Nenad Antonijević: Čekić bosanski Zukorlić

Nadam se da će pripadnici bošnjačkog naroda, njihovi intelektualci, politička i kulturna elita osuditi istupe Smaila Čekića i hoću da verujem da svi ne misle tako.

Rekao je u intervjuu za "Glas Srpske" istoričar i viši kustos Muzeja žrtava genocida u Beogradu Nenad Antonijević povodom istupa Smaila Čekića na skupu "Zločin genocida nad Bošnjacima" održanog u Bošnjačkom institutu početkom februara.

* GLAS: Smail Čekić na tom skupu iznio je tvrdnju da su Srbi "fašisti" i da su "genocidni". Može li se ijednom narodu sa stanovišta nauke imputirati fašizam?

ANTONIJEVIĆ: Sve tvrdnje Smaila Čekića koje su izrečene u Sarajevu 8. februara ove godine, na naučnom skupu, ne stoje i ne mogu se dokazati. Čekićeve "teze" predstavljaju zloupotrebu tumačenja istorijskih događaja u prošlosti, radi lažne optužbe da je srpski narod genocidan i da je njegova ideologija fašistička.

* GLAS: Može li se fašizam u bilo kojem kontekstu inputirati Srbima?

ANTONIJEVIĆ: Krajem januara u Kragujevcu u Spomen-muzeju "21. oktobar" održan je skup o hrvatskom koncentracionom logoru Jasenovac, zločinima genocida, holokaustu i ratnim zločinima. Na skupu je, između ostalih, govorio i ambasador Ruske Federacije u Republici Srbiji Aleksandar Konuzin, koji je govorio o pokušaju falsifikovanja istorije Drugog svetskog rata. Govorio je o pokušajima da se negira uloga država i naroda koji su bili najzaslužniji za pobedu nad Silama osovine, nacizmom i fašizmom, što se posebno odnosi na Slovene, tj. Ruse i Srbe. Konuzin je upozorio da se u jednom delu međunarodne zajednice pripremaju stavovi kojima se za odgovornost za izbijanje Prvog svetskog rata optužuju Rusija i Srbija i da se Gavrilo Princip proglašava za teroristu. I ruski i srpski narod bi trebalo da se na argumentovan način suprotstave tim neistinitim tezama.

* GLAS: Čiju, po Vašem mišljenju, politiku propagira Smail Čekić?

ANTONIJEVIĆ: Teze o genocidnosti Srba deo su politike koja dominira u nemalom delu međunarodnog javnog mnjenja, posebno u poslednjoj deceniji 20. veka, u kojoj su Srbi proglašeni za glavne krivce za raspad Jugoslavije i za najveće zločince na ovim prostorima. Optuživanje Srba, Srpske pravoslavne crkve i istaknutih srpskih intelektualaca je jednim velikim delom i posledica politike bratstva i jedinstva koju je vodila komunistička vlast u Jugoslaviji poslije završetka Drugog svetskog rata. Poslije završetka rata nije izvršena denacifikacija među narodima i manjinama Jugoslavije, koji su u velikom broju bili na strani Sila osovine, prećutkivana je činjenica o postojanju Nezavisne države Hrvatske i ustaškom zločinu genocida, posebno nad Srbima. Nije se govorilo o postojanju ustaških koncentracionih logora - Jasenovcu, Jadovnu i drugim ustaškim logorima, o ustaškim logorima za decu. Nije se govorilo da su većina Hrvata i muslimana podržali NDH. Ne treba zanemariti činjenicu koji su državljani Jugoslavije bili vojnici nacističkih SS vojnih formacija, koje su predstavljale simbol masovnosti zločina i surovosti u ophođenju prema zarobljenicima i civilima. Deo muslimana iz Bosne i Hercegovine i Raške oblasti je bio u sastavu Vražije i Handžar SS divizije.

* GLAS: Kakve posljedice na međunacionalne odnose može da ima jezik mržnje kojem pribjegava Čekić?

ANTONIJEVIĆ: To škodi dobrim odnosima među narodima u ovom uređenju kakvo je u BiH nastalo na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma, pogotovo zato što se optužuje čitav srpski narod. Mislim da je Čekićev govor, govor mržnje i da ta generalizacija nije dobra. On zloupotrebljava Kosovski boj i Njegošev "Gorski vijenac", Srpsku pravoslavnu crkvu. Imao sam sreću da mi gospodin Milorad Ekemčić, koga Čekić optužuje da je osmislio zločin genocida, predaje na fakultetu i u njegovim predavanjima nikada nije bilo ni trunke onoga što mu Čekić spočitava.

* GLAS: Da li Čekić svojim neargumentovanim izjavama nanosi štetu i bošnjačkom narodu?

ANTONIJEVIĆ: Nadam se da će pripadnici bošnjačkog naroda, njihovi intelektualci, politička i kulturna elita osuditi ovakve istupe i hoću da verujem da ne misle svi tako. Mi u Srbiji imamo slučaj muftije Muamera Zukorlića koji svojim istupima utiče na loše međunacionalne odnose, stvara međunacionalnu tenziju i moguće je da postoji veza između Zukorlića i Čekića. Mislim da iz tih izjava i govora o genocidnosti i fašisoidnosti srpskog naroda na veštački način pokušava da se stvori vertikala zla u srpskoj istoriji i da se optuži čitav jedan narod, njihova crkva i intelektualci.

Dnevna politika

* GLAS: Kakvu poruku suživotu šalje Čekić?

ANTONIJEVIĆ: To nikako ne može biti dobra poruka, bez obzira na to da li je smišljeno i planirano ili ne. Mislim da nema razloga da se stvara ta tenzija među narodima, niti da se mlađim generacijama, koje ne poznaju dovoljno istoriju, prenosi iskrivljena slika. U slučaju Smaila Čekića reč je o iskrivljavanju istorije u svrhu dnevno-političkih potreba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.