Novcem se ne može platiti bol, važna je samo istina

TREBINjE - Ne postoji iznos kojim bi mi platili bol i zlostavljanja koja sam doživjela, ali sam srećna i zadovoljna da pravda konačno izlazi na vidjelo.

To je prva reakcija Olge Draško za "Glas Srpske" na presudu trebinjskog suda kojom je FBiH naloženo da joj isplati 100.000 maraka odštete zbog torture i mučenja koje je preživjela u logoru "Dretelj" kod Čapljine od početka maja do avgusta 1992. godine. Trebinjski sud donio je prvu presudu u BiH kojom je naložena isplata odštete logorašima.

Bez obzira na pakao koji je preživjela Olga je ostala hrabra žena. Hrabra je jer je svjedočila o zvjerstvima kada drugi nisu smjeli i što je uspjela da započne novi život u Trebinju gdje je okupila porodicu.

Iako pomiješanih emocija presudu je dočekala sa zadovoljstvom.

span>- Zadovoljna sam jer pravda konačno izlazi na vidjelo. Nadam se da će i oni koji su nas zlostavljali konačno odgovarati i platiti cijenu za svoja nedjela - kaže Olga.

Njen hod po mukama počeo je 5. maja 1992. godine kada su je sa radnog mjesta iz Doma zdravlja u Čapljini pripadnici HVO-a odveli u logor "Dretelj". Olgina porodica bila je ugledna u Čapljini i komšije Hrvati i Bošnjaci su joj obećavali da joj neće faliti dlaka sa glave. Dogodilo se suprotno.

- Odveli su me sa radnog mjesta i u logoru sam ostala do 18. avgusta 1992. godine. Bila sam prvi zatočenik tog logora u kojem sam brutalno zlostavljana i mučena. Tukli su me čime su stizali, šakama, nogama,  palicama, a ispod nokata su mi zabijali igle - prisjeća se Olga najtežih dana i životu.

Usljed zlostavljanja, pretrpljenih fizičkih i psihičkih bolova i straha kod nje se razvio jak posttraumatski sindrom, što je dovelo do invalidnosti.

Njena sudbina zadesila je mnoge Srbe na području Čapljine koji su mjesecima mučeni i zlostavljani u logorima.

- U proljeće i ljeto 1992. godine Srbi u Čapljini bivali su tamničeni, torturisani i ubijani u brojnim objektima. Logori su bili u podrumu zgrade opštine, u duvanskoj stanici, žitnom silosu, staroj pošti, Policijskoj stanici, kasarni JNA u selu Grabovina, objektima JNA u selima Gabela i Dretelj, a privatni zatvor bio je u selu Domanovići. Zarobljeni Srbi odvođeni su i u logore u Hrvatskoj i zapadnoj Hercegovini - kazala je Olga.

Za razliku od nje mnogi Srbi nisu izašli živi iz tih logora, a među žrtvama su bile i Olgine kolege ljekari. Iako su prošle godine još se sjeća svih koji su mučili i nju i ostale zarobljene Srbe.

- Po zlu su mnogi ostali zapamćeni. Zvjerstva su, između ostalih, činili Cikoja Vranješ i Ivan Medić iz Donjih Radišića kod Ljubuškog i Dragan Dujmović koji je državljanin Kanade. Zvijeri u ljudskom tijelu bili su i Damir Brajković iz sela Studenci kod Ljubuškog, Hektor Ćosić zvani Dida koji je državljanin Australije i Vinko Primorac iz Ljubuškog. Maltretirali su nas i mučili i Mirsad Repak, Luka i Željko Šešelj i Zvonimir Bjeliša iz Opuzena, Ante Raič iz Malog Polja, Goran Zec iz Varaždina i maloljetni Aleksandar zvani Saša - prisjeća se Olga.

Ona kaže da je za logor "Dretelj" znao čak i Međunarodni komitet Crvenog krsta.

- U julu 1992. godine vidjeli smo pred kapijom njihov automobil. Mi smo njih vidjeli, ali oni nas izgleda nisu željeli da vide - kazala je Olga.

Dok je Olga preživljavala torturu u "Dretelju" njen muž Lazar Draško preduzimao je sve što je bilo u njegovoj moći da nju i ostale zarobljenike izbavi iz pakla. Nekadašnji sudija Opštinskog suda u Čapljini, a potom advokat pisao je čak i tadašnjem Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, UNPRFOR-u, Međunarodnom komitetu Crvenog krsta, predsjedniku Francuske, ali ni sa jedne adrese odgovora nije bilo. Obijao je vrata i nudio dokaze raznim međunarodnim organizacijama u Hercegovini, ali nije vrijedjelo.

Preokret se dogodio kada je uputio pismo i dokaze Evropskoj zajednici koja je poslala svog delegata u logor "Dretelj" koji je među logorašima zatekao Olgu.

Nekoliko dana kasnije, 18. avgusta 1992. godine, Olga je u grupi od 245 logoraša razmijenjena u Stocu. Tada je njen hod po mukama konačno završen.

Bračni par Kuzman

Manje sreće od Olge Draško imale su njene kolege Dušanka i Nikola Kuzman. Bračni par je najprije odveden u logor "Dretelj".

- Poslije tortura pušteni su kući. Kasnije su ubijeni i nikada se nije saznalo ko ih je ubio. Ljekarski mantili nisu ništa značili zvijerima u logorima - ispričala je Olga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.