POGLEDI: Inckov udar na pravničku struku

Od 23. jula 2021. godine, kada je visoki predstavnik Valentin Incko nametnuo dopune Krivičnog zakona BiH kojim se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, u redovima advokata i svih koji u praksi primjenjuju odredbe ovog Zakona pojavile su se mnoge nedoumice.

Najviše bojazni u tom pogledu gaje upravo advokati koji zastupaju optužene u predmetima ratnih zločina pred Sudom BiH. Potrebno je prije svega svega osvrnuti se na karakter same odluke visokog predstavnika, a zatim i nadležnosti Advokatske komore Republike Srpske u pogledu te odluke.

Tačka XI.2. zaključaka Savjeta za primjenu mira u BiH, usvojenih u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine zasigurno ne daje pravo visokom predstavniku da nameće zakone, već se radi o mogućnosti korišćenja ovlašćenja u vezi sa interpretacijom Dejtonskog mirovnog sporazuma. Naprijed navedeno u svrhu donošenja obavezujućih odluka pitanjima koja se odnose na: “vrijeme, mjesto i predsjedavanje sastancima zajedničkih institucija, privremene mjere koje stupaju na snagu kad strane nisu u mogućnosti da se dogovore i ostaju važeće dok Predsjedništvo BiH ili Savjet ministara ne usvoji odluku o tom pitanju, te druge mjere za osiguranje primjene Dejtonskog sporazuma, kao i nesmetanog rada zajedničkih institucija”. Nigdje se ne pominje bilo kakva mogućnost nametanja zakona.

Nadalje, sam tekst odredbi zakona, a posebno dio “... ko javno odobri, porekne ili grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida”, “a usmjereno je protiv grupe lica ili člana grupe određene s obzirom na rasu...”, “... i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju...”, “kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, daje mjesta različitim tumačenjima.

Šta je ako nije javno upravo iznošenje odbrane u krivičnom postupku? Da li će advokat odgovarati za iznošenje odbrane, ukoliko bude u prilici da negira izvršenje djela koje se stavlja njegovom branjeniku na teret? Da li su advokatima na ovaj način praktično svezane ruke, a suština odbrane u krivičnim predmetima izgubila svaki smisao?

Odgovore na ova pitanja pružiće vrijeme, ali je očigledno da iza ovakve odluke visokog predstavnika ne stoji dobra namjera, a nejasno je i ko može da pruži tumačenje spornih odredbi. Kancelarija visokog predstavnika? Da li je Zakon prošao parlamentarnu proceduru - nije, pa ne može ni Parlament.

Prema Ustavu BiH, spor u vezi ustavnosti zakona može pokrenuti samo određeni krug ovlašćenih lica: “član Predsjedništva BiH, predsjedavajući Savjeta ministara, predsjedavajući ili njegov zamjenik bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta”.

Prema iznesenom, Advokatska komora Republike Srpske nije ovlašćena da pokrene spor pred Ustavnim sudom BiH kojim bi se osporio nametnuti zakon. Prednje ne znači da svaki advokat ne može svoj profesionalni kapacitet da ponudi onima koji za to jesu ovlašćeni u pravcu osporavanja nametnutog zakona.

Odredba člana 22. Zakona o advokaturi Republike Srpske propisuje da: “Advokat ne može biti pozvan na krivičnu i materijalnu odgovornost za pravno mišljenje izraženo u pružanju pravne pomoći u postupku pred Sudom ili drugim organima vlasti”. Činjenica je da do danas protiv advokata nije podnesena nijedna krivična prijava zbog “Inckovog zakona”, a kako bi se stvari dalje odvijale ukoliko bi se to desilo je hipotetičko pitanje.

Kako god, Advokatska komora Republike Srpske će stajati uz svoje članove, ali i sami članovi Komore treba da budu svjesni da uživaju imunitet u skladu sa odredbama Zakona o advokaturi za izneseno mišljenje u pružanju pravne pomoći. Predsjednik Komore nije ovlašćen da donosi odluke koje bi imale obavezujući karakter za članove Komore, na to je ovlašćena Skupština i Izvršni odbor Komore, a predsjednik može da ima lični stav, budući da se Skupština Komore kao najviši organ nije odredila po pitanju spornog zakona.

Donošenje odluke kojom se nameće zakon u periodu nakon podnošenja ostavke na funkciju visokog predstavnika je kukavički i licemjeran čin, tim prije što je takva odluka donesena u vrijeme godišnjih odmora, i predstavlja udar na pravničku struku.

Advokati će, poštujući kodeks etike i odredbe Zakona o advokaturi, da upotrebe sva svoja stečena znanja i vještine da svome klijentu pruže kvalitetnu pravnu pomoć, pri tome izbjegavajući riječi i izraze kojima bi mogli da dođu u zonu inkriminacije zbog odredbi nametnutog zakona koje govore o poticanju na mržnju i nasilje.

Bitno je naglasiti da se izvršenje krivičnog djela vrši “... na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju...”, stoga je oprez prilikom odbrane neophodan. A da li će biti i dovoljan da se izbjegne krivična odgovornost pokazaće postupci koji su pred nama.

Kako god, sada već bivši visoki predstavnik ostavio je pravosuđu BiH složen problem koji se prevashodno treba rješavati na nivou predstavnika političke vlasti

 Dalibor MRŠA , predsjednik Advokatske komore Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.