Rafi Gregorijan: Priča o Naseru Oriću nije gotova

Prvi zamjenik visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Rafi Gregorijan u intervjuu za "Glas Srpske" kaže da je BiH ispunila više od pola ciljeva i uslova koje je postavio Savjet za sprovođenje mira (PIC). Istakao je da bi, ako se uspije održati isti tempo, BiH brzo ispunila svih pet postavljenih ciljeva.

Komentarišući oslobađajuću presudu Haškog tribunala  Naseru Oriću, Gregorijan kaže da ova priča nije gotova.

- Ako su medijski napisi o gospodinu Oriću tačni, vrlo je moguće da on jeste ili će biti predmetom istrage i za neka druga krivična djela. Dakle, ova priča nije gotova, ali tužilaštvo i sudovi u BiH su ti koji to moraju da riješe - kaže Gregorijan.

On kaže da se  nada da će nova Vlada Srbije izvršiti preostale obaveze prema Haškom tribunalu i isporučiti preostalu trojicu optuženika. 

* Gdje se trenutno nalazi BiH kad je riječ o ispunjavanju uslova potrebnih za članstvo u Evropskoj uniji?

GREGORIJAN: Upravni odbor Savjeta za sprovođenje mira (PIC) usredsrijedio se na pet najvažnijih ciljeva koje su smatrali da moraju biti ispunjeni za vrijeme trajanja mandata OHR-a, a svi ostali zadaci se mogu ostaviti za neku kasniju fazu i da se realizuju uz prisustvo Evropske unije (EU). Mislim da su ljudi upoznati sa pozitivnim trendovima i pomacima. Prvi od njih je potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. Međutim, neki od drugih kriterijuma možda nisu toliko poznati javnosti, a uključuju, na primjer, mjere za jačanje fiskalne održivosti države. Konkretno, to se odnosi na usvajanje zakona o nacionalnom fiskalnom vijeću što je pri kraju i što bi trebalo da bude završeno ove sedmice. Zatim, tu je dogovor o metodologiji za raspodjelu prihoda od PDV-a između dva entiteta, pa usvajanje nacionalne strategije za pravosudni sektor, naravno u skladu sa vladavinom prava. I sada je samo ostalo da se izradi, odnosno dovrši strategija za rješavanje predmeta ratnih zločina kako bi taj cilj bio ispunjen.  

Tu je, zatim, pitanje vojne imovine. Kao što znate, postignut je dogovor o preraspodjeli pokretne imovine, tako da je još preostalo da se potpiše sporazum o raspodjeli nepokretne imovine i smjernice u tom smislu su sasvim jasne. Mi jesmo u određenoj mjeri začuđeni zašto ovaj uslov još uvijek nije ispunjen. Naime, rečeno nam je da je glavni razlog za kašnjenje u rješavanju ovog pitanja u tome da neće biti dogovora dok ne prođu oktobarski izbori jer to je na neki način postalo pomiješano sa pitanjem državne imovine, jer ljudi to dvoje miješaju. I vrlo vjerovatno, pitanje državne imovne je najteže političko pitanje. Naravno, to nije predstavljalo problem za druge bivše jugoslovenske republike, ali predstavlja problem za BiH upravo radi Dejtonom uspostavljene entitetske strukture. Tako da sad imamo jednu potpuno apsurdnu situaciju, farsu da tako kažem, jer imamo državu koja u vlasništvu nema apsolutno ništa od svoje imovine.  Ima, doduše, u vlasništvu automobile i namještaj, tako da nam je potreban dogovor kojim će se ovo pitanje regulisati, dakle koja imovina će pripasti državi a koja entitetima, opštinama, Brčko distriktu. Kada bi postojala politička volja na svim stranama, ovo pitanje bi moglo biti riješeno vrlo brzo kada govorimo o konkretnoj izradi nacrta zakona.

GREGORIJAN: Jedino preostalo važno pitanje koje treba riješiti je usvajanje dopuna Ustava BiH, koje će omogućiti da Brčko bude i konkretno uvršteno i navedeno u Ustavu. To je jedno prilično jasno, direktno pitanje, ali to ne znači da je i lagano. I tekst koji se u tom pravcu ovdje koristi je prilično ograničen i jednostavan. Prvo je bitno uvrstiti definiciju kojom će Brčko distrikt biti definisan kao kondominijum između dva entiteta onako kako je to navedeno i u konačnoj arbitražnoj odluci za Brčko. Dakle, ta formulacija neće ništa promijeniti u praktičnom smislu niti će mijenjati pravni ili bilo kakav status Brčko distrikta. Radi se samo o priznavanju postojećeg statusa jednom pravnom definicijom. I druga dopuna odnosi se na mogućnosti koje će biti date time skupštini Brčko distrikta da direktno uloži žalbu Ustavnom sudu BiH u slučajevima da se pojavi spor sa jednim ili oba entiteta vezano za nadležnosti i ovlašćenja samog distrikta. I prema mojoj procjeni ovo je jedini način kojim će se omogućiti da Tribunal za Brčko bude konačno zatvoren. Time će se steći uslovi za okončanje same supervizije.

