RAJKO KUZMANOVIĆ:Potpisivanje Sporazuma potvrda naše zrelosti

Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom ne samo da će doprinijeti političkoj stabilnosti u zemlji, već će otvoriti nove ekonomske mogućnosti i pogodnosti od kojih će koristi imati svi građani BiH, naglasio je predsjednik Republike Srpske Rajko Kuzmanović u intervjuu za "Glas Srpske".

Govoreći o predstojećim ustavnim promjenama Kuzmanović je rekao da su neprihvatljivi prijedlozi i zahtjevi da se u unutrašnjoj strukturi države umjesto sadašnjeg entitetskog ustrojstva organizuju regioni na ekonomskoj ili nekoj drugoj osnovi, kao ni nova kantonizacija, centralizacija i unitarizacija BiH.

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH sa Evropskom unijom biće potpisan 16. juna. Šta će to značiti za RS i BiH?

KUZMANOVIĆ: Republika Srpska je vrlo aktivno učestvovala u realizaciji prioriteta iz evropskog partnerstva, kojim je Evropska unija precizirala obaveze na putu evropskih integracija. Tako su postignuti rezultati u vezi sa uspostavljanjem sistema indirektnog oporezivanja, uvođenjem Konkurencijskog savjeta i preuzimanjem tekovina Evropske unije u domenu politike tržišne konkurencije, potom uspostavljanje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, reforme policije i odbrane, kao i mnogih drugih tijela i institucija. Sve su to bili zahtjevni reformski procesi kojima je Republika odgovorno i konstruktivno pristupila.

Ovim doprinosom stvoreni su uslovi za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Bosne i Hercegovine sa Evropskom unijom.

Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom ne samo da će doprinijeti političkoj stabilnosti u zemlji, već će otvoriti nove ekonomske mogućnosti i pogodnosti od kojih će koristi imati svi građani Bosne i Hercegovine. To je istovremeno potvrda zrelosti ove zemlje i poziv za njeno prerastanje iz protektorata međunarodne zajednice u demokratsku i potpuno suverenu zajednicu entiteta i konstitutivnih naroda.

Republika Srpska je opredijeljena za evropsku perspektivu Bosne i Hercegovine, u kojoj će u potpunosti biti uvažavana ustavna pozicija Republike Srpske, kao konstitutivnog dijela Bosne i Hercegovine. Činjenica je da je u državi napravljen značajan napredak u procesu evroatlantskih integracija, ali se nadamo i očekujemo da će potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom doprinijeti daljoj stabilizaciji prilika u Bosni i Hercegovini.

Poslije potpisivanja Sporazuma, BiH će morati ispuniti niz uslova da bi postala punopravni član Evropske unije. Očekujete li nove nesporazume i u vezi s kojim pitanjem?

KUZMANOVIĆ: Činjenica je da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Bosne i Hercegovine sa Evropskom unijom nosi mnoge prednosti, ali i mnoštvo obaveza. Jedna od obaveza, vjerovatno najzahtjevnija i najkompleksnija, jeste prilagođavanje pravnog sistema Bosne i Hercegovine i entiteta, pravnim tekovinama Evropske unije. Postojeći pravni poredak u Bosni i Hercegovini i entitetima je nedovršen. Sada je takvo stanje da imamo multipluralan, glomazan i neefikasan pravni sistem. U njemu se teško snalaze u ostvarivanju svojih prava građani, ali i organizacije i institucije, pa čak i pravnici koji su najpozvaniji da upućuju, tumače i primjenjuju propise. U takvim okolnostima hiperprodukcije propisa i ukrštanja kontinentalno-evropskih i anglosaksonskih pravnih sistema i već godinama naglašene normativne produkcije visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu dovodi do niza negativnih pojava, koje su pratile i prate stvaranje i primjenu prava i pravnog sistema.

