Pripreme za izgradnju porušenog Sabornog hrama u Mosta

Mostar je prijestoni grad naše eparhije. U njemu je do posljednjeg rata stolovao naš episkop i živjelo oko 40 hiljada Srba, ili trećina ukupnog stanovništva, rekao za "Glas Srpske" vladika Grigorije

MOSTAR - Poslije obnove manastira Žitomislić, srpskog duhovnog centra u dolini Neretve, podignutog u 16. vijeku, u eparhiji Zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj su istakli da će uskoro uslijediti obnova Sabornog hrama u Mostaru. Ova "ljepotica Balkana" je, uz njen Vladičanski dvor, prepoznatljiv simbol najvećeg grada na Neretvi, a u eparhiji Zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj smatraju da će njena obnova osnažiti duhovne temelje za značajniji povratak Srba na svoja ognjišta u ovom dijelu Hercegovine. - Mostar je prijestoni grad naše eparhije. U njemu je do posljednjeg rata stolovao naš episkop i živjelo oko 40 hiljada Srba, ili trećina ukupnog stanovništva - rekao je za "Glas Srpske" duhovni pastir Hercegovine i dijela Primorja vladika Grigorije. On je dodao kako će tek povratak episkopa u Mostar označiti potpuno uspostavljanje crkvenog života u dolini Neretve. A osnovni uslovi za to su, prije svega, obnova Vladičanskog dvora i Sabornog hrama ili katedralne crkve Svete trojice u ovom gradu. Episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije je pojasnio da je prvi korak na obnovi ovog hrama načinjen prošle godine. Tada je Vlada Federacije BiH finansirala raščišćavanje ruševina i pravilno razvrstavanje urušenog materijala na lokalitetu hrama, i to pod stručnim nadzorom dva zavoda - Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske iz Banje Luke i onog iz Sarajeva. Zahvaljujući naporima ove eparhije, prvenstveno vezama koje je vladika Grigorije uspostavio sa mnogim uglednim ljudima u zemlji i dijaspori, značajna sredstva za obnovu mostarske crkve Svete trojice obećali su Vlada Srbije i Vlada Srpske. U pripremi je i donatorski skup na kojem bi učestvovale i neke inostrane vlade, kako bi bila prikupljena sredstva za vaskrsnuće Sabornog hrama u Mostaru. Sveštenik Zoran Aleksić iz bratstva Hercegovačke Gračanice rekao je da tačan datum i mjesto održavanja ovog donatorskog skupa još nisu utvrđeni. Za mjesto održavanja ovog skupa ravnopravno konkurišu Mostar i Trebinje, a prema riječima Aleksića, pozivi za učešće na konferenciji biće upućeni premijerima Republike Srpske, Srbije, Crne Gore i Hrvatske, uglednim privrednicima, ambasadorima prijateljskih zemalja, ali i Branku Tupanjcu, Dejanu Bodirogi, Majklu Milićeviću... U toku je izrada projektne dokumentacije za obnovu "mostarske ljepotice", a sama izgradnja će, prema nekim procjenama, koštati blizu pet miliona maraka. Prema riječima episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog, Episkopska rezidencija u Mostaru, koja se nalazi nadomak ruševina Sabornog hrama, već je u procesu sanacije i obnove. Sredstvima grada Mostara tokom 2006. godine finansirana je prva faza sanacije Vladičanskog dvora, koji je pokriven, omalterisan, a urađene su i elektroinstalacije. Planirano je da radovi budu nastavljeni sa početkom ovogodišnje građevinske sezone, kako bi Vladičanski dvor do kraja godine ponovo bio u funkciji. U dolini Neretve tokom proteklog rata devastirano je ili potpuno uništeno 30 pravoslavnih hramova, a - pored manastira Žitomislić - do sada su obnovljene i Stara mostarska crkva (uz pomoć njemačke vlade), crkva u Bijelom polju kod Mostara (sredstvima Vlade Republike Srpske i raseljenog stanovništva), kao i crkva u Klepcima kod Čapljine, koju su gradili izbjegli Srbi svojim prilozima. Obnova duhovnih svetionika u dolini Neretve, od Gabele do Konjica, doprinosi povratku Srba na svoja predratna ognjišta, pa se računa da se u Mostar i okolinu vratilo njih gotovo šest hiljada. Većina ih se bavi poljoprivredom i sezonskim poslovima, a problemi zaposlenja i obrazovanja djece glavne su smetnje za održivi povratak na ovo područje. Kao svijetli primjer odnedavno se uzima uvođenje pravoslavne vjeronauke u mostarskim osnovnim školama. M. BEŠTIĆ NAJVEĆA U BiH Saborna crkva u Mostaru, građena od 1863. do 1873, a porušena do temelja 1992. godine, bila je djelo čuvenog arhitekte Andreja Damjanova, koji je uradio i Sabornu crkvu u Sarajevu, ali i crkve u Smederevu, Pirotu, Nišu, Vranju i Čajniču. Međutim, katedralna crkva Svete trojice u Mostaru predstavljala je njegovo najznačajnije djelo. Ona je, po dimenzijama, bila najveća u BiH, a izgrađena je vještom mješavinom vizantijskog, romanskog i baroknog stila. Građena je punih deset godina prilozima srpskog stanovništva, trgovaca i vjernika, potom novcem iz Rusije i prilogom samog sultana Abdula Aziza. Njeno rušenje 1992. godine predstavljalo je jedan od najvećih "kulturnih genocida" u proteklom ratu, a obnova razrušenog i razjedinjenog Mostara je nepotpuna bez obnove simbola ovog grada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.