Pola vijeka od albuma "High Voltage": Početak jedne od najvećih karijera u istoriji rokenrola

SIDNEJ - Kada je slabo poznati lokalni bend iz Sidneja pod čudnim imenom "AC/DC" 17. februara 1975. objavio svoj debitantski album nazvan "High Voltage", na tržištu Australije i Novog Zelanda malo je ko, osim možda osnivačkog gitarističkog tandema braće Jang, vjerovao da je to početak jedne od najvećih karijera u istoriji rokenrol muzike.

U novembru 1973. gitaristi Malkolm  i Angus Jang, potomci porodice škotskih doseljenika u Australiju, osnovali su bend koji je dobio ime "AC/DC" i angažovali basistu Larija Van Krita, pjevača Dejva Evansa i bubnjara Kolina Burga počevši da nastupaju po lokalnim pabovima i plesnim dvoranama svirajući rok muziku inspirisani pionirima rok zvuka Čakom Berijem, Džerijem Lijem Luisom i Litlom Ričardom, ali i britanskim bendovima poput "Stonsa", "Hu", "Jardbirdsa" i "Fri".

Ubrzo su braća Jang odlučila da Evans sa svojim glam rok imidžom nije prikladan frontmen za grupu pa su u septembru 1974. godine na preporuku starijeg brata Džordža (člana australijskog kultnog benda "Izibits") angažovali pjevača Ronalda Belforda Bona Skota, koji je imao solidan staž na lokalnoj sceni, a njegov dolazak je, kako se prisjetio Angus mnogo kasnije u intervjuu za "Moyo", uobličio karakter grupe "AC/DC".

- Sve je postalo više prizemljeno i krenulo pravo naprijed. On je pjevao na isti način kao što smo mi svirali gitare. Tada smo postali ozbiljan bend - rekao je Jang.

Bez obzira na stalne personalne promjene na basu i bubnjevima, bend je u tom periodu svirao bukvalno non-stop ne birajući mjesto gdje će izaći na pozornicu, od pabova preko restorana do gej klubova, doslovno  kaleći svoj zvuk uživo. Kada su dobili ponudu da snime album, bend je to obavio za dvije nedjelje uz producentsku pomoć  starijeg brata Džordža (koji je pomagao na bubnjevima i basu kada je to bilo potrebno) i njegovog kolege (takođe člana "Izibitsa”")  Harija Vande, te asistenciju tadašnjih članova Pita Klaka i Tonija Kurentija na bubnjevima kao i basiste Roba Bejlija na nekoliko pjesama. 

Kada je Džordž Jang čuo šta namjeravaju njegova mlađa braća, bio je, kako je kasnije rekao, prilično impresioniran.

- Odjednom su mlađa braća i dalje bila mala braća... ali, bože moj, oni su znali kako da sviraju. Nije bilo pitanja: "Imaju li to ili nemaju?" Bilo je očigledno da imaju nešto svoje u muzici - rekao je Džordž Jang.

Novoformirana gitaristička paljba Malkolma i Angusa Janga bila je centralna linija za zvuk ploče, a strast i ambicija braće Jang prožimale su svih devet pjesama. Eksplozivna bazična kombinacija rokenrola i bluza, nošena sirovim i postojanim ritmom i neumorno filovana prljavim rifovima gitara te režećim vokalom Bona Skota,  polako je stvarala zvuk po kojem će australijski bend postati prepoznatljiv. 

U knjizi "Autoput do pakla" autor Klinton Voker citira Angusa, koji kaže da je album doslovno sniman između stalnih svirki u noćnim terminima, što nije bilo lako izdržati.  

- Zapravo je sve snimljeno u deset dana između svirki, radeći cijelu noć nakon što smo sišli sa bine, a zatim i cijeli dan. Pretpostavljam da je to bilo zabavno u to vrijeme, ali nije se razmišljalo o tome - rekao je Jang.

Same pjesme na "High Voltage" pokazuju donekle uticaj tada aktuelnog glam roka koji će bend uskoro odbaciti u korist težeg hard rok zvuka više zasnovanog na rifovima, ali  temelj za strukturu pisanja pjesama Malkolma Janga bio je očigledan. 

- Mislim da su šezdesete bile sjajno vrijeme za muziku, posebno za rokenrol. Bilo je to doba "Bitlsa", "Stonsa", a onda kasnije "Hu", "Fri",  "Led Cepelin", ali u jednom trenutku sedasmdesetih to je jednostavno postalo... mekano vrijeme u muzici. Kada je Malkolm osnovao bend, u suštini je to bila reakcija na to, jer se muzika u tom trenutku upravo pretvorila u taj meki, melodični period, a činilo se da je to bio prilično lak izbor za nas, posebno zato što smo Malkolm i ja dvojica gitarista, tako da je to od samog početka bio gitaristički bend - rekao je Angus.

Šest od osam pjesama su napisali braća Jang i Bon Skot, numera "Soul Striper" je samostalno djelo braće Jang, dok je numera "Baby Please Don't Go" furiozna obrada pjesme bluzera Big Džoa Vilijamsa i izabrana je kao prvi singl, što je dovelo do trećeg pojavljivanja grupe na australijskoj televiziji. 

Numera "She's Got Balls" (o Skotovoj bivšoj ženi Ireni) bila je prva pjesma koju su Skot i braća Jang složili kao prototip formule po kojoj će nastati najveći hitovi u prvoj fazi benda, duhovit tekst o ženama, seksu i piću te zapaljiv refren i bučni napad benda uz divlji solo momenat Angusa Janga.

Omot albuma, sa psom koji mokri preko električne trafo-stanice, bio je poprilična provokacija za konzervativnu australijsku štampu i dodatno je dao osjećaj antiestablišmenta u filozofiji benda. U doba kada album izlazi u bend prvo stiže bubnjar Fil Rud, a potom i basista Mark Evans, što kompletira prvu značajnu postavu grupe. U novoj postavi bend nastavlja neumorno koncertnu promociju, a prostori u kojima nastupaju postaju sve veći, uz krunisanje velikim koncertom u "Melburn parku" u ljeto 1975. godine koji dodatno širi slavu grupe širom zemlje kengura. 

Album postiže zlatni tiraž uz 70.000 prodatih primjeraka, što bendu donosi priliku da snimi još jedan album "T.N.T" tokom 1975. godine. Nošen uspjehom oba albuma bend prelazi granice Australije i dobija priliku da potpiše međunarodni ugovor za "Atlantik". 

Već sljedeće godine izlazi nova internacionalna verzija "High Voltage", a ostalo postaje istorija, koja traje i danas, dok bend, bez obzira na brojne nedaće, personalne promjene i  smrt članova i dalje svira koncerte širom svijeta promovišući  posljednji album "Power Up" na kojem, vjerovali ili ne, zvuče prilično slično kao u kućnom studiju Džordža Janga u kojem je prije pola vijeka snimljen album "High Voltage".

REIZDANjA

Album "High Voltage" je prvobitno objavljen za "Albert" produkciju samo u Australiji i na Novom Zelandu i nikada nije ponovo izdat od strane druge izdavačke kuće u ovom formatu do prošle godine.

Tada je bend originalne australijske verzije albuma "High Voltage" i "T.N.T." iz 1975. ponovo izdao na vinilu, a bile su dostupne samo ograničene količine svakog albuma, a prodaja je ograničena na po jedan po kupcu. Ploče su u specijalnim obojenim vinilima, uz remasters zvuka i autentičan izgled omota.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.