Popis rutinsko i tehničko pitanje

Timovi stručnjaka iz OHR-a će u narednih nekoliko sedmica izvršiti popis državne imovine. Taj je korak davno trebao biti preduzet, a on može i treba biti napravljen u okviru predviđenog vremenskog rasporeda, prije održavanja sljedeće sjednice Savjeta za primjenu mira (PIC).

Iako bi sačinjavanje popisa imovine trebalo biti rutinsko i tehničko pitanje, kruži dosta dezinformacija o tome šta taj popis podrazumijeva. Iz tog razloga je potrebno jasno obrazložiti šta spada a šta ne spada u državnu imovinu, i zašto se sada OHR bavi zadatkom koji su prije izvjesnog vremena lokalne vlasti već trebale završiti.

Dakle, šta spada u državnu imovinu? Prije svega, državna imovina predstavlja dio pravnog nasljeđa prenesenog sa Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SR BiH) na Republiku Bosnu i Hercegovinu koju su priznale Ujedinjene nacije, te na Bosnu i Hercegovinu (BiH). To je u skladu s članom 1. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno s Aneksom 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Ustav predstavlja osnovu za suverenitet države i njenu dvoentitetsku strukturu. Prema tome, dovođenje u pitanje pravnog nasljeđa iz člana 1. Ustava BiH slično je dovođenju u pitanje činjenice da je BiH država koja se sastoji od dva entiteta. Suprotno nekim tvrdnjama, Dejtonom i Aneksom 4. državna imovina nije dodijeljena entitetima.

Drugo, uglavnom govorimo o dvije kategorije državne imovine: imovina koja je od 31. decembra 1991. godine registrovana na ime SR BiH i njenih organa, i imovina koja je pripadala Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ), bez obzira da li se nalazila u Bosni i Hercegovini ili u inostranstvu, koja je prema Ugovoru o sukcesiji SFRJ konkretno dodijeljena Bosni i Hercegovini.

Državna imovina je, najvećim dijelom, vojna imovina, kao što su kasarne, ali i neke vladine zgrade i ljetne rezidencije koje su u bivšem sistemu koristili visoki funkcioneri.

Kao što je važno objasniti šta spada u državnu imovinu, jednako je važno reći i šta ne spada.

Mnogi političari pogrešno pretpostavljaju da je "državna imovina" isto što i "javna imovina". To nije isto. Savjet ministara je 2004. godine jasno definisao šta sve spada u državnu imovinu. Prema tome, državna imovina ne uključuje imovinu u vlasništvu preduzeća tretiranih kroz zakone o privatizaciji, građevinsko zemljište dodijeljeno od strane opština i slično. Cilj procesa raspodjele državne imovine u skladu sa uslovima koji će omogućiti tranziciju OHR-a u Kancelariju specijalnog predstavnika EU nije da se utvrdi kako će se riješiti pitanje rijeka, šuma, parkova i druge imovine koja predstavlja "javno dobro". Ukoliko je vlasništvo nad ovom vrstom imovine i resursa predmet spora, takve će sporove morati na odgovarajući način rješavati pravosudne i zakonodavne vlasti ove zemlje, a ne OHR.

Sporazum o sukcesiji imovine SFRJ stupio je na snagu 2004. godine i njime je utvrđen način raspodjele pokretne i nepokretne imovine bivše SFRJ između bivših republika. Praktično je tek nakon toga postalo moguće riješiti ova pitanja unutar same BiH.

Uprkos nastojanjima Savjeta ministara da tokom 2004. godine počne rješavati ova pitanja, entitetske vlade su ipak nastavile prodavati državnu imovinu i njome raspolagati. Zbog toga je visoki predstavnik u martu 2005. godine zabranio entitetima i državi raspolaganje takvom imovinom sve dok Komisija za državnu imovinu ne uspije riješiti ovo pitanje.

Političke prepirke tokom protekle četiri i po godine onemogućile su Komisiji da završi posao, tako da zabrana raspolaganja imovinom ostaje na snazi.

U februaru 2008. godine Upravni odbor Savjeta za primjenu mira definisao je rješavanje pitanja državne imovine kao prioritetan cilj i od tada poziva da se izvrši popis imovine, donese zakon i sporazum između države i entiteta, što bi konačno omogućilo raspodjelu ove imovine na način koji će obezbijediti da svaki nivo vlasti u BiH u vlasništvu ima imovinu potrebnu za obavljanje svojih javnih funkcija.

Ispravan i kompletan popis državne imovine je očigledno od ključnog značaja za ovaj proces. Ipak, bilo je potrebno više od godinu dana stalnih apela i poziva Savjeta za implementaciju mira i OHR-a da Savjet ministara BiH uopšte formira Radnu grupu za izradu popisa, kojoj je dat mandat od šest mjeseci. Uz samo mjesec dana koliko joj je ostalo da završi posao, Radna grupa do sada nije uspjela usaglasiti ni metodologiju rada.

Otkako je visoki predstavnik najavio svoju namjeru da izvrši popis, s različitih strana su se pojavili komentari o razlozima zašto to ne može biti učinjeno. Pojavile su se tvrdnje da će proces trajati godinama, a ne mjesecima.

Čini se da neki političari ne žele da se ovaj popis izvrši. Žele da situacija po pitanju vlasništva nad ovom imovinom ostane nejasna. U nekim slučajevima, ovo im može omogućiti da i dalje nastave profitirati od iskorištavanja ove imovine, iako ona ne pripada njima nego građanima Bosne i Hercegovine, i iako je dalje rješavanje situacije s imovinom koja će biti u vlasništvu države i drugih nivoa vlasti pitanje oko kojeg treba biti postignut politički dogovor.

Bez popisa ne može biti ni političkog dogovora, a bez takvog dogovora ne može doći do tranzicije OHR-a u Kancelariju specijalnog predstavnika Evropske unije (EUSR). Uprkos velikoj priči o željama da se OHR ugasi, političari nisu učinili ništa da ispune cilj vezan da državnu imovinu, odnosno da to učine na vrijeme, prije novembarske sjednice Upravnog odbora Savjeta za primjenu mira.

S obzirom na neuspjeh bosanskohercegovačkih političara da djeluju u skladu sa svojim obavezama, visoki predstavnik je odlučio da OHR provede popis, kroz prikupljanja dokumentacije koja je na raspolaganju svakom građaninu. Na kraju ovog procesu, prikupljeni podaci će biti objavljeni, a građani ove zemlje će imati jasniju sliku o imovini koja može i treba biti korištena za njihovu dobrobit, a ne za lične ciljeve vlastodržaca.

Popis je zaista samo popis. OHR neće odlučivati o tome šta je u čijem vlasništvu. O tome će odlučivati organi vlasti u BiH. Međutim, kada popis bude završen neće više biti toliko mjesta za izgovore i postaće kristalno jasno ko želi, a ko ne želi tranziciju OHR-a u EUSR.

Dr Rafi Gregorijan

Prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.