Ni djecu nisu poštedjeli od ustaških noževa

BANjA LUKA - Među 2.300 nevinih srpskih žrtava, koje su 7. februara 1942. godine u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac kod Banje Luke pobile ustaše župnika banjolučkog samostana Petrićevac fra Miroslava Majstorovića Filipovića bilo je 551 dijete.

Tim povodom juče je na spomen-kosturnici u Drakuliću služen parastos, nakon kojeg je u Spomen-crkvi Svetog velikomučenika Georgija u Drakuliću sveštenstvo Eparhije banjolučke služilo liturgiju u znak sjećanja na zločin koje su počinile ustaše za jedan dan.

- Ovo je mjesto gdje se uči, gdje treba da dolaze i mladi kako bi spoznali da ima zlih ljudi i da se ljudi dijele na dobre i zle. Zar je moguće da ljudi ljudima učine tako nešto, samo zato što su druge vjere i nacije - rekao je gradonačelnik Banje Luke Dragoljub Davidović.  

Jedan od rijetkih koji je preživio ovaj pokolj je Bore Brković, koji je tada živio u Motikama.

- Bio sam dijete, imao sam 12 godina. Sjećam se da je moj brat Novak moju braću, Ljubu i Aleksu i mene odveo u štalu. Jedan ustaša se pojavio iznenada na vratima štale i uperio pušku u Novaka. Ljubo i ja smo bili iza vrata štale, pa smo pobjegli na tavan kada smo čuli vrisak - priča Brković.

Kaže da su tek kada je pao mrak sišli sa tavana. Tada su čuli Aleksin glas koji ih je dozivao iz svinjca.

- Pokupili smo Aleksu koji je bio sav krvav i odveli ga u kuću. Kada smo ušli vidjeli smo stravičan prizor. Cijela nam je porodica pobijena, majka, otac, brat, tri sestre i snaha. Ujutru smo otišli na potok koji se nalazi između Motika i Drakulića i nismo smjeli da se vraćamo dok ne padne mrak, bojali smo da će nas ustaše naći - sjeća se Brković.

Pokolj je organizovao ustaški komandant za takozvanu "Hrvatsku Krajinu" Viktor Gutić, a predvodio ga je fra Miroslav Majstorović Filipović, koji je nakon tog zločina postao komandant Jasenovačkih logora i prozvan "fra dijavolo".

U dokumentima, čak i onim iz ustaških izvora tadašnje Nezavisne države Hrvatske, navodi se da je zločin u ovim banjolučkim selima bio najveći pokolj učinjen u jednom danu. Krvavi ustaški pir u ovim selima počeo je u četiri časa ujutru i trajao je do podneva istog dana.

Mještani Drakulića, Šargovca, Motika i rudnika Rakovac ubijeni su bez ijednog metka - sjekirama, noževima, krampovima i "srbomlatkom".

Da su ustaške vlasti pripremale podmukli pokolj Srba, govori i činjenica da su nekoliko dana ranije izvršile popis seljana, uz obrazloženje da će svi koji se zateknu kod kuće u nedjelju, tog 7. februara 1942. godine, dobiti pomoć u hrani.

Nekoliko dana ranije, ustaše su naredile da se, zbog navodnog bjesnila, pobiju svi psi u tim selima, sa namjerom da za vrijeme zločina lavež pasa ne bi otkrio da se nešto dešava.

Ćutanje

Nakon Drugog svjetskog rata o ovom zločinu dugo se ćutalo. Tek 1964. godine izvršeno je popisivanje stradalih, navodno 1.400 Srba, kojima su 1965. godine tadašnje vlasti podigle spomen-kosturnicu.

Naknadnim istraživanjima došlo se do broja od 2.300 žrtava, popisanih imenom i prezimenom, premda se zna da je i ta brojka mnogo veća, pošto su u pokolju 7. februara pobijene i potpuno zatrte čitave porodice, pa o njima nije više imao ko da svjedoči. Tek 1991. godine održan je prvi parastos ovim žrtvama, a služio ga je vladika Jefrem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.