Nesporno dokazana krivica za ubistvo dječaka

Sarajevo - Nijedna riječ iz optužnice nije ostala nedokazana, a odbrana nijednom riječju nije opovrgla ni osporila dokaze Tužilaštva. Sakib Halilović i Efleta Veseli su odgovorni za krivična djela koja im se stavljaju na teret, rekao je juče tužilac Tužilaštva BiH Miroslav Janjić u završnoj riječi na suđenju Haliloviću i Veselijevoj koji su optuženi za ubistvo dvanaestogodišnjeg dječaka Slobodana Stojanovića 1992. godine.

Podsjetio je da je Tužilaštvo BiH dokazalo da je na širem području Kamenice, Borića i Liplja bio oružani sukob između tadašnje Teritorijalne odbrane, odnosno Armije RBiH i Vojske Republike Srpske, da je nesporno da je sa područja pod kontrolom Vojske RS u julu 1992. godine na područje Liplja i Borića došao dječak Slobodan Stanković i da je bio pravoslavne vjeroispovijesti.

- U toku izvođenja dokaza postojale su tri verzije razloga dolaska dječaka na područje pod kontrolom Teritorijalne odbrane: da traži psa, da je bio neki oblik špijuna i da su se dječakovi otac i majka zadržali na području TO duže nego svi pripadnici srpske nacionalnosti pa da su ih zbog toga na području koje je kontrolisala Vojska RS maltretirali te da je to razlog zbog koga dječak bježi. Bez obzira na to koja je verzija tačna, nesporno je da je dječak u julu došao na područje koje je kontrolisala jedinica Sakiba Halilovića. Nesporno je da je postojala jedinica Sakiba Halilovića - kazao je Janjić.

Istakao je da su svi svjedoci potvrdili da je ta jedinica imala posebnu namjenu, da je bila obučena u vojne šarene uniforme, te da joj je Halilović bio nadređeni.

- Kada se dokazi posmatraju pojedinačno i dovode u vezu, više nego nesporno je da je Elfeta Veseli ubila dječaka i da joj je komandant bio Halilović. Dječak je bio sa jedinicom, što su potvrdili svjedoci, a Halilović nije ništa preduzeo da istraži šta je bilo sa djetetom jer je bilo jasno da ga nema i da su svi u jedinici pričali da ga je ubila Elfeta Veseli. Halilović nije obavijestio nadređene ni nakon ubistva dječaka, ni tokom rata kada je komunikacija između jedinica bila bolja, niti nakon rata - rekao je Janjić.

Kazao je da je i svjedok Ferid Hodžić potvrdio da je Halilović još od 1991. godine bio komandant Patriotske lige, da je i kao komandant interventne jedinice kasnije morao znati šta se događalo i da je nekoga o tom ubistvu morao obavijestiti.

- Svjedok S1 je bio očevidac ubistva. Odbrana nije dovela u pitanje vjerodostojnost iskaza ovog svjedoka. S1 je vidio da Elfeta ubija dijete, da je bila iznad njega i prvo mu nožem nanijela povrede u predjelu vrata, a ispričao je da mu je potom pucala u glavu i da je dijete bilo zamotano u plavi mantilić. Potom je patolog Zoran Stanković potvrdio da je djetetu bila nanesena prostrelna rana u predjelu glave iz ručnog vatrenog oružja i da je u dječakovu glavu pucano iz neposredne blizine. Vještak Stanković je potvrdio da je dječak imao i dvije povrede u desnom tjemenom predjelu nanesene oštrim predmetom, što može biti nož. Jedna rana je bila nanesena na ušnoj školjci i nanesena je nožem, odnosno bajonetom sa automatske puške. Svjedočenje svjedoka S1 i nalaz vještaka Stankovića ni u jednom dijelu nisu suprotni jedno drugom - kazao je Janjić.

Iznošenje završnih riječi odbrane zakazano je za 29. mart.

Svjedok sebi napravio problem

Janjić je istakao da je zaštićeni svjedok S1 kao pripadnik Armije RBiH u ratu izgubio šesnaestogodišnjeg brata i dosta rođaka te da je i sam dva puta ranjavan.

- Zbog svjedočenja mnoga maltretiranja trpi njegova majka, ali je on ipak svjedočio. On nije imao nijedan motiv da svjedoči i ove činjenice jasno dokazuju vjerodostojnost njegovog iskaza. Ovim svjedočenjem je samo sebi i porodici napravio problem - rekao je Janjić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.