Poezija plemenitog i otmenog rodoljublja

Milan Rakić, zajedno sa Aleksom Šantićem i Jovanom Dučićem, spada u najveće srpske pjesnike.

Ovaj pjesnik, akademik, pozorišni kritičar i diplomata bio je član Srpske kraljevske akademije i predsjednik srpskog PEN kluba.

Mnogi ga smatraju jednim od najzanimljivijih srpskih pjesnika s početka XX vijeka. Za sobom je ostavio nevelik opus, ali je u srpskoj književnosti ostavio veliki trag kao pjesnik modernog senzibiliteta, koji je u poeziju unio nove kvalitete - intelektualnu skepsu i pesimizam, senzualnost i ironiju.

Pedesetak pjesama koje je objavio spadaju među najviše
domete srpske lirike s početka XX vijeka.

Porodica i školovanje

Rođen je u Beogradu 30. septembra 1876. godine. Potiče iz ugledne beogradske porodice. Njegov otac bio je Mita Rakić, ministar finansija 1888. godine, a majka Ana je ćerka akademika Milana Đ. Milićevića.

Bio je oženjen Milicom, ćerkom Ljubomira Kovačevića.

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu, a pravo u Parizu. Po povratku sa studija stupio je u diplomatsku službu, u kojoj je bio skoro do smrti. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 18. februara 1922, a za redovnog 12. februara 1934.

Djela

Rakić se svojim prvim pjesmama javio u "Srpskom književnom glasniku" 1902. godine. Potom je objavio dvije zbirke pjesama (1903. i 1912), koje su i publika i književna kritika najoduševljenije pozdravili. Već u prvim pjesmama se javio kao oformljen pjesnik.

Imao je veliku biblioteku i prevodio je Igoove "Jadnike".

Napisao je malo, svega oko pedeset pjesama i dosta rano je prestao da piše.

Ipak, njegove malobrojne pjesme odlikuju se najvišim umjetničkim osobinama i predstavljaju vrhunac u izražaju one pjesničke škole koju je osnovao Vojislav Ilić.

I on je pjesničku vještinu učio na francuskim uzorima, ali ih nije podražavao, već je ostao nacionalan i individualan. U njegovim pjesmama preovlađuje osjećanje opšte nedovoljnosti, bijede i skučenosti života.

Rodoljubiva poezija

Zajedno sa Šantićem, Rakić je najuspjelije obnovio rodoljubivu poeziju, na sasvim originalan način, bez poze i šovinizma. Njegovo rodoljublje je otmeno i plemenito, prožeto diskretnošću.

Rakićeva ljubavna poezija otkriva dvostruko lice ljubavi: s jedne strane žudnju za tjelesnim spajanjem, a s druge, neveselu i običnu stvarnost života udvoje.

Njegove najuspjelije pjesme su "Dolap", "Tuga", "Oproštajna pjesma", "U kvrgama", "Jefimija", "Simonida", "Napuštena crkva", "Orhideja", "Ljubavna pjesma", "Na Gazimestanu"...

Preminuo je u Zagrebu 30. juna 1938. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.