Očuvali tradiciju i običaje

Vaskrs je povod da i ove godine u dijelove Dalmacije u kojima živi pravoslavno stanovništvo, makar na kratko dođu mnogi Srbi koji su svoj zavičaj napustili tokom proteklog rata.

Ovaj najveći hrišćanski praznik tradicionalno se obilježava u domovima povratnika i onih Srba koji ni za vrijeme rata nisu napuštali svoja ognjišta.

Prvih godina poslije "Oluje", Vaskrs se obilježavao tek simbolično, a ako su mogli, poneki pravoslavni Dalmatinci odlazili su na liturgiju u manastir Krka.

Danas je situacija ipak drugačija, a žal i nostalgija za zavičajem u ove krajeve za Vaskrs dovode mnoge raseljene Srbe koji žive širom svijeta.

Tako je i u domu Ružice i Dušana Karanovića iz Kistanja, mjesta u blizini Knina, gdje za Vaskrs vlada prava praznična atmosfera. Tokom ratnih dešavanja i oni su izbjegli, zajedno sa većinom svojih sunarodnika. Pokušali su Karanovići da započnu novi život u Beogradu, ali su se već naredne, 1996. godine vratili u Kistanje.

Njihovi sinovi ostali su u Beogradu, gdje su zasnovali porodice i gdje i dan danas žive, ali za vrijeme praznika uvijek dođu kod roditelja, da porodica bude na okupu.

- I ove godine, kao i svih do sada, Vaskrs proslavljamo sa sinovima Goranom i Bobanom i njihovim porodicama za prazničnom trpezom. Farbana jaja posebna su radost našim trima unukama - kaže Ružica Karanović.

Ručak u domu Karanovića tradicionalno je u podne.

Bogata vaskršnja trpeza svake godine je i na stolu tridesepetogodišnjeg Milana i tridesetdvogodišnje Sanje Kalat iz Radučića.

Mladih ljudi, poput Kalatovih, veoma je malo u ovim krajevima. Ovaj bračni par živi u selu Radučić u blizini Kistanja od 1999. godine.

- Osjete se posljedice devedesetih i dan danas, ali ipak kod svoje kuće je najbolje, ovdje smo "domaći" - priča Milan Kalat.

Kalatovi su nekoliko godina živjeli u Beogradu, ali odlučili su da se vrate u rodnu grudu. Bave se stočarstvom, a Sanja je nedavno diplomirala agronomiju na kninskom univerzitetu.

Kao i sve ostale praznike, i Vaskrs obilježavaju u skladu sa pravoslavnim običajima.

- Moji roditelji su u Kninu, a Sanjine bake u selu Rudele, pa Vaskrs provodimo sa njima. Posebno nam se obraduju Sanjine bake, jer ih osim nas rijetko ko obilazi. Iz tog razloga sa njima proslavljamo praznike - kaže Milan Kalat.

Dvadesetpetogodišnji Branko Torbica, porijeklom je iz Torbica, sela u blizini Kistanja, kojeg je "Oluja" dovela u Banju Luku. Svake godine Vaskrs provodi sa porodicom u svom zavičaju.

- Nekoliko godina poslije progona, počeli smo da odlazimo u zavičaj da, u duhu običaja, proslavimo ovaj veliki hrišćanski praznik. Tradicionalno odlazimo na ponoćnu liturgiju u manastir Krku - kaže Torbica.

Ovaj manastir, biser pravoslavne Dalmacije, smješten je uz rijeku Krku, između Knina i Šibenika, nedaleko od Kistanja.

To je mjesto koje vjernici rado oblaze, kad god imaju priliku za to.

Nažalost, u ovim krajevima većinom živi starije stanovništvo, koje nema mogućnost da se doveze do manastira, tako da najviše vjernika u manastir dolazi za vrijeme praznika.

I Kalatovi svake godine odlaze na ponoćnu liturgiju uoči Vaskrsa.

- Svake godine idemo na vaskršnju liturgiju u manastir. Bude tada ovdje mnogo ljudi, a poslije službe, ispred crkve monasi postave trpezu, da počaste vjernike - kaže Milan Kalat.

Osim farbanih jaja, koja su neizostavna tradicija Vaskrsa, na trpezi u ovim krajevima, za doručak se serviraju još i pršut, panceta, sir, salata i šparoge. Za ručak se, u većini domova, priprema jagnjetina na ražnju ili ispod peke (sača) sa krompirom.

Ono što razlikuje ove od drugih pravoslavnih krajeva, tradicionalni je kolač - vaskršnja pogačica, a taj običaj su pravoslavci preuzeli od katolika.

Vaskrs u Dalmaciji tako protiče u porodičnoj atmosferi uz razgovor i bogatu trpezu, u većini domova do kasnih popodnevnih časova.

Sa zalaskom sunca, glasove koji se čuju ispred mnogih kuća zamjenjuje zvuk automobila. Porodice odlaze iz svoga zavičaja i vraćaju se svojoj svakodnevici. Njihovi roditelji, bake i dede ostaju da čekaju naredne prilike, kada će se porodice ponovo okupiti i kada će se ponovo začuti graja u njihovim domovima.

Manastir 

Manastir Krka, davne 1350. godine, podigla je srpska princeza Jelena, sestra cara Dušana, a supruga hrvatskog kneza Mladena Drugog Šubića. Posvetila ga je svetom arhanđelu Mihailu.

Prema legendi, čiju istinitost potkrepljuju katakombe koje se nalaze ispod manastira i blizina ostataka rimskog grada Burnuma, na ovom mjestu apostol Pavle je držao propovijedi Dalmatincima. Smatra se da su osnivači manastira Krka znali ove podatke i iz tog razloga baš na ovom mjestu podigli manastir.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.