina, na drugoj obali Miljacke pripadnici nekadašnjih "Zelenih beretki" razvili su ratnu zastavu RBiH i uz psovke i uvrede dočekali porodice ubijenih vojnika.

Napadom na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj, koja se 3. maja mirno povlačila iz Sarajeva, prema sporazumu i uz garanciju mirovnih snaga UN sa generalom Luisom Mekenzijem na čelu, rukovodilo je tadašnje političko i vojno rukovodstvo RBiH sa tadašnjim članom Predsjedništva RBiH Ejupom Ganićem na čelu. Iako je za bezbjednost vojnika garantovao tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, kolona je napadnuta iz zasjede. Na vojsku u Sarajevu pucano je i dan ranije, kada je napadnut Dom JNA, a sve kasarne u ovom gradu blokirane su i stavljene pod opsadu muslimanskih paravojnih snaga. U napadima su ubijena 42 pripadnika JNA, 107 je ranjeno, a više od 200 zarobljeno.

Istraga

CJB Srpsko Sarajevo je 25. maja 1996. podnio prvu krivičnu prijavu protiv devet osoba, koju je 27. aprila 2005. MUP RS dopunio i proširio na 15 osumnjičenih za zločine u Dobrovoljačkoj. Tužilaštvo BiH je 2003. pokrenulo istragu, ali nikada nije podiglo optužnicu.

Strani tužilac Tužilaštva BiH Džud Romano donio je 17. januara 2012. naredbu o obustavljanju istrage u slučaju "Dobrovoljačka" protiv 14 lica, među kojima i Ejupa Ganića, Zaima Backovića i generala Armije RBiH Jovana Divjaka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.