Oluja više neće biti, Srbi više neće dozvoliti pogrom

Beograd - "Oluja" više neće biti i srpskom narodu se više nikada neće dogoditi takav pogrom, ali će njegove žrtve biti urezane u vječno pamćenje.

Poruka za budućnost, sa osvrtom na tragičnu prošlost, upućena je u četvrtak uveče iz zemunskog naselja Busije, gdje je održana centralna manifestacija povodom Dana sjećanja na stradanje Srba iz nekadašnje Republike Srpske Krajine u zločinačkoj akciji hrvatske vojske i policije, potpomognutoj snagama Armije RBiH. U Busijama, naselju na periferiji Beograda, skrasio se dio izbjeglih krajiških Srba protjeranih prije 21 godinu. Baš kao te kobne 1995. godine, rijeke ljudi slijevale su se u kolonama, ali ovog puta ne bježeći od smrti. Došli su da bi se poklonili žrtvama "Oluje". Tonovi himni RS i Srbije pokazali su da su Srbi s obje strane Drine ujedinjeni u bolu, ali i odlučni da se suprotstave svakom nasrtaju.

Da se zlo ne ponovi

Premijer Srbije Aleksandar Vučić poručio je da Srbija više nikada nikome neće dozvoliti da izvrši pogrom nad srpskim narodom.

- "Oluja" više neće biti. Srbija se ne hvali svojom snagom, ali je dovoljno jaka da brine o svom narodu i nikada nikome više neće dozvoliti takav pogrom - istakao je Vučić.

Naglasio je da Srbi ne namjeravaju da zaborave svoju istoriju i da Srbija nema namjeru da ćuti o zločinima koji su počinjeni nad srpskim narodom 4. avgusta 1995. godine.

Predsjednik RS Milorad Dodik rekao je da je pobjeda srpskog naroda život, želja da živi u miru i da svima da mir. Istakao je da su Srbi danas ujedinjeni više nego ikada i da moraju reći da su pobijedili, jer su preživjeli.

- Jedan smo narod, stradanje i patnja. Narod za koji su neki mislili da treba da nestane, ne znajući da narod ne može da nestane, ali su nam priredili patnje kroz koje smo prolazili i pobijedili, zato što smo opstali i zato što živimo - naglasio je Dodik.

Patrijarh srpski Irinej poručio je nakon što je ispred crkve Svetog Kirila i Metodija služio parastos za Srbe ubijene tokom "Oluje" da zločin treba oprostiti, ali ne i zaboraviti, da se zlo ne bi ponovilo.

- Mene ozbiljno zabrinjava muk Rimokatoličke crkve na ovo što se dešava danas i sva ranija tragična zbivanja. Njihov glas se ne čuje i nije se čuo ni 1941. godine, kada su Srbi umesto zaštite u Zagrebu čuli zvukove handžara - rekao je patrijarh Irinej.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS Milenko Savanović rekao je da Srbi imaju tužnu i krvavu istoriju, koje se moraju sjećati i bolje je naučiti, jer je srpski narod u 20. vijeku platio visoku cijenu za slobodu i opstanak.

- Mlade generacije moraju da znaju šta nam se dešavalo da bi bili spremniji da se zaštite i ostanu svoji na svome - rekao je Savanović.

Tmurna sjećanja

Busije su bile pretijesne da prime sve koji su došli da odaju počast žrtvama "Oluje" i tiho se pomole za njihove duše. Nikad više tišine i više ljudi. Za nekadašnje Krajišnike, današnje stanovnike Busija, vrijeme kao da je stalo.

- Bila sam u koloni. Imala sam "fiću". Sjećam se, bože moj, ko da je juče bilo. Muke su to bile, moje dijete. Nemaš da se pokriješ, nema ni hljeba, oči ne smiješ da sklopiš od straha da ih više ne otvoriš, ali pobijedismo. Preživjesmo i to zlo - prepričava avgustovske dane 1995. Voja Vučenović.

Zatekli smo je ispred žute kućice nadomak pravoslavnog hrama. Stoji ispred kapije. U jednoj ruci joj vuneno klupko i igle, dok drugom krije oči od sunca, pokušavajući da vidi koliko to ljudi dolazi u njene Busije, na godišnjicu nesrećne "Oluje". Na pitanje kako je, kaže: "Moraš glasnije, puno glasnije. Ne čujem ja od one njihove 'Oluje'".

- Ovdje smo 15 godina, a bili smo svuda, od Inđije, pa ne znam ti gdje više. Teška nas je sudbina zadesila. Bila sam i na imanju, ali kako da se vratim njima opet. Ne mogu. Bole rane još, ko i ove stare kosti - priča Voja koja se u Busijama skrasila sa teško oboljelim suprugom.

Na ogradi do bine ne trepćući program prate muž i žena. U crnini. Teško pričaju, jer sjećanja stežu grudi i ne daju riječima da izađu. Ona, nakon nekoliko sekundi, udahnu i poče, držeću ruku na grudima.

- Iz Knina smo. Ja sam išla na imanje. On nije. Bolje ne ići - reče Smilja Smiljanić, čiju ispovijest prekide žena, koja iz mase povika: "Pozdravite mi Banjaluku".

To i Smilji pomože da nastavi priču.

- Banjaluka nas je spasila kad smo bježali. Otud smo došli u Rumu, pa u Batajnicu, pa u kolektivnom centru devet godina. Sad imamo kuću. Mučimo se. To nikada neće proći, ne prolazi to, ali moramo da živimo - zastade Smilja kad više nije mogla da zadrži suze u očima.

Previše ih se skupilo u Busijama. Te noći suze su savladale kršne Krajišnike kada su Busijama odjeknuli zvuci i pjesma rodnog kraja i nezaboravnog zavičaja.

Djevojka iz kolone

Na centralnoj manifestaciji prisutnima se obratila i Jelena Šarić, koja je kao djevojčica prošla golgotu u koloni. Danas živi u Srbiji.

- Na ovaj dan prije 21 godinu dobili smo, nažalost, novo ime - izbjeglice. Rat nam je odnio sve. Ne bih voljela da se ovo desi bilo kojem narodu. Želim da živimo u miru i slozi, ali da zaboravimo nikada ne možemo - rekla je Šarićeva.

Zvona i sirene

Zvona sa beogradskih hramova i sirene tačno u podne u petak su obilježila 21 godinu od stradanja Srba u "Oluji".

U crkvi Svetog Marka u Beogradu u petak je služen parastos, poslije kojeg je položen vijenac na spomen-ploču Srbima stradalim u oružanim sukobima na prostorima bivše Jugoslavije. U Beogradu je održana i memorijalna akademija pod nazivom "I Srbi su žrtve", kojom je završeno obilježavanje Dana sjećanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.