Prof. dr Ugo Vlaisavljević: Čekić podstiče rasnu mržnju, bruka za akademsku zajednicu

Izlaganje istoričara Smaila Čekića u Bošnjačkom institutu koji srpskom narodu pripisuje genocidnost i fašizam je skandalozno i nedopustivo. To je velika bruka za institucije, akademsku zajednicu i javno mnjenje, koji dopuštaju i ovjeravaju takve istupe.

Ovo je u intervjuu za "Glas Srpske" rekao istaknuti sarajevski intelektualac i filozof Ugo Vlaisavljević, profesor ontologije na sarajevskom Filozofskom fakultetu, prevodilac sa njemačkog i francuskog jezika, autor nekoliko knjiga i više desetina tekstova u kojima pokušava da pronikne u uzroke posljednjih balkanskih ratova.

* GLAS: Koliko je po Vašem mišljenju u ovim tezama zastupljen govor mržnje, a koliko prekrajanje istorije?

VLAISAVLjEVIĆ: Ovakvi istupi se, bez sumnje, mogu tretirati kao govor mržnje, ali kao što znate u ovoj zemlji to ne podliježe nikakvim sankcijama. Riječ je doista o govoru koji potiče međunacionalnu netrpeljivost ili, tačnije, rasnu mržnju. Upravo tako: rasnu! Jer u tvrdnjama profesora Čekića je implicirana izvjesna rasna teorija, samo što ona ne govori o sjemenu zla koje je kod Srba pohranjeno "u krvi", nego se bavi njihovom nacionalnom kulturom. Novija politička antropologija i filozofija su već odavno osvijetlile ovaj fenomen kao novi oblik rasizma: savremeni rasisti ne govore više u biološkim kategorijama, nego sada u tuđoj kulturi vide razloge za svoju slijepu mržnju. Ne zagledaju vam više u zube, oči i kosu, nego vam prelistavaju školsku lektiru. Pošto se bave kulturom svojih susjeda, oni svoj rasizam rado umotavaju u ruho društvene nauke i književne kritike. Dakle, moderni rasista je po definiciji "teoretičar", "naučnik", često univerzitetski profesor. Nije nebitno da Čekić nastupa kao istoričar na naučnim konferencijama. Za takvo djelovanje potrebna je i određena klima: ne samo rasplamsali šovinizam nego i ozbiljna kriza društvenih nauka. Bez pseudonauke koja još od ranog socijalizma cvjeta na našim univerzitetima ne bi bilo ni ovakvih "naučnih izlaganja". O tome sam pisao u svojoj knjizi "Lepoglava i univerzitet".

* GLAS: Kao nosioce navodnog fašizma Čekić označava ugledne srpske intelektualce, uključujući i vođstvo Srpske pravoslavne crkve?  

VLAISAVLjEVIĆ: Nema po sebi ništa loše kada javno kritikujete vodeće intelektualce ili vjerske velikodostojnike, pa čak i ako u tim kritikama tvrdite da su zagovornici fašizma. Podsjetiću vas da sam i sam nedavno doživio takvu sudbinu u sarajevskom javnom mnjenju. Sloboda govora u kojoj napokon uživam treba da dopusti i takve stvari. Problem je samo kako se artikuliše takva kritika: da li argumentima ili insinuacijama, uvredama, moralnim diskvalifikacijama. Upravo po vrsti i zasnovanosti argumenata mjerite da li je riječ o naučnom izlaganju ili ideološkom obračunu. Pravo pitanje ovim povodom jeste kako da prepoznamo kulturni rasizam u nekoj "kritici"? Po tome što barata sa čitavim jednim narodom i njegovim duhom! Prema takvom gledištu, zlo ne dolazi od pojedinca nego iz samog krila narodnog bića. Vodeći intelektualci u svojim iskazima i djelima samo iznose na vidjelo "kolektivni mentalitet". Bez ove kategorije "mentaliteta" kulturni rasizam je nezamisliv. Dok se klasični rasizam bavio tijelom naroda, ovaj noviji se bavi njegovom dušom. Bitne razlike nema, jer se i jedan i drugi bave onim što je duboko uvriježeno, što je sama "priroda jednog naroda". Riječ je naravno o mitskom mišljenju koje se bavi onim što je vječno i nepromjenljivo. To je temeljni paradoks Čekićeve pseudonauke: ona se bavi navodnim mitskim bićem srpskog naroda na potpuno mitski način.