Od početka godine obavljao sam konsultacije sa liderima najvećih političkih stranaka zastupljenih u Parlamentu BiH konkretno o ovoj temi. Mislim da smo postigli jedan načelni dogovor sa svim strankama, uključujući i stranke u opoziciji i mislim da imamo dovoljan broj glasova da ovo realizujemo. Nažalost, što se tiče mojih nadanja i očekivanja da pokrenemo ovaj proces što je prije moguće, moraću to staviti na čekanje, jer nažalost većina političkih lidera i stranaka s kojima sam razgovarao ne žele da se hvataju u koštac sa ovim pitanjem dok ne prođu izbori. Ironija je u činjenici da čekajući i da se ovo pitanje riješi tek nakon oktobarskih izbora, sve to samo odgađa zatvaranje i odlazak OHR-a. U svakom slučaju to je želja stranaka i iz Federacije BiH i iz Republike Srpske.

GREGORIJAN: Jedan uslov koji nije ispunjen je"ocjena opšteg poštovanja Dejtonskog sporazuma i političke stabilnosti. I ovdje možemo reći da retorika koja je prisutna u oba entiteta sprečava ispunjenje ovog uslova. Komentari koje smo nedavno mogli čuti od premijera RS Milorada Dodika, recimo, koji je govorio o RS kao o državi, potom komentari Bakira Izetbegovića, koji je govorio o mogućem sukobu, konfliktu, sve su to stvari koje svakako ne doprinose ispunjenju ovog cilja, odnosno davanju pozitivne ocjene kada govorimo o stabilnosti. I mislim da je jedan osnovnih razloga zbog kojeg je OHR još uvijek ovdje činjenica da je u "februaru 2007. godine PIC bio vrlo zabrinut nacionalističkim i secesionističkim tendencijama koje smo tada slušali.

Međutim, svi se nadamo da će se poslije potpisivanja SSP-a stvoriti nova atmosfera, malo više poslovno orijentisana, koja će omogućiti ostvarenje svih ovih postavljenih uslova i samim tim dolazak u fazu tranzicije.

 * Kako komentarišete zaključke Upravnog odbora PIC-a?

GREGORIJAN: Mislim da je jedna od stvari koja je izazvala određenu količinu zbunjenosti to što su ljudi po svom nahođenju čitali ili tumačili zaključke PIC-a koji se odnose na Ustav i ustavne reforme. Naime, to nije jedan od pet ciljeva i dva uslova. Radi se o potpuno odvojenom pitanju koje BiH treba da riješi na svom putu ka EU.

Ako su ljudi zaista zainteresovani za ustavne promjene, kao što se deklarišu i govore, onda to treba i dokazati time što će usvojiti ove ustavne promjene koje se tiču Brčko distrikta. Dakle, ne postoji brži i jednostavniji način da oni pokažu svoju političku zrelost i spremnost da rješavaju pitanje ustavnih promjena nego u primjeru Brčko distrikta, jer su ove izmjene i dopune potpuno nesporne i jasne. Mislim da bi uspjeh na tom planu pomogao strankama da među sobom izgrade dodatno povjerenje i dobru volju, kojim će im pokazati da mogu rješavati pitanja ustavnih promjena. I da nije bilo Harisa Silajdžića, oni bi to bili uradili već prije dvije godine.

 * Šta međunarodna zajednica očekuje od izmjena Ustava?

GREGORIJAN: Potrebna nam je stabilna i funkcionalna država koja može funkcionisati kao ravnopravan partner drugim zemljama članicama EU i NATO-a i zemlja čiji su unutrašnja organizacija i stabilnost neupitni. To su oni najširi parametri kojima možemo definisati međunarodni interes u BiH. Dakle naš interes za unutrašnju organizaciju zemlje prvenstveno se odnosi na stabilnost same zemlje i regiona u cijelosti. Postoje brojni modeli unutrašnje organizacije BiH, ali ako ljudi u ovoj zemlji ne podrže te modele, zaista nije važno šta ljudi izvana govore.

 * Kako procjenjujete dosadašnju saradnju vlasti BiH, Srbije i Hrvatske sa Haškim tribunalom, kad je riječ o hapšenju optuženih za ratne zločine?

