Otvoreno pismo na otvoreno pismo: Evo, na primjer - ja!

Mirko Vuković

EVO, ja! Ja lično! Glavom i bradom, na primjer - ja! Za mene, u jednoj recenziji, akademik Matija Bećković napisao "Vuković piše kao u zlatno doba poezije". Nenad Grujičić napisao (povodom knjige "Jektenija") da je isti Vuković "istinski nov duhovno-lirski kvalitet na sceni savremene srpske poezije, a po bogatstvu i složenosti poetsko-jezičkih rešenja i ukupnog podviga, gotovo da joj (toj knjizi!) danas i nema premca". Pa rek'o (čitaj: napis'o) Tiodor Rosić, pa rek'o Dragomir Brajković, Mileta Aćimović Ivkov, Petar V. Arbutina, Dara Sekulić, Zoran Kostić, Ranko Risojević, Branko Brđanin Bajović, Radomir D. Mitrić... i mnogi drugi. Eto, ja, na primjer vrijedim NEŠTO! Možda ne koliko neki drugi, ali nešto - svakako! Izvinjavam se uvaženim čitaocima "Glasa Srpske" zbog ovakvog vokabulara, ali - nekim se ljudima morate obratiti na NjIHOVOM jeziku, drskom, bahatom, nepristojnom i primitivno samoreklamerskom, jer samo taj jezik i razumiju! A obraćam se direktno sekretaru banjolučke Podružnice, Zdravku Kecmanu. Taj je Kecman, naime, za "Glasov" kulturni dodatak, 18. decembra, izjavio da su godišnju nagradu Podružnice već dobili "svi pisci koji nešto vrijede u Banjoj Luci"! A, gle čuda!, on prvi na tom spisku! Vidi vraga... U dlaku istu rečenicu često možete čuti u književnim kuloarima od onih ljudi (Kecmanu jednakih!) koji su istu nagradu već dobili. Ali ova rečenica nije nimalo benigna ‡ ona posve jasno ilustruje ono što se u i oko Podružnice dešava već godinama, a što predstavlja podaleko odmakli stadijum jedne boleštine. Ta sitnointeresna grupacija, taj klančić koncipiran po modelu ganga, već godinama bezočno demonstrira "silu", siluje kulturnu javnost i nameće potpuno virtuelnu, lažnu sliku o književnom životu u Banjoj Luci. Oni neprestano nude i u oči guraju rang-listicu "vrijednih" pisaca na kojoj se nalazi njihovih, ne više od sedam imena! Oni bezočno gaze neke etičke i moralne nepisane kodekse kakav je onaj da neko ko je urednik ili upravlja nekom institucijom/organizacijom, ako je pošten, ne konkuriše na konkursima koje raspisuje; bar ne dok vrši funkciju, poslije... ali - dok vrši funkciju! Nedopustivo! Ti književni i moralni žgoljavci neprekidno javno demonstriraju svoju "muskulaturu", napinju se i naduvavaju kao žapci. I svi to, naravno, vide! Jedni drugima dijele nagrade (tačnije: dijele jedni drugima novac!), jedni druge hvale i pišu jedni o drugima i tom vrzinom kolu nema kraja. Uzmite samo famozni "Književnik" i prosto konstatujte ko o kome piše i ko nikad nije ništa objavio u istom "časopisu". Ali, kada taj drski sekretar kaže "koji vrijede NEŠTO", pametan čitalac povlači paralelu i, prirodno, zaključuje: "ako ovi vrijede NEŠTO, oni ostali ne vrijede NIŠTA"! Dakle, Kecman je time jasno rekao da NIČEMU NE VRIJEDI jedan dr Ranko Popović (pročitajte njegovu studiju "Zavjetno pamćenje pjesme" i čudite se!), jedan sjajni dr Mladen Šukalo, jedan dr Branko Brđanin, alias B. B. Bajović (o čijem "podvigu" u vezi sa ulaskom u sami najuži izbor za NIN-ovu nagradu VRIJEDNI Kecman samo može da snuje!), jedan Boro Kapetanović (u čijem prisustvu na "revijalnim" nastupima Kecmani izgledaju zaista žgoljavo i neugledno, skoro neprimjetni!), doskora i jedan briljantni Branko Čučak, jedan Goran Mihajlović (koji Kecmanu i Kecmanima pred nosom pokupi nagradu "Mladen Oljača"), Tihomir Levajac (čiji je "podvig" sa sedam izdanja, na srpskom i engleskom jeziku, romana "Jope sudanija" ravan naučnoj fantastici za ove VRIJEDNE momke, a nije te godine dobio nagradu Podružnice; dobio ju je njen sekretar ‡ Zdravko Kecman!), pa onda Zoran Kostić, Peđa Bjelošević, Mihajlo Orlović, Sreten Vujković, Nikola Vukolić, Radomir D. Mitrić, Stevka Kozić-Preradović, Slobodan Bošković... I mnogi drugi! Taj drski sekretar se u pomenutom tekstu drznuo i da njihovo stalno pojavljivanje na spiskovima nagrađenih ili članova žirija objašnjava malim brojem članova Podružnice - "50-60"! Ej! On (oni!) to nas tretira kao glupake! Pa, i najnepismeniji neveža vidi da je odnos između njih 6-7 (laureatačlanovažirijasekretaračlanovaupravaorganizatorakulturnihmanifestacijarecenzenataurednikapredsjednika...) i nas 60-ak 1:10! I oni nemaju dovoljno ljudi da među njima odaberu ovo ili ono, nego moraju baš i samo SEBE! Na svakog od njih ‡ deset nas! Pa ko tu može i ima pravo da se šepuri i demonstrira "silu"?! Drage kolege pisci, dara je prevršila mjeru i evo vam presudnog momenta u kome možemo istjerati Keca ‡ pardon, ZECA! - na čistac! Evo otvorenog glasila; recite ono što svi znamo i vidimo. Istina, Kecman u jučerašnjem "Glasu" reče kako ja lažem. Ja ću samo još jedared reći da stojim iza svake svoje riječi (i to ću, ako Bog da i ova se simpatična prepiska nastavi, detaljno razraditi i potkrijepiti pikantnim detaljima!) i da ovdje LAŽE neko drugi. Riječ takvog čovjeka protiv moje riječi! Ako ne vjerujete meni - VJERUJTE SEBI!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.