Neizvjesnost uoči parlamentarnih izbora u Izraelu

JERUSALIM - Izraelski parlamentarni izbori 27. oktobra mogli bi označiti kraj političke dominacije Benjamina Netanijahua, ali ne nužno i zaokret u bezbjednosnoj politici zemlje.

Prvi izbori poslije napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine održavaju se u sjenci ratova i regionalnih kriza, dok izraelsko društvo i dalje traži odgovor na dva ključna pitanja: ko snosi odgovornost za bezbjednosni slom i može li novo rukovodstvo zemlji donijeti veću sigurnost.

Analitičar međunarodnih odnosa Mirko Dautović ocjenjuje za "Glas Srpske" da je utvrđivanje odgovornosti za propuste iz oktobra 2023. jedno od ključnih pitanja izborne kampanje.
Nezadovoljstvo Netanijahuom, međutim, ne znači automatski i pobjedu njegovih protivnika. Opozicija mora da pokaže ne samo da može da okupi dovoljno poslanika za smjenu vlasti, nego i da je sposobna da formira stabilnu vladu.

UZDRMANO POVJERENjE

Napad Hamasa ozbiljno je poljuljao povjerenje u izraelske bezbjednosne institucije i otvorio pitanje kako je zemlja sa snažnim vojnim i obavještajnim sistemom mogla da ne spriječi tako veliki napad. 
Dautović ukazuje na izvještaje o upozorenjima koja su postojala prije napada, ali nisu dovela do odgovarajućeg odgovora vlasti. Prema njegovoj ocjeni, Netanijahu nije adekvatno reagovao na opasnost, dok je spor oko formiranja nezavisne državne komisije za ispitivanje propusta dodatno pojačao pritisak na premijera. 

- Za dio izraelske javnosti utvrđivanje odgovornosti nije samo pitanje političkog nadmetanja nego i preduslov obnove poverenja u institucije. Netanijahu je godinama gradio politički ugled na obećanju da može da garