Oproštaj od Živka Radišića: Uzor u svakoj ulozi

Postoje ljudi koji bi - bez obzira na nesumnjive karakterne i profesionalne kvalitete, na mudrost koju posjeduju, a koja im je rođenjem data, ali i izbrušena u raznim nedaćama - radije ostali u sjeni velikih događaja, ne namećući se, i tiho i pristojno proživjeli svoj vijek na ovom svijetu.

Postoje vremena koja, namećući sveti cilj očuvanja i unapređenja svog grada, svog naroda i svoje, srpske, države, traže baš takve ljude, tihe ali nepokolebljive, osjetljive na tuđu muku ali stabilne i smirene, plemenite i vaspitane ali čvrste, koji ne odstupaju, i stavljaju ih u epicentar dešavanja i u vrtlog donošenja odluka, čiji je krajnji rezultat - biti ili ne biti.

Kada se te dvije varijable ukrste, dobije se lik i djelo Živka Radišića.

Čovjek koji je na krilima poratne zdrave opozicije, u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH pobijedio do tada neprikosnovenog Momčila Krajišnika, bio je apsolutno političko iznenađenje i osvježenje krajem te 1998. godine.

U Predsjedništvo BiH ušao je čovjek bez ratnog opterećenja, bez afera, običan i pošten čovjek, ratno siroče sa Kozare, ponosni Banjalučanin i iznad svega politički nadaren i diplomatski mudar.

Bilo je to teško poratno vrijeme, a posebno ako se ima u vidu tadašnji personalni sastav Predsjedništva BiH, dolazak u Sarajevo, prvi put bez oklopnih vozila i silne pratnje. To je bilo vrijeme kad su i mnoge Sarajlije bile iznenađene tom pojavom, kad ga vide u Titovoj ulici da šeta sa saradnicima. Nije bilo neprijatnih scena, ali su se mogli čuti komentari: “Eto za šta smo se borili, opet nam četnik šeta gradom, svi su oni isti”. Živko je to znao samo prokomentarisati blagim osmijehom i bio spreman odmah na razgovor i pojašnjenje.

Često je znao na sjednicama potpuno politički omekšati i razoružati Izetbegovića i Jelavića da prosto nisu imali odgovor.

Pored teške političke priče u Sarajevu, imao je još teže stanje sa političkim partnerima u Banjaluci jer osim početne podrške pobjedničke koalicije na opštim izborima 2000. godine, kada nisu birani samo članovi Predsjedništva BiH, dobio je jaku opoziciju u Banjaluci predvođenu SDS-om. Bilo je teško opstati u tom trouglu, opozicija u Banjaluci, opozicija u stranci i političko Sarajevo, ali on je izdržao. Čak mu je jednom i specijalni predstavnik UN u BiH Žak Klajn odao priznanje riječima: “Gospodine Radišiću, svi se mijenjaju, samo nas dvojica opstajemo”.

Naravno, koliko god to izgledalo jednostavno gledajući sa strane, ostavilo je to posljedice i na njegovo zdravlje. Bio je emotivan čovjek i prošao je polovinom svog mandata vrlo težak period borbe za goli život zbog srčanih problema koje je imao i tada uspješno prebrodio. Sve do ove zadnje bitke koju je, na žalost porodice, ali i svih koji su ga poznavali, izgubio.

Na svom porodičnom imanju znao je često organizovati druženje za prijatelje i saradnike, ali sve oko pripreme hrane i posluživanja uglavnom je obavljao sam, ne dopuštajući nikome da mu se “miješa” u posao.

Zbog skromnosti često se pominjala i anegdota iz predratne službe u Sarajevu, dok je bio republički sekretar za narodnu odbranu, kako je vikendom u Banjaluku putovao vozom i vozače ostavljao bez planirane pristojne dnevnice.

Volio je Banjaluku i bio je njen gradonačelnik od 1977. do 1982. godine. Rastao s njom i zacijelio joj rane poslije razornog zemljotresa koji je sravnio grad. Često je znao pričati o tim potresnim scenama, ali i velikom entuzijazmu kojim se gradila i ponovo postala ljepotica među tadašnjim jugoslovenskim gradovima.

Zaslužan je ne samo za obnovu grada već i za otvaranje novih institucija, poput banjalučkog Univerziteta, Bolničkog centra na Paprikovcu, uključujući Dječiju kliniku i Infektivno odjeljenje. Njegove vizija je i u prenesenom i u bukvalnom smislu dala obrise današnjeg modernog administrativnog centra Republike Srpske.

U toku mandata senatora Republike Srpske u drugom sazivu Senata odlikovan je Ordenom časti Republike Srpske sa zlatnim zracima za doprinos u jačanju ugleda Republike Srpske.

Svaka riječ koja čini naziv ordena kao da je skrojena po liku i djelu Živka Radišića. Po svemu navedenom, u svakoj ulozi u kojoj se za života ostvario, Živko Radišić je uzor.

U političkom smislu, uzor je kako generacijama koje sada politički vode borbu za opstanak i razvoj Republike Srpske, tako i onima koji trenutno upravljaju njenim najvećim gradom. Biti dorastao ispunjenju Radišićevog legata i neizbrisive uloge, zadatak je za svakog aktuelnog srpskog političara. Ko će u tome uspjeti, zavisi od mnogo faktora, a posebno od varijabli sa početka ovog teksta.

Kao i tad, tako i sad, sveti cilj očuvanja i unapređenja svog grada, svog naroda i svoje, srpske, države, isti je. Na nama je da ga ostvarimo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.