POLEMIKA - Struka otvorila oči visokom predstavniku

Čitajući kolumnu Rafija Gregorijana, prvog zamjenika visokog predstavnika, u "Glasu Srpske" od 31. avgusta 2009. godine ne mogu a da ne izrazim zadovoljstvo da je konačno u prostorijama OHR-a počeo da se sluša glas struke.

Nakon što je geodetska struka na nivou čitave BiH gotovo unisono izrazila stav o nerealnosti očekivanja iz Odluke visokog predstavnika o "tehničkom popisu imovine" u pogledu rokova i obima popisa državne imovine, u formi kolumne Rafija Gregorijana vrši se bitna revizija obuhvatnosti Odluke i toga šta treba popisati.

Mišljenja smo da je struka "otvorila oči" visokom predstavniku, kako u pogledu obima posla, rokova i troškova koje sa sobom takva Odluka povlači. Međutim, umjesto da se nastavi ubrzani i otvoreni dijalog na nivou struke, OHR se, zbog samo njima znanih razloga žurbe, preko svojih glasnogovornika, pa i ove kolumne obraća javnosti kroz čitav niz disonantnih tonova, koji umjesto da pojašnjavaju i otklanjaju dileme i nedorečenosti, one njih samo dalje produbljuju.

I ovaj tekst iz kolumne Rafija Gregorijana je samo stvorio još veću pomutnju i nedoumice. Najprije, on naslovom svog teksta takođe popis imovine karakteriše "rutinskim i tehničkim pitanjem", a čitav tekst ispod naslova je pretežno i gotovo isključivo pravno-politički tekst, koji stručnim ekipama u Radnoj grupi OHR-a i geodetskim i zemljišno-knjižnim kancelarijama nimalo ne pomaže i ne otklanja dileme. Možda je to i svrha čitavog zamišljenog posla kako bi se poslije neispunjenja nerealno predviđenih rokova nekoga moglo optužiti za "opstrukciju ovakvog ili onakvog karaktera".

Najprije se nama otvara dilema, da li ćemo kao strukovna organizacija, zajedno sa Radnom grupom OHR-a raditi po odluci visokog predstavnika, koja se pozvala i oslonila na Odluku Savjeta ministara BiH iz 2004. godine (znači ima legitimitet institucija) ili ćemo raditi po odluci Rafija Gregorijana, koja je objavljena u kolumni u "Glasu Srpske".

U toj odluci Rafi Gregorijan bitno suzuje područje i širinu popisa državne imovine, mada isto, poput visokog predstavnika ne pojašnjava šta misli pod formulacijom da se popiše samo "državna imovina, koja je najvećim dijelom vojna imovina, kao što su kasarne, ali i neke vladine zgrade i ljetnje rezidencije koje su u bivšem sistemu koristili visoki funkcioneri... te imovina koja je sukcesijom bivše SFRJ pripala BiH." Dakle, i ovom prilikom, on neće jasno da kaže da je predmet popisa vojna imovina i imovina iz sukcesije Jugoslavije, nego kaže predmet popisa je "najvećim dijelom vojna imovina", a to znači da može i sve drugo.

Dalje, on namjerno neće da definiše šta on smatra vojnom imovinom i da jasno u stručnom smislu definiše "kriterijume koji to određuju" kako bi struci bilo jasno šta u svojim arhivima treba da traži i šta iz svojih arhiva treba da prenese u obrasce OHR-a (koji nota bene ostaju nepromijenjeni usprkos značajnoj reviziji odluke visokog predstavnika kolumnom Rafija Gregorijana). Naime, i on i OHR su dovoljno (pre)dugo u zemljama bivše Jugoslavije, i da znaju da ona nije imala vojnu imovinu i da se ta imovina nije vodila kao državna vojna imovina. Bivša SFRJ je, kada se radi o vojnom pitanju imala specifičan model tzv. ONO i DSZ i da je gotovo sve što je u mirnodopskim uslovima bilo društvena imovina, u uslovima rata prerasta u vojnu namjenu.

Možda Gregorijan to zna, ali za sada mudro ćuti, da bi se u jednom trenutku vratio na sve drugo što namjerava da "vrati na nivo BiH". Npr. u atomska skloništa po zgradama i naseljima i fabrikama i fakultetima su bili "vojna imovina u funkciji ONO i DSZ", fabrike namjenske industrije, fabrike prehrambene industrije, kapaciteti robnih rezervi, brojna skladišta, itd. su u mirnodopskim uslovima bili "društveno vlasništvo koje se vodilo na društvenim subjektima", a istovremeno su u koncepciji ONO i DSZ građeni kao buduće vojne instalacije u uslovima rata. Tako vi imate situaciju da dio objekata koji su u katastarskom i gruntovnom smislu vođeni kao objekti društvenog vlasništva, u ratnim uslovima i u ratnim planovima su vođeni kao vojni objekti. Isto tako vi imate i vojne objekte koji su i u mirnodopskim uslovima bili u isključivoj funkciji vojske, ali su se evidentirali kao objekti nekih drugih "društvenih subjekata".

Pokušavamo ukazati da sa aspekta struke, koja treba iz dokumentacije i evidencija da popiše to što je visoki predstavnik zamislio, nije jednostavno to odrediti (čak i u uslovima redukovanog tumačenja iz kolumne Rafija Gregorijana).

Bez jasnih kriterijuma i jasnog stava šta se hoće i šta se smatra vojnom imovinom, stručne institucije i Radnu grupu OHR-a po obimu čeka isti posao "prevrtanja" evidencijalnog dosijea nekretnina jedan po jedan i zajedničkog ocjenjivanja i jednih i drugih da li je to što referent ima u rukama vojna imovina koja interesuje OHR da je popiše, ili ne.

To je i odgovor, zašto visoki predstavnik, a naročito Rafi Gregorijan treba da razumije, zašto osnovana Komisija za državnu imovinu od 2004. godine do danas nije uspjela da odradi svoj posao. Zato što najprije nisu napravljeni "kriterijumi" kojim se utvrđuje šta je državna imovina, a što je bio prvi zadatak komisije iz člana I pomenute Odluke. Kriterijum nije, kako Gregorijan misli u svojoj odluci iz kolumne, samo pojmovna distinkcija, kako on kaže, "pod državnom imovinom" se ne misli na "javnu imovinu" nego se misli na "vojnu imovinu", i da je to samo po sebi dovoljno.

To za široku javnost u smislu šireg informisanja možda može i biti dovoljno, ali za struku to ni izdaleka nije dovoljno i traži jasno definisane kriterijume po kojima se nešto određuje da je ili nije "vojna imovina" i onda nema dilema da li npr. vojna industrija spada pod vojnu imovinu.

Tekst Rafija Gregorijana mi u stručnim institucijama smo shvatili više kao njegovo javno obraćanje visokom predstavniku nego nama u stručnim institucijama, jer njime on nama nije protumačio šta je visoki predstavnik mislio u odredbama svoje odluke, nego je to više poruka visokom predstavniku šta je primarno u svojoj odluci trebao navesti kao predmet popisa.

Kao institucija u čijim principima rada leži rad po legalnim i legitimnim procedurama, za nas je još uvijek jedino relevantna i mjerodavna odluka visokog predstavnika. Sve dotle dok visoki predstavnik ne pošalje novu izmijenjenu svoju odluku, za nas će mišljenje Rafija Gregorijana, objavljeno u novinama, pogotovo u formi "kolumne", biti privatno mišljenje jednog (doduše ne i nevažnog) čovjeka.

Tihomir Gligorić,

direktor Republičke uprave za geodetske i imovinske poslove

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.