Porodice Stančević i Bukva godinama tragaju za nestalim sinovima : Lažne vijesti ih odvele do Italije

Porodice nestalih osoba godinama iščekuju da će se njihovi najmiliji jednog dana pojaviti na kućnom pragu, a razne informacije, za koje se hvataju kao za slamku spasa, često probude bljesak nade, koji se uglavnom ugasi brže nego što se rasplamsao. Tada mučna potraga počinje ponovo.

Tragične sudbine iz korijena su promijenile živote porodica nestalih, koje ni danas ne gube nadu da će se jednog dana sresti sa svojim sinovima, kćerima… Životi većine tih porodica nestalih izgledaju kao priče iz kriminalističkih romana u kojima se stalno traži, provjerava svaka riječ, informacija i glasina. 

Najmisteriozniji i najstariji nestanak zabilježen je davne 1982. godine u Mostaru, kada se izgubio svaki trag tada dvogodišnjem Darku Stančeviću. 

On je nestao 21. decembra 1982. godine dok se igrao i vozio bicikl ispred djedove kuće u Rudarskoj ulici u Mostaru. Njegova porodica već punih 38 godina nema mira i spokoja i stalno živi u traganju i nadi da će ga pronaći i prepoznati, sada već kao odraslog čovjeka. 

Darkova sestra Darjana Jakupović kaže sa se srodila s činjenicom da joj je potraga za nestalim bratom stalni zadatak koji nikad ne prestaje. 

Ističe da je slučaj prije desetak godina morala da pokrene ponovo, jer se dosije njenog brata posljednjih godina zagubio u policiji.

- Mogla bih pričati tri dana i tri noći, a da ne ispričam ni pola onog što znam i šta smo sve do sada istraživali i provjeravali. Nadamo se da ćemo doći do bilo kakvog traga. Do sada smo provjeravali razne informacije. Od toga da je otet pa da se utopio, da je viđen u Italiji. Javljali su se razni vidovnjaci i proroci, ali do danas ništa nemamo konkretno - rekla je Jakupovićeva i dodala da porodica utapanje isključuje kao mogući scenario. 

Prema njenim riječima u vrijeme nestanka njenog brata mnogo se pričalo o otmicama djece na teritorije bivše Jugoslavije i njihovoj prodaji na Zapadu. 

Vjeruje da je tako negdje u tuđini završio i Darko.

- Prije desetak godina jedan poznanik nam je dao informaciju da se Darko nalazi u Italiji, gdje ima novi život. Taj mladić koga je on vidio i za koga sumnja da je Darko podsjetio ga je na našeg oca i mi smo to istraživali i išli tamo. Međutim, taj momak ne želi da uradi DNK test. On misli da je dijete svojih roditelja i to je ostalo na tome - ispričala je Darjana.

Iako ne gubi nadu svjesna je da je prošlo puno godina i da je sada njen brat sasvim drugačija osoba.

- Ova mučna potraga je preteška i jako boli što ne znamo ništa o Darku. Ne bi ni najgorem dušmaninu poželjela da prolazi ono kroz šta mi prolazimo - kazala je Darjana.

Naglašava da potraga ne prestaje i nikada neće, ali u tome ih ometa i poplava svakakvih informacija. 

- Svaki dan dobijem bar jednu poruku od raznih ljudi, proroka i vidovnjaka, koji govore da znaju šta se desilo sa Darkom i gdje je on. Sve to treba provjeriti, ali na kraju često to bude samo lažna nada - rekla je Jakupovićeva.

Svaku informaciju, kaže, provjerili su po stotinu puta, jer u ovakim slučajevima čovjek se hvata za svaku slamku spasa.

- Često smo obavještavani da je on u Italiji, a ti proroci su govorili da je u gradu u kojem se nalazi veliki most oko kojeg ima dosta vode. Svi oni kažu da je živ i kako lijepo živi. To nam je velika utjeha - kazala je Jakupovićeva i apelovala da ako neko bilo šta zna o njenom bratu, to javi.

Sličnu golgotu potrage prolazi i porodica Alena Bukve, koji je najmlađa osoba upisana u policijske evidencije o nestalim Republike Srpske. 

On je u vrijeme nestanka imao svega tri godine, a svaki trag mu se izgubio 16. maja 2012. godine dok se igrao ispred porodične kuće u selu Međeđa kod Višegrada. 

- Sve bih dala da znam gdje je moje dijete, da ga nađem i zagrlim. Potraga za njim nikad neće prestati, ali posljednjih godina nemamo nikakvih informacija. Samo muk i bolna tišina da čovjek poludi i ne zna šta će, a nešto mora uraditi da nađe svoje dijete - kazala je Alenova majka Emina Bukva, koja je ubijeđena da je njen sin otet i odveden da bi uveselio nečiji dom.

Priča da su prvih godina dobijali razne informacije, koje su im davale nadu i utjehu, ali na kraju se sve ispostavilo kao laž.

Inspektor koji radi na ovom slučaju Nebojša Kesić prisjetio se da su do sada provjerili na hiljade informacija i na stotine mjesta u potrazi za mališanom.

- Čak smo provjeravali priču da ga je odnio orao ili neka veća ptica, s obzirom na to da je je dječak u vrijeme nestanka bio jako mali. Dobijali smo podatke da je viđen u Italiji, Crnoj Gori, ali se ispostavilo da su to sve glasine - kazao je Kesić, koji je dodao da sa prolaskom vremena sve manje ima informacija koje bi dovele do pronalaska mališana.

Dodaje da predmet o nestanku malog Alena ima 1.000 listova i da im u potrazi za njim često problem prave lažne i neprovjerene informacije.

- Svaka informacija mora biti provjerena i velika je muka i razočarenje kad vas nešto u šta polažete nadu dovede u ćorsokak i shvatite da je informacija bila samo još jedna u nizu netačnih - kazao je Kesić.

Prema podacima policije u Republici Srpskoj je u posljednjih 20 godina prijavljen nestanak 2.162 osobe, a još se traga za njih 183.
 

 

Interpol

U Interpolovoj evidenciji nestalih osoba trenutno je 15 državljana BiH koji zasad nisu pronađeni, a za nekima od njih se traga i skoro četiri decenije. Među nestalim su dva dvogodišnjaka, trogodišnji i devetogodišnji dječak te troje tinejdžera. 

Među njima je i Dragoljub Misimović (16), učenik gradiške Gimnazije, nestao je 21. decembra 2015. godine, kada je na školskom odmoru navodno otišao do obližnje prodavnice. Učenik je u učionici ostavio jaknu, đačku torbu i ostale stvari i više se nije vratio. Njegov mobilni telefon bio je aktivan još desetak minuta, ali na pozive kolega iz razreda nije odgovarao. Ova misterija je bez odgovora i dalje traje i niko, za sada, pouzdano ne zna gdje je ovaj gimnazijalac otišao, ni šta se sa njim dogodilo.

 

Ne postoji vremensko ograničenje 

U Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske kažu da potraga za svim nestalim i dalje traje i niko od njih nije prepušten zaboravu.

- Ne postoji vremensko ograničenje potrage i ona je uvijek aktivna, sve dok nestali ne bude pronađen. Nestalo lice proglašava se mrtvim samo na zahtjev porodice. Postupci za to se sprovode pred nadležnim sudom. Uglavnom članovi porodica nestalih to traže zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Međutim proglašenje nekoga mrtvim ne obustavlja potragu - istakli su u MUP-u Republike Srpske.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.