U stvari, sada će naročito biti potrebno da svi nivoi vlasti Bosne i Hercegovine ozbiljno i odgovorno pristupe realizaciji obaveza iz Sporazuma. Na prvom mjestu tu je međunarodno-pravna obaveza usklađivanja nacionalnih propisa sa acljuis communautaire, odnosno komunitarnim tekovinama, kako postojećih tako i budućih akata. Istina, mi smo već dosad vršili harmonizaciju naših zakona i drugih propisa i opštih akata sa propisima Evropske unije, ali smo imali isključivo političku obavezu koja sada dobija i svoju formalnu pravnu dimenziju. Navedena dostignuća koja su obuhvaćena jedinstvenim pojmom aljuis communautaire, ne samo što suštinski opredjeljuju pravne, ekonomske i političke sisteme država članica, već snažno utiču i na treće države -  države-nečlanice, ali i na opšti proces globalizacije. Rezultati takvog uticaja se već ogledaju u sve izraženijem procesu konvergencije pravnih i ekonomskih sistema država članica, posebno u oblasti ugovornog ili, uopšteno, privatnog prava. Radi se, naime, o četiri slobode: slobodi kretanja robe, lica, kapitala i pružanja usluga kao i o petom segmentu koji se odnosi na tržišnu konkurenciju. Prema tome, Republika Srpska će se ovim pravnim prilagođavanjem, u okviru svojih nadležnosti, postepeno uključivati u sve segmente jedinstvenog tržišta Evropske unije. Ne treba zaboraviti da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju predviđa našu obavezu da najbliže sarađujemo sa Evropskom komisijom, da zajednički izrađujemo plan provođenja Sporazuma i da ova Komisija direktno nadzire njegovu implementaciju. Potpisivanje sporazuma je prvi korak za sticanje statusa zemlje kandidatkinje za pristupanje Evropskoj uniji. Na putu evropskih integracija, reformom pravnog sistema i uspostavljanjem savremenog zakonodavstva moralo bi se, pored otklanjanja niza slabosti, postići nekoliko bitnih efekata: promjena, usklađivanje ili donošenje optimalnog broja zakona, drugih propisa i opštih akata po strukturi i značaju društvenog odnosa kojima se oni regulišu, zatim, podizanje kvaliteta zakona, jer zakoni mogu biti različito usmjereni pa da jedni odražavaju princip vladanja, a drugi princip pokoravanja, kao i to da zakoni i drugi propisi moraju biti slobodan izraz opšte volje, isti za sve, bilo da štite ili kažnjavaju.

Organi i institucije u BiH trebalo bi da budu odgovorni i realni. Budućnost zemlje i njenih građana je vrijednost koja treba da bude iznad bilo kakvih parcijalnih, partijskih ili drugih interesa grupa i pojedinaca. Dejtonski ustavni okvir BiH, kao složene državne zajednice kao što je i u velikom broju država članica EU, što je poznato i što nije prepreka ulasku BiH u porodicu evropskih država i naroda. Zato, ponovo naglašavam - i u okviru postojeće državne strukture moguće je provoditi sve obaveze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

I Bosni i Hercegovini predstoje ustavne promjene. Na čemu bi one trebalo da se zasnivaju i kakvu BiH vidite poslije tih promjena?

KUZMANOVIĆ: U međunarodnom pravu revizija međunarodnih ugovora, kao što je i Dejtonski sporazum, ili samo pojedinih njihovih dijelova, vrši se jedino kada protekne određeni ugovoreni period ili kada se ukaže potreba da se ugovori promijene, odnosno usaglase sa izmijenjenim prilikama. U ovom slučaju uslovi i postupak nisu propisani i eventualne izmjene stvar su svih strana - članica potpisnica. Za Republiku Srpsku Dejtonski mirovni sporazum je trajan i stabilan međunarodni pravni i politički akt. Istina, on predstavlja kompromis, jer njime nijedan konstitutivni narod u Bosni i Hercegovini nije dobio sve što je želio, ali što je još važnije -  nije ni izgubio.

Dosad nisu iscrpljene sve mogućnosti koje pružaju dejtonska rješenja. Zato bi u narednom periodu trebalo insistirati na njegovoj dosljednoj primjeni, što je znatno realnija opcija nego što je to radikalna ustavna reforma, kojom bi se temeljito promijenilo unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine.

