Pravo porodica žrtava na pravdu dalje nego ikada

Koordinacija srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih lica sa prostora bivše Jugoslavije /Srpska koordinacija/ izrazila je nezadovoljstvo zbog toga što gotovo 30 godina od početka ratnih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, porodice žrtava još nisu pronašle odgovor na pitanja vezana za sudbine svojih nestalih.

Koordinacija srpskih udruženja porodica nestalih licaFoto: ilustracija

U saopštenju Koordinacije povodom 10. decembra – Međunarodnog dana ljudskih prava, izraženo je nezadovoljstvo i zbog činjenice da porodice žrtava nisu ostvarile pravo na istinu, pravdu i satisfakciju i da društva u regionu ne pokazuju spremnost da se suoče sa prošlošću.

Pravo porodica žrtava na pravdu, danas je, dalje nego ikada, smatra Koordinacija, navodeći da je Haški sud neslavno završio svoj rad, a da nije nikoga osudio za zločine počinjene nad Srbima.

- Selektivnom pravdom i oslobađajućim presudama, posebno presudama Anti Gotovini, Mladenu Markaču /Hrvatska/, Ramušu Haradinaju /Kosmet/ i Naseru Oriću /BiH/, Haški sud je prema ocjenama stručne i opšte javnosti, zaslužio atribut političkog suda - ističe Koordinacija.

Suđenja za zločine počinjene nad Srbima pred sudovima u Hrvatskoj, FBiH i na Kosovu i Metohiji, gotovo da nema, a dosadašnji sudski postupci potvrdili su "princip" selektivne pravde, naročito prema srpskim žrtvama, što dodatno vrijeđa žrtve i porodice žrtava.

Koordinacija napominje da su građanski ratovi devedesetih, prouzrokovani secesijom bivših republika, unesrećili i unazadili ogromnu većinu ljudi na prostoru bivše Jugoslavije, kada je poginulo oko 130.000 ljudi, na hiljade su ostali invalidi, a više od milion raseljeno.

Kada je riječ o više od 35.000 prinudno nestalih lica, i dalje se ne zna ništa o sudbini 10.000 lica.

Koordinacija ocjenjuje da je jedno od osnovnih ljudskih prava pravo porodica prinudno nestalih lica da znaju za sudbinu nestalih članova porodice, kao i da ih dostojno sahrane, ali da države ne čine dovoljno da se nestala lica pronađu i identifikuju.

Tako, kako se navodi u saopštenju, Hrvatska do danas nije ekshumirala srpske žrtve na registrovanim grobnicama i grobnim mjestima /najvećim dijelom su to civili ubijeni u etničkom progonu Srba u takozvanoj "Oluji"/, a na Kosovu i Metohiji posljednjih godina gotovo da nema ni ekshumacija, ni identifikacija srpskih žrtava.

- Porodice žrtava su svjesne da pravde za žrtve do sada nema i da je teško očekivati da će je biti, ali zahtijevaju da predstavnici vlasti, kao i međunarodni činioci, učine sve što je moguće, kako bi posljedice ratova bile prevladane, društva u regionu se suočila sa prošlošću, pokazala solidarnost sa porodicama žrtava i njegovala kulturu sjećanja - ističe se u saopštenju.

Posebno se to odnosi na zakonsko regulisanje svih pitanja vezanih za pronalaženje prinudno nestalih lica i prava porodica žrtava na satisfakciju.

Stoga je, dodaje ovo udruženje, krajnje neshvatljivo i moralno i pravno neopravdano da pravni poredak Srbije i gotovo 30 godina od prvih prisilnih nestanaka, još uvek zakonski ne prepoznaje prisilno nestalo lice kao žrtvu, iako na to obavezuje i Međunarodna konvencija o zaštiti svih lica od prisilnih nestanaka, koju je Srbija ratifikovala početkom 2011. godine.

Srpska Koordinacija smatra da je krajnje vrijeme da Ministarstvo za rad, boračka i socijalna pitanja ozbiljno razmotri inicijativni model Zakona o prinudno nestalim licima i pravima žrtava i porodica žrtava.

Taj model zakona je Koordinacija, nakon dogovora sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, izradila i dostavila u oktobru prošle godine, kabinetu predsjednika i Komisiji za nestala lica Vlade Srbije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.