Pozorišna kritika: Životinjska farma

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Pozorišna kritika: Životinjska farma

Piše Luka KECMAN

U PODNASLOVU romana "Životinjska farma"stoji da je to Bajka. Po svojoj sadržini, ovaj roman bi trebao da ima podnaslov Basna, jer kroz ovu odrednicu se jasnije definiše ono što je Džordž Orvel napisao. Ali, znao je to i sam autor te je na taj način ublažio oštricu ovog alegorijskog romana žestoke satire na diktaturu novog doba. Upravo to novo doba, kao da nikada ne odlazi, kao da je tu, uvek ispred nas, i kao da nas konstantno drži u nekakvom mitskom prostoru u kojem vreme teče u krugu. Otuda i ciklično interesovanje za dela Džordža Orvela, uvek kada se pred nas ispreči novo doba, ili neki Farmer Džons. S te tačke gledišta, ovaj repertoarski potez DP se doživljava kao vrlo hrabar i provokativan, u svakom pogledu. Dramatizacija, a kasnije i režija, učinili su da scenski prostor ostane prazan, jednako onako kako biva prazna naša duša posle saznanja da smo obmanjeni. Upravo ta konstanta izvire iz Orvelove namere i dobro je što se reditelj Ljeljavski držao te ideje, jer je na taj način sačuvao dušu dela. Ističući u prvi plan sedam (životinjskih) zapovesti, koje se sve vreme nadvijaju nad glavama njihovih tvoraca, reditelj je stvorio svojevrsnu scensku tugu i opomenu. Ona se pretvara u plač momentom isticanja osme zapovesti, "Sve životinje su jednake, a neke su jednakije od drugih", koja obesmišljava sve jer su se svinje uspravile, kao ljudi. Krug je zatvoren i sve ide iz početka. Do neke nove pobune. Možda Ljudske? Ovako zamišljenu scensku priču, glumci DP su ispričali lako i disciplinovano. Verujući u ideju da su deo kolektiva i da je u ovom zadatku on bitniji od svakog pojedinca, osvajali su scenski prostor vešto i sigurno, u prilično ujednačenom tempu i ritmu, sa povremenim muzičkim numerama koje su razbijale tu monotoniju, stvarajući impresivan sklad igre. S tim u vezi je i primedba koja se odnosi na to da se iz programa predstave ne saznaje ko je sačinio izbor muzičkih numera, ko je autor sjajnih maski za svinje, ko šta igra, kao i neka rečenica o reditelju koji to svakako zaslužuje. Ukoliko se na ovakav, istraživački, način budu i dalje postavljale predstave na večernju scenu DPRS, siguran sam da će ona imati svoju publiku i da predstave neće biti samo festivalske, nego i repertoarske.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.