Poslije izbora u Srbiji: RS uz evropsku Srbiju

Piše Pantelija MATAVULj

Zemlja Srbija oduvijek je bila na raskršću bilo rimskih legija, bilo trgovačkih karavana, osvajača ili carskih kurira. I na ovim izborima u odlučivanju o vlastitoj budućnosti, Srbija je bila na raskršću. Svako je po svojem ocjenjivao kojim pravcem mu je bolje i sigurnije. I tako je odlučivao. Novi mandat od naroda dobio je Boris Tadić. Izbori koji po mnogo čemu liče upravo na one koji se održavaju u državama tradicionalne demokratije tamo kraj Temze, u Alzasu... Samo ovoga puta, što je za Srbiju karakteristično, u poštenoj trci dvije politike, za prsa je dobila bitku Demokratska stranka koja je kandidovala Borisa Tadića. Prije nego analitičarima prepustimo da rade svoj posao koji to inače sa velikim apetitom rade, kao i stranim interesantima svake vrste i koji sve vagaju, recimo da je Republika Srpska možda više nego ikada bila s punom pažnjom u Srbiji i čekala rezultate glasanja. Najavljena i pružena bezrezervna podrška predsjednika Vlade Milorada Dodika starom - novom predsjedniku Srbije, sada je jasno - bila je u stvari najbolja procjena stanja, raspoloženja birača i karaktera običnog čovjeka u Srbiji. I prigovori od SDS-a i radikala u Srpskoj koji su Dodiku upućivani zbog podrške Tadiću, nisu imali tvrdo uporište, niti su pali na plodno tlo. Dobra procjena iz Republike Srpske i sa ove strane Drine bila je pun politički pogodak. To je činjenica koju svako mora da uvaži i koja se potvrdila odmah po zatvaranju glasačkih kutija. Pečat čitavom ambijentu, prognozama, analizama, nadanjima - dali su birači čiju je karakteorologiju dobro odvagala ovdašnja politika. A mi smo, punim pravom i sa izvjesnim svojim željama, pratili koji put Srbija bira. Na narodu je bila odluka i to svijet poštuje. A taj put možda je i naš. Naravno, ništa se odjednom neće promijeniti. Englezi su parlamentarnu demokratiju i kult prava glasa njegovali i izgrađivali vijekovima. Izbori neće promijeniti odmah sliku Srbije, njenu tradiciju, suštinu i život kraj Tise i Morave.... Pokazali su dušu birača. Šta misle i šta žele ili bar njih većina. Neki su rekli da je to bio referendum u Srbiji. Istorija ovog naroda puna je referenduma, odluka, skretanja, posrtanja, dizanja, svađa... Prevagnulo je ono što su osjetili na svojoj koži, a ono što ne znaju (budućnost) toga se i ne plaše. Samo da nas opet ne mora opominjati Arčibald Rajs. Izabran je put kojim se češće ide - korak po korak, uz osvajanje simpatija Evrope. Taj pravac podrazumijeva poštivanje i svojih protivnika, njihovih stavova, navika, nasljeđa i nadalje unapređenje zajedničkog života. To je valjda i osnovna karakteristika najvećih snaga u Evropi koje redovno pobjeđuju i dobijaju glasove svog naroda na izborima. Srbija je izabrala Evropu. Zato je na izbore izašla kao i 5. oktobra 2000. godine kada je jedina u regionu sa vlasti skinula stari, ratni režim i dovela novu snagu, demokratsku, civilizovanu i prihvatljivu. Prva u regionu, pored Republike Srpske. U drugim zemljama na vlasti su ratne stranke koje su doživjele potpunu transformaciju. U Hrvatskoj se HDZ kao vladajuća stranka iz proteklog perioda Ive Sanadera održala u pročelju i tamo odakle se vlada. Naravno, transformisana. U Federaciji BiH su na vlasti takođe transformisani nacionalisti. U Crnoj Gori isti oni koji su vladali proteklih 15 godina, samo preobraćeni. Sudbina i put Srbije za koji se odlučila 5. oktobra 2000. godine ponovnim izborom Borisa Tadića potvrdila je svoj izbor, a on je - Evropa sa svim našim vrijednostima, ljepotama i tamnim stranama. Sada je red na Evropu da Srbiji da ono što je obećala. Da običan čovjek osjeti šta je to što mu nude. Ili su, ne daj Bože, prevareni i uljuljani. Ako jesu, kajmo se kao svi koji vjerujemo obećanjima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.