Neophodno je očuvati glavne principe i elemente na kojima počiva Dejtonski sporazum, a nikako ne bi bilo odgovorno napustiti postavljene dejtonske temelje uređenja Bosne i Hercegovine. Republika Srpska se zalaže za promjene koje će doprinijeti poboljšanju efikasnosti i različitosti organizovanja BiH. Zato, ukoliko bi došlo do određenih poboljšanja dejtonskih rješenja, za šta je potreban unutrašnji konsenzus, nužno je da se ove promjene ustanove i provedu u potpunoj saglasnosti sadašnjih entiteta i triju konstitutivnih naroda i po Ustavom predviđenoj proceduri. Uostalom, kompromis, razgovor i dogovor su principi na kojima počiva i sama Evropska unija, što najbolje izražava tzv. model  "jedinstva u različitosti".  Dakle i u BiH to načelo može biti prednost, a ne slabost. Ustavne promjene je najbolje vršiti amandmanskom tehnikom i u skladu sa procedurom koju sam Ustav BiH propisuje. Ustavna reforma ne bi trebalo da se vodi u atmosferi političkih tenzija i sukobljavanja. U pitanju je jedan dugotrajan, postepen i vrlo osjetljiv postupak. Potrebno je insistirati na kvalitetu postignutih rješenja, a ne na brzini provođenja ustavnih reformi. I u samoj Evropskoj uniji postoje države u kojima su stalno u toku reforme ustava. Takav je slučaj Kraljevine Belgije u kojoj se još pronalazi najbolji način uređenja odnosa dviju članica federacije - Flandrije i Valonije. Zatim, u mnogim drugim članicama EU je u toku pronalaženje modela koji omogućavaju veću decentralizaciju, regionalizaciju, pa čak i federalizaciju nacionalnih država. Evropski trend je afirmacija Evrope regija i principa supsidijarnosti. To treba imati u vidu kada se bude razgovaralo o ustavnim promjenama u našoj zemlji.

Bosna i Hercegovina treba da počiva na demokratskim principima prema kojima se javna vlast vrši u duhu međunarodno priznatih standarda i kolektivnih i individualnih prava i sloboda. Neophodno je pružiti zaštitu kako pojedincima, tako i kolektivitetima. Dakle, moguća je složena državna zajednica - federacija, sastavljena od federalnih jedinica, koja može da funkcioniše isključivo na osnovama dejtonskih rješenja. Kao trajna pravna kategorija, teritorijalno i funkcionalno je nepromijenjena - da jedna federalna jedinica, Republika Srpska, sa uvažavanjem sadašnjeg teritorijalnog razgraničenja i u svom sadašnjem teritorijalnom, organizacionom i funkcionalnom kapacitetu, koja kao jedinstven i nedjeljiv ustavnopravni entitet samostalno obavlja svoje ustavnopravne, zakonodavne, izvršne i sudske funkcije.

Pri svemu tome, dva su glavna izazova za ustavnu budućnost Bosne i Hercegovine: prvo, uspostavljanje racionalnog i efikasnog sistema raspodjele nadležnosti i odgovornosti i njihovo vršenje na državnom, entitetskom i lokalnom nivou, i drugo, uspostavljanje funkcionalnijih i efikasnijih procesa odlučivanja na svim nivoima organizacije i funkcionisanja vlasti. Ustavnom reformom, zasnovanom na takvom pristupu, došlo bi se do onih ovlašćenja koja vrše federalne jedinice u drugim složenim demokratskim evropskim državama.

Ustavne promjene u BiH trebalo bi da se zasnivaju na Dejtonskom mirovnom sporazumu, a u taj proces svaki vid miješanja tzv. međunarodne zajednice ne smije se svesti na nametanje modela, već pružanja stručne pomoći, dakle, dobrih usluga i u dobroj namjeri. Istovremeno, u tom procesu ne smije biti preglasavanja jednih nad drugim narodima.

