Neven Đenadija za „Glas“: Moderna trampa ruši sistem sankcija

Jednostavnom trampom, odnosno razmjenom robe uz pomoć platforme koju podržava vještačka inteligencija, mogao bi biti riješen problem zapadnih sankcija.

Smatra ovo spoljni saradnik Centra za društveno-politička istraživanja Republike Srpske i doktorand na prestižnom Moskovskom državnom institutu međunarodnih odnosa Neven Đenadija, koji je ovu ideju nedavno iznio na Međunarodnom naučnom simpozijumu "Stvaranje budućnosti" u Moskvi. Prema riječima Đenadije, radi se o platformi koja bi mogla pomoći sankcionisanim državama koje su suočene sa blokadom upotrebe takozvanog Svift koda, kao što su Rusija i Iran, ali i onim zemljama koje nastoje da izbace dolar iz trgovine.

GLAS: Kako bi funkcionisala ova platforma?

ĐENADIJA: Ona bi se bavila matematičkim kalkulacijama ponuda kompanija zemalja koje se odluče na ovakav način trgovine. Smatram da bi BRIKS bio idealan za tako nešto, za praktično testiranje ove ideje, odnosno platforme. Ona bi počivala na četiri stuba. Prvi bi se odnosio na vještačku inteligenciju, koja bi radila sve matematičke kalkulacije. Drugi je - takozvani Centar za podatke. On bi bio uspostavljen u svim državama koje prihvate ovaj vid trgovine. Ti centri bi skupljali podatke o kompanijama, šta to one mogu izvesti, a šta im je neophodno da uvezu. Nakon što ti podaci budu verifikovani, oni ulaze u glavni sistem. Nakon toga vještačka inteligencija matematički pronalazi ponude koje imaju sličnu vrijednost, stvarajući ponudu za razmjenu određenih dobara.

GLAS: Znači radi se o jednoj vrsti moderne trampe?

ĐENADIJA: Upravo tako. Kada je u pitanju tehnologija mi samo gledamo naprijed, a unazad se ne okrećemo. Moja ideja je da to promijenim, da se vratimo na jednu vrstu trampe robe, ali uz pomoć vještačke inteligencije.

GLAS: Kako bi to izgledalo u praksi?

ĐENADIJA: Recimo da imamo jednu rusku kompaniju koja želi da izveze naftu u određenoj vrijednosti, a drugoj je, primjera radi potreban čelik. Pretpostavimo da u isto vrijeme u Indiji postoje kompanije koje bi izvezle čelik, ali i jedan broj onih kojima je potrebna nafta. Onda se obavi trgovinska razmjena između njih te se deponuje njihov ugovor o trampi u centralnu BRIKS banku. Zamislio sam da ruska kompanija koja je uvezla čelik, plati onoj koja je izvezla naftu. I obrnuto u slučaju Indije. Neki su mi postavili pitanje šta se dešava kada vrijednost izvoza nije ista onoj uvezenoj. U tom slučaju postoji još jedan stub, to su banke za poravnavanje.

GLAS: Koja bi njihova uloga bila?

ĐENADIJA: Uloga ovih banaka bi bila da od lokalnih firmi koje uvoze primaju uplate za vrijednost uvezene robe, a u slučaju da lokalne firme izvoze dobra prema nekim drugim članicama BRIKS-a, onda bi one plaćale njima. Takođe, ove domaće banke za poravnavanje bi služile kao filijale centralne BRIKS banke, koja bi služila kao garant za trgovinske transakcije. Ova institucija bi izdavala digitalnu valutu podržanu zlatom, čime bi bila obezbijeđena stabilnost i sigurnost trgovinskih ugovora.

GLAS: Kako je ova inovacija prihvaćena na simpozijumu?

ĐENADIJA: Odmah nakon prezentacije prišla mi je moderator ovog događaja, Elena Sidorenko, koja je profesor na Moskovskom državnom institutu međunarodnih odnosa i čestitala mi, poručujući da se radi o interesantnoj ideji. Nije krila oduševljenje, govoreći da će me podržati u mom daljem radu. I svi ruski mediji su prenijeli moje izlaganje, ali je ono privuklo pažnju i jednog profesora ekonomije iz Indije.

GLAS: Šta Vas je motivisalo da osmislite ovakvu platformu?

ĐENADIJA: Krajem prošle godine završio sam magistarsku tezu, koju sam izložio na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Mentor mi je bila profesorica Nina Sajić, a predsjednik komisije profesor Željko Budimir. Obradio sam tezu - "Ekonomski odnosi između SAD i Kine". Na kraju sam dobio desetku. A onda sam čuo za održavanje ovog simpozijuma u Moskvi, koji je nosio naziv "Stvaranje budućnosti". To me je ponukalo da nadogradim ovu svoju magistarsku tezu, tražeći načine kako bi se pojedine zemlje mogle izboriti sa nametnutim zapadnim sankcijama. Kao što bi rekao naš stari narod, voda uvijek nađe načina da prođe. I tako je krenulo.

GLAS: Boravili ste više dana u Rusiji, odnosno Moskvi, da li ste imali priliku da vidite kako obični ljudi žive?

ĐENADIJA: Koliko sam uspio vidjeti uticaj mnogobrojnih sankcija gotovo se i ne vidi. Dovoljno je pogledati kakvi se automobili voze. Niko ne priča o sankcijama. Nema govora o zapadnim pričama da je Rusija navodno na korak od propasti. Ničeg ne fali, prodavnice su snabdjevene. Normalno se živi. Opušteno. Svega ima. Jedina razlika je ta što se u trgovinama uglavnom nalaze domaći proizvodi.

GLAS: Kakve su cijene u prodavnicama?

ĐENADIJA: One su otprilike slične onima koji mi imamo ovdje, na ovim našim prostorima. Možda su nešto malo više. Ali, kada su u pitanju ostali i režijski troškovi, Rusi su u daleko povoljnijem položaju. Cijena goriva se, primjera radi, kreće oko 60 evrocenti. Ako to vidimo, onda je vrlo lako doći do zaključka kako Rusi trenutno žive.

Pavnodušnost

GLAS: Kako je u Rusiji dočekana pobjeda Donalda Trampa?

ĐENADIJA: Ljudi s kojima sam razgovarao rekli su da im je draže što je Tramp pobijedio. S druge strane od strane ruskih zvaničnika, ali i medija, iskazana je jedna ravnodušnost. Vlada mišljenje da ko god bio na vlasti u SAD neće imati prijateljski odnos prema Rusiji. Oni nemaju prevelika očekivanja od Trampa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.