GREGORIJAN: Usko gledano, mogu reći da je Hrvatska učinila najviše, u smislu što je izručila sve osumnjičene za ratne zločin Haškom tribunalu. Što se tiče Srbije, konkretni podaci u tom pravcu nisu tako zadovoljavajući. Nadam se da će nova vlast i nova vlada, koja je sada imenovana u Srbiji, stvoriti nove okolnosti, koje će dovesti do hapšenja Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

Lično nemam nikakve sumnje da je prethodna vlada Srbije pod vođstvom premijera Vojislava Koštunice aktivno učestvovala u pružanju zaštite i podrške haškim bjeguncima. Informacije koje su prikupljene u procesu koji je rezultovao hapšenjem Stojana Župljanina potkrepljuju tu tvrdnju. Ti podaci takođe potvrđuju da do danas ta mreža podrške postoji i u BiH, oni i danas pružaju kako zaštitu tako i finansijsku pomoć trojici preostalih bjegunaca. Ispravno je reći i da BiH na svim nivoima sarađuje sa Haškim tribunalom, ali tu otprilike sve staje.

To govorim zato što ako se od njih zatraži da učine nešto konkretno oni će to i da urade, ali nemojte očekivati da bio ko u ovoj zemlji poduzme inicijativu i u tom smislu bude aktivan. Daću vam samo jedan primjer. BiH nikada nije uputila zvanični demarš Srbiji, zahtijevajući hapšenje Karadžića ili Mladića. Premijer Dodik nikada nije tražio od premijera Koštunice da ih izruči. Zašto? On je davao izjave u javnosti o tome kako smatra da oni treba da budu uhapšeni, ali nikada nije tražio od ljudi koji su to mogli učiniti i koji su im pružali zaštitu da izruče ratne zločince. Isto tako je jasno da su članovi bivše vojno-obavještajne jedinice i dalje jako aktivni u BiH u pružanju zaštite optuženima." 

* Ovih dana Rasim Ljajić izjavio da se Karadžić i Mladić ne nalaze u Srbiji?

GREGORIJAN: Ako se vratite još u vrijeme pada Miloševića, od tada do danas kad god bi neki zvaničnik Jugoslavije ili Srbije davao takvu izjavu, a bilo ih je, nakon tri ili šest mjeseci oni bi sami sebe demantovali. Oni su takođe govorili da na njihovoj teritoriji nema nijedne osobe osumnjičene za ratne zločine, inače bi ih uhapsili, ali evo od 2005. godine 10 ili 12 ljudi je iz Srbije izručeno ovamo nekim magičnim putem, s obzirom na to da navodno nisu bili tamo. Ista stvar desila se u Crnoj Gori sa Vlastimirom Đorđevićem, koji je bio u Rusiji, pa je iz Rusije došao u Crnu Goru, pod navodnim imenom Karadzića i otkriven je godinu dana kasnije. Smatram da gospodin Rasim Ljajić ima dobre namjere, ali ne mislim da on zna gdje se ovi ljudi kriju i nalaze. Ali postoje drugi koji to znaju, kao general Aca Tomić, na primjer. Mislim da će promjena vlasti u Srbiji i nova vlada donijeti promjene tom pravcu.

 * Možete li prokomentarisati oslobađajuću presudu Haškog tribunala za Nasera Orića?

GREGORIJAN: Vidio sam kakve su reakcije bile na tu presudu i u svakom slučaju mogu razumjeti zašto su ljudi reagovali i bili nezadovoljni. Ali ne mislim da zbog toga treba da postanu cinični ili da se prestanu nadati. Pravda je potrebna žrtvama. Prije svega nadam se i želim vjerovati da će Tužilaštvo BiH pokrenuti i sprovesti istrage o svim zločinima koji su počinjeni na tom području, ali i na cijeloj teritoriji BiH. Ovo još jednom ukazuje na jasnu potrebu za strategijom za rješavanje predmeta ratnih zločina. Još jednu stvar treba napomenuti, a to je ono što je Odjeljenje za žalbe navelo u svom saopštenju za javnost vezano za presudu. U tom saopštenju se navodi sljedeće: Odjeljenje za žalbe naglašava, baš kao i sud u prvoj instanci, da nema nikakvih sumnji da su počinjeni ozbiljni zločini protiv Srba koji su bili zatočeni u ova dva objekta u Srebrenici od septembra 1992. do marta 1993. godine. Dakle, jasno je da su se zločini dogodili i Naser Orić je bio komandant jedne od jedinica koja je djelovala u tom području. Iz toga slijedi da on snosi određenu količinu odgovornosti za ono što se desilo. Isto tako, ako su razni medijski napisi koji su se pojavljivali o gospodinu Oriću tačni, vrlo je moguće da on jeste ili će biti predmet istrage i za neka druga krivična djela. Upravo zbog tog razloga je i SFOR odlučio da ga privede, nisu htjeli da rizikuju čekajući da se on sam preda. Dakle ova priča nije gotova, ali tužilaštvo i sudovi u BiH su ti koji sada moraju to da riješe.

 * U BiH još zvanično nije počela predizborna kampanja za oktobarske lokalne izbore, a prema prvim informacijama, biće jedna od prljavijih. Kakvu kampanju očekuje OHR?

GREGORIJAN: Primijetio sam da se već krenulo sa snažnom i lažnom predizbornom retorikom. Začuđen sam time, jer se radi o lokalnim, opštinskim izborima, na kojima treba da se obećaju i riješe konkretne stvari koje su neophodne za poboljšanje života stanovnika lokalnih zajednica. Slušamo priče o visokoj politici i o stvarima koje običnim ljudima neće staviti hljeb na sto. Recimo, zdravstveni sistem u BiH je izuzetno loš, ali političari skreću s te teme i govore opet o nacionalnoj ili entitetskoj ugroženosti. Ne rješavaju se krucijalni, životni problemi, a daju se neka lažna obećanja od višeg interesa. Političari sve to, kao i do sada, rade isključivo da bi ostali na svojim funkcijama, ali birači takav loš odnos treba da prepoznaju i da na izborima kazne njegove promotore.

 Aferu "reketiranje" treba da završi pravosuđe

 * Upućeni ste u aktuelnu aferu "reketiranje" ili "crne liste" u RS. Kakav je Vaš stav o tome?

GREGORIJAN: Nikada nisam komentarisao, niti komentarišem same optužbe. Mislim i da "Transparensi internešnel" u svojim zvaničnim saopštenjima takođe nije komentarisao zvanične navode. Ono što jesmo zagovarali je da, ako postoje optužbe koje se mogu potkrijepiti dokazima za počinjeno neko krivično djelo, takve materijalne dokaze treba predati nadležnim organima vlasti, sudovima, tužilaštvima. I dalje mislim tako. Ono što mene zabrinjava u svemu ovome su neodgovorni komentari izvršnih organa vlasti RS u ovom slučaju. Oni su najavili i objavili krivičnu istragu, iako takva krivična istraga u to vrijeme uopšte nije postojala. Bilo je takođe tvrdnji da su ove informacije bile u rukama tužilaštva već pet godina, iako tužilaštvo čak i ne postoji pet godina. Potom je Pero Simić rekao da ima konkretne dokaze o krivičnom djelu, a kada smo ga pitali kakvi su to konkretni dokazi i kako je došao u njihov posjed, njegov odgovor je bio da se ne radi o dokazima nego o novinskim isječcima. Mislim da je afera "crne liste" nanijela štetu međunarodnom ugledu Republike Srpske.

 * Rekli ste da ste u februaru dobili pismo koje ste predali tužiocu. Šta je pisalo u tom pismu i zašto niste ranije reagovali?

GREGORIJAN: Informacije sadržane u tom pismu bile su apsolutno nevjerovatne, pa sam to samo odložio po strani sa mnogim drugim takvim pismima koje dobijam. U isto vrijeme mi je rečeno da ću i ja postati predmet jedne medijske kampanje blaćenja u javnosti u Republici Srpskoj. 

* To je pisalo u pismu?

GREGORIJAN: Ne to je odvojeno od onog što je izneseno u pismu. Ali pored svega ovoga iznenađuje me i nerješavanje niz drugih krivičnih djela u RS. Kako to da još nisu otkriveni krivci za dizanje u vazduh automobila Željka Kopanje, kad je on teško stradao? Zašto još uvijek nisu otkriveni naredbodavci i ubice Milana Vukelića? Zašto nisu rasvijetljeni bombaški napadi na Palama? Zašto Mirko Šarović nije gonjen radi zloupotrebe službenog položaja, pronevjere novca i šverca oružja u Irak? Nisu procesuirani ni špijuni iz 410. obavještajnog centra, ne znaju se ni ubice pukovnika Armije RBiH Avde Palića, niti je pronađen haški optuženik Radovan Stanković, koji je pobjegao iz zatvora u Foči.

Godinama na svom stolu držim štampano izdanje "Nezavisnih novina" pod nazivom "Crna Bosna" iz 2004. godine, u kojem su svi tekstovi o kriminalu dokumentovani ili imaju svjedoke. Ipak mali broj tih kriminalnih djela je procesuiran i rasvijetljen.

 * Da li je za sve nabrojane propuste kriva loše sprovedena reforma pravosuđa, to jest njegovo nefunkcionisanje?

GREGORIJAN: U segment vladavine prava ušlo je previše kompromisa. Posljedica tih kompromisa je neozbiljnost u tom poslu. Cinično je da rad pravosuđa kritikuju oni koji bi trebalo da budu predmet njegovog interesovanja. Posebno su aktuelni politički komentari protiv sudstva i često neargumentovani napadi političara na pravosuđe. Rad v. d. tužioca BiH Milorada Barašina, kod kojeg sam nedavno bio i u posjeti, mogao bi pohvaliti i vjerujem da će rezultati uskoro biti vidljivi. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.