* GLAS: Za Čekića je i "Gorski vijenac" genocidno djelo?

VLAISAVLjEVIĆ: Kulturni rasizam više ne poziva biologe i medicinare (stručnjake za tijelo) da im nose baklje u jurišnim redovima nego pjesnike, književne kritičare, psihijatre i istoričare (stručnjake za dušu). A njegova meta su upravo ti isti ugledni predstavnici tzv. humanističke inteligencije. Početni akt takvog rasističkog obračuna je pronalazak "djela neljudskosti", "genocidnih djela" u kulturnom blagu "niže vrste". Čekić ne bio toliko siguran u svoje tvrdnje da neki ugledni književni kritičari i istoričari nisu svojski radili na Njegošu, Andriću, Ćosiću, Garašaninu itd.

* GLAS: Smatrate li da je u izlaganju profesora Čekića prisutna "zamjena teza". Nisu li upravo Srbi bili žrtve genocida kroz istoriju, a ne narod koji je počinio genocide?

VLAISAVLjEVIĆ: Kada zamijenite Čekićeve teze nećete dobiti ništa pozitivno. Samo ćete preći od jednog kulturnog rasizma na drugi. Ono što on radi povodom Srebrenice neki su radili povodom Jasenovca. Ne postoji takvo nešto kao "narod koji je počinio genocid" ili "genocidni narod", izuzev u rasističkim gledištima. Opasna je zabluda da možete staviti čitav narod na stranu izvršioca. Istina je da zločin genocida pretpostavlja prijetnju opstanku čitavog jednog naroda. A takođe i izvršioca iza kojeg mora stajati moćna tehnologija smrti koju može osigurati samo država ili kvazidržava. Ali govoriti o čitavom narodu, takav korak vodi u rasizam!

* GLAS: Kako će se poruke koje nam šalje istoričar Čekić odraziti u svijesti srpskog naroda?

VLAISAVLjEVIĆ: Bojim se da razmišljam o tome. Poruka je uistinu zastrašujuća. Govorim to i kao građanin Sarajeva i nastavnik Univerziteta u čijem okrilju radi i ovaj profesor.

* GLAS: Kome trebaju ovakve teze koje zastupa Čekić?

VLAISAVLjEVIĆ: Važno je primijetiti da ovaj "naučnik" nije usamljen. Nezamisliv je bez izvjesne zatvorene i nacionalno definisane akademske zajednice. Za ovakvu nauku potrebna je "bošnjačka akademska zajednica", ali i "srpska akademska zajednica", bošnjačka, srpska i hrvatska nauka. Takvoj nauci idealnu infrastrukturu pružaju današnji bosanskohercegovački univerziteti. Čekiću se čak može odati izvjesno priznanje za otvorenost i prostodušnost. On glasno i jasno govori ono što mnogi misle ili daleko opreznije kažu. Vjerujem da ga se glavni ideolozi koji rade u pozadini čak pomalo i pribojavaju, jer je on enfant terrible bošnjačke akademske i političke scene.

Intelektualci

* GLAS: Imaju li intelektualci pravo na ćutanje poslije ovakvog izlaganja jednog istoričara?

VLAISAVLjEVIĆ: Nipošto nemaju. Očekujem prije svega od istaknutih bošnjačkih intelektualaca da se napokon uhvate u koštac sa ovakvom pojavom i da okončaju svoju predugu ćutnju. Najveću uslugu takvoj politici mržnje bi pružile nekakve srpske protivteze. Ne smije se nasjesti. Čekićeva nauka je markantna pojava perfidnog nacionalizma na kojeg ukazujem već godinama. Ovaj se javlja u formi ogorčenog antinacionalizma, antifašizma, državnog patriotizma, u kojem se gaji rasna mržnja prema onima koji su označeni kao nacionalisti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.