Kako gledate na inicijativu hrvatskog političkog vrha da BiH treba da bude podijeljena na četiri regiona i distrikt Sarajevo?

KUZMANOVIĆ: Radi zajedničke budućnosti svi moraju pokazati više spremnosti za dijalog, kompromis, toleranciju, kao i za praštanje i pomirenje među nacionalnim i religijskim kolektivitetima, utemeljujući one vrijednosti i norme na kojima može počivati zajednički život i budućnost ove države. Do usaglašenog modela Bosne i Hercegovine kao složene, demokratske, socijalne, laičke i decentralizovane države moguće je doći ustavnim promjenama - dogovorom, kompromisom i konsenzusom dvaju entiteta i triju konstitutivnih naroda.

Neprihvatljivi su prijedlozi i zahtjevi da se u unutrašnjoj strukturi države umjesto sadašnjeg entitetskog ustrojstva organizuju regioni na ekonomskoj ili nekoj drugoj osnovi, kao ni nova kantonizacija, centralizacija i unitarizacija Bosne i Hercegovine. Sve to u prvi plan stavlja unitarizaciju države, centralizaciju vlasti i stvaranje jednog državotvornog naroda kroz majorizaciju manje brojnih konstitutivnih naroda. Najpogodniji oblik državnog uređenja je federacija, jer se bosanskohercegovačko društvo odlikuje ekonomskom, kulturnom, nacionalnom i drugom složenošću i različitošću. Federalizacija bi, u stvari, prvenstveno počivala na volji za očuvanjem autonomije i različitosti federalnih jedinica, upravo u duhu evropskog iskustva, standarda i načela "jedinstvo u različitosti".

Može se primijetiti da se hrvatski narod osjeća majorizovano i obespravljeno unutar Federacije Bosne i Hercegovine. Potrebno je, u prvom redu, naći modus odnosa unutar sada veoma složene ustavnopravne strukture Federacije BiH, koji bi omogućio racionalnu i efikasnu organizovanost i ravnopravnost konstitutivnih naroda. Ne treba smetnuti s uma i to da su Srbi u još težem položaju u Federaciji. Odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda u tom entitetu nije nikada u potpunosti provedena.

Ukoliko se narodi dogovore, u Ustavom predviđenoj proceduri, za BiH bi bilo dobro da ima tri federalne jedinice multietničkog karaktera što, opravdava potrebu sagledavanja zahtjeva hrvatskih stranaka i lidera da se formira treća u kojoj će Hrvati biti većinski narod.

Naglašavam, dosad se nije dogodilo da je ijedna zemlja promijenila svoj ustavni poredak kako bi se učlanila u EU. Primarno je, dakle, da se u BiH mora poštovati Ustav BiH sve dok se on ne promijeni.

U BiH su podijeljena mišljenja oko mandata OHR. Vodeće političke ličnosti iz Republike Srpske smatraju da je vrijeme da ode, dok političari iz Federacije smatraju da je OHR još potreban BiH. Vaš stav o tome?

KUZMANOVIĆ: U dosadašnjem periodu je OHR nalazio svrhu svog postojanja u Bosni i Hercegovini. Međutim, nije logično da u jednoj zemlji koja je članica Savjeta Evrope i koja očekuje potpisivanje Sporazuma o pridruživanju sa Evropskom unijom, postoji jedna institucija sa takvim ovlašćenjima. To je suprotno bazičnim elementima demokratije i u potpunoj protivrječnosti je sa evropskim vrijednostima.

Prisustvo OHR-a, pogotovo korišćenje Bonskih ovlašćenja, koja inače i nisu predviđena Dejtonskim sporazumom, treba odmah da prestane.

Pored toga, već sam na početku rekao da smatram da je Bosna i Hercegovina spremna da preuzme odgovornost za stanje u državi. Tome u prilog govori i činjenica da će sutra biti potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BiH sa Evropskom unijom.

Međutim, zatvaranje OHR-a je uslovljeno u posljednjoj Deklaraciji PIK-a ispunjavanjem niza uslova. Od Bosne i Hercegovine se zahtijeva da riješi status državne i vojne imovine, da pronađe rješenje za raspodjelu prihoda sa jedinstvenog računa. Zatim, traži se da se finalizuje puna implementacija arbitražne odluke za Brčko. Jedan od uslova je i pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini, te strategija rješavanja pitanja procesuiranja predmeta koji su u vezi sa ratnim zločinima. Dosta posla je već urađeno. Postignut je načelni sporazum o podjeli državne imovine, zatim, riješeno je pitanje pokretne vojne imovine. U pogledu Brčko distrikta Republika ima jasan stav da on treba da ostane jedinica lokalne samouprave, a ne da on praktično postoji kao neki treći entitet. Zatim, u pogledu reforme pravosuđa se očekuje usvajanje strategije o reformi ovog sektora, ne umanjujući nadležnost entiteta u toj oblasti.

Ispunjavanje ovih uslova značilo bi i definitivno zatvaranje Kancelarije OHR u BiH i otvaranje Kancelarije specijalnog predstavnika Evropske unije.

Potpisivanjem ovog sporazuma BiH je pokazala zrelost da u potpunosti preuzme odgovornost za sudbinu zemlje. Vjerujem da je u tom smislu, zatvaranja OHR-a samo pitanje dana i da sve zavisi od dinamike ispunjavanja preostalih uslova.

Ne treba zaboraviti da, nažalost, u BiH postoje retrogradne snage koje bi željele da OHR i dalje bude prisutan u našoj politici. To govori samo da su ove snage i krugovi nesposobni da odgovorno vode svoju zemlju i svoj narod. Oni u instituciji međunarodnog supervizorstva nalaze alibi za svoju nesposobnost da samostalno obavljaju svoje nadležnosti.

Mnoge zajedničke institucije BiH su nefunkcionalne (Institut za nestale, Spoljnotrgovinska komora). U čemu vidite problem?

KUZMANOVIĆ: Ustav Bosne i Hercegovine je predvidio ustavne mogućnosti prenosa nadležnosti sa entiteta na institucije BiH. U proteklim godinama formirano je mnogo institucija na nivou Bosne i Hercegovine i često se ovaj prenos vršio neustavno. Nažalost, malo je ovih institucija ispunilo očekivanja koja su postojala u vrijeme njihovog formiranja. Problem je u tome što su one entitetske institucije koje su do tada vršile svoje poslove uspješno, izgubile ovlašćenja. Negativne konsekvence snose građani BiH.

Kao razlog njihove nefunkcionalnosti vidim način njihovog osnivanja. To je često bilo neustavno, kao i pod pritiskom od strane međunarodne zajednice. Tako su stvorene mnoge agencije, instituti, zavodi, direkcije i druge upravne organizacije. Nezdravi i protivpravni osnovi nisu dobri temelji za institucionalnu izgradnju. U Republici Srpskoj smo odlučni da ovu praksu obustavimo i protivimo se svakom eventualnom pokušaju formiranja institucija, protivno postojećoj podjeli nadležnosti i ustavnim procedurama.

Drastičan primjer takve nefunkcionalnosti je Institut za nestala lica Bosne i Hercegovine. Ova ustanova nije podjednako zastupala pripadnike sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini u traženju nestalih, već je potencirano traženje samo Bošnjaka.

Razumijem nezadovoljstvo i negodovanje Udruženja porodica nestalih Republike Srpske i njihov zahtjev da se rješavanje ovog i te kako bitnog pitanja ponovo prenese na entitetske komisije. U tom smislu sam nedavno imao sastanak sa gospodinom Furnijeom, šefom delegacije Međunarodnog komiteta Crvenog krsta u Bosni i Hercegovini, i prenio sam mu svoje nezadovoljstvo i nezadovoljstvo pripadnika srpskog naroda ovakvim radom Instituta. Mislim da su i međunarodni predstavnici shvatili da je neophodno preispitati rad institucije koja ima toliki značaj i da se ne smije dozvoliti njegova zloupotreba u dnevnopolitičke svrhe.

Preuzimajuć

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.