Preminuo patrijarh gospodin srpski Pavle

Željka Bašić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Preminuo patrijarh gospodin srpski Pavle

BEOGRAD, BANjA LUKA - Njegova svetost patrijarh srpski Pavle preminuo je juče u 10.45 časova poslije primanja Svete tajne pričešća na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu gdje je bio na liječenju od 13. novembra 2007. godine.

Sinod SPC, čijoj sjednici je prisustvovao i predsjednik Srbije Boris Tadić, sinoć kasno odlučio je da će patrijarh srpski Pavle biti sahranjen u četvrtak, u 11 časova, u manastiru

Rakovica, rečeno je "Glasu Srpske" u Sinodu.

Povorka će krenuti ispred Sabornog hrama, u kojem je od juče nešto poslije 15 časova preneseno tijelo patrijarha.

Prenosu tijela prisustvovali su najviši crkveni velikodostojnici, sa mitropolitom Amfilohijem na čelu, kao i predsjednik Srbije Boris Tadić.

Patrijarh je umro u snu, u 95. godini života. Zvona Saborne crkve oglašavala su se juče na 15 minuta prije svakog punog sata, povodom smrti patrijarha, a sinoć je u svim hramovima u RS služen moleban za upokojenu dušu patrijarhovu.

U Srbiji je od danas trodnevna žalost.

Patrijarh Pavle (mirsko ime Gojko) rođen je na Usekovanje 11. septembra 1914. godine u selu Kučanci, Slavonija.

Rano je ostao bez roditelja - otac je otišao da radi u SAD, tamo je dobio tuberkulozu i "vratio se kući da umre" kad su dječaku bile tri godine, ubrzo mu je umrla i majka. Odgajila ga je tetka. Uvidjevši da je dijete "vrlo slabačko", poštedjela ga je teških poslova i omogućila mu da se školuje: iako je mali Gojko bio sklon "predmetima gdje ne mora da memoriše, kao što su matematika i fizika", iako je iz vjeronauke imao dvojku, uticaj rodbine je prevagnuo i njegov konačan izbor bio je bogoslovija.  

Gimnaziju je završio u Beogradu, Bogosloviju u Sarajevu, a Bogoslovski fakultet u Beogradu.

Kao prognanik i izbjeglica u vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u manastiru Svete trojice u Ovčaru. Bio je i vjeroučitelj djece izbjeglica. Zamonašen je u manastiru Blagoveštenju 1948. godine, kada je rukopoložen u čin đakona.

Od 1949. do 1955. sabrat je manastira Rače gdje vrši razna poslušanija. U čin jeromonaha rukopoložen je 1954., protosinđel je postao iste te godine, a arhimandrit 1957.

U Atini je bio na postdiplomskim studijama od 1955. do 1957. godine. Za episkopa raško-prizrenskog izabran je 29. maja 1957. i hirotonisan u beogradskoj Sabornoj crkvi.

U Raško-prizrenskoj eparhiji gradi nove hramove, obnavlja stare i porušene, često putuje, obilazi i služi u svim mjestima ove svoje eparhije. Bavi se i naučnim radom, objavljuje radove, povremeno drži predavanja.

Za patrijarha srpskog, umjesto oboljelog patrijarha Germana, izabran je od Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve novembra 1990. godine. Bio je 44. patrijarh Srpske pravoslavne crkve.

Ustoličen je u nedjelju, 2. decembra 1990. godine u Sabornoj crkvi u Beogradu, a u drevni presto srpskih patrijaraha ustoličen je u manastiru Pećke patrijaršije 22. maja 1994. godine.

Bezbroj puta je pisao i intervenisao kod raznih državnika i mnogih institucija da se pomogne u rješavanju krize i uspostavljanju mira na prostorima prethodne Jugoslavije.

Imao je susrete sa predstavnicima Rimokatoličke crkve, Islamske vjerske zajednice, predstavnicima Svjetskog savjeta crkava, diplomatama, državnicima, predstavnicima humanitarnih i drugih organizacija.

U pokušaju da na ovim prostorima što prije zavlada mir posjetio je i sjedište UN u Njujorku i Bijelu kuću u Vašingtonu.

Veliki duhovnik, asketa i sjajan besjednik svakodnevno je kad crkvena pravila dozvoljavaju, prinosio beskrvnu žrtvu (služio svetu Liturgiju) za spas srpskoga roda. Govorio je grčki, ruski i njemački jezik.

Bogoslovski fakultet Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, dodijelio mu je 1988. godine zvanje počasnog doktora bogoslovlja.

Tokom posjete Rusiji u januaru 2002. godine patrijarhu Pavlu su uručene dvije značajne nagrade: Međunarodnog fonda za unapređenje jedinstva pravoslavnog naroda i Fonda svetog apostola Andreja Prvozvanog.

Predsjednik SCG Svetozar Marović odlikovao je u septembru 2004. patrijarha Pavla, (na njegov devedeseti rođendan), Ordenom Nemanje prvog stepena.

Povodom Dana državnosti Srbije, 15. februara 2007. princ Aleksandar Karađorđević dodijelio je patrijarhu Pavlu Orden Karađorđeve zvezde prvog stepena.

Patrijarhu Pavlu je 2009. dodijeljen ruski orden Dostojanstvo zbog "značaja koji je imao u danima iskušenja kroz koje su srpski narod i Crkva prošli".

Od 13. novembra 2007. patrijarh Pavle bio je na liječenju u Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, a 8. oktobra 2008. podnio je molbu Svetom arhijerejskom Saboru SPC da mu "zbog zdravstvenih razloga i nemoći" dozvoli da se povuče iz aktivne službe. Molba patrijarha Pavla na Saboru SPC 11. novembra 2008. nije usvojena. 

Mitropolit Amfilohije

Vijest o smrti patrijarha Pavla prenio je javnosti mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji je rekao na svečanosti polaganja kamena temeljca vjernicima da je upravo saznao da se "patrijarh upokojio" i da je "njegovo sveto hristoljubivo srce prestalo da kuca".

Radio-televizija Srbije objavila je snimak mitropolita, koji je uplakan obavijestio vjernike da je upravo saznao da se "upokojio patrijarh". Sa Saborne crkve oglasila su se zvona povodom smrti patrijarha.

Budimo ljudi

- Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog, ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi, izjava je patrijarha Pavla iz vremena krvavog raspada SFRJ.

Upravo ta rečenica najbolje odslikava život i službu četrdeset četvrtog poglavara Srpske pravoslavne crkve.

Zaostavština

Patrijarh Pavle autor je i izdanja "Trebnika", "Molitvenika", "Dopolniteljnog trebnika", "Velikog tipika" i drugih bogoslužbenih knjiga u izdanju Sinoda. "Pitanja i odgovori čtecu pred preoizvodstvom" objavljuje 1988. godine, a "Molitve i molbe" 1990. Zaslugom patrijarha Pavla umnožen je u 300 primjeraka "Oktoih" iz štamparije Đurđa Crnojevića.

Dugo godina bio je predsjednik Komisije Svetog arhijerejskog sinoda za prevod Novog zavjeta, čiji je prvi prevod, koji je crkva odobrila, objavljen 1984. godine, a ispravljeno izdanje tog prevoda 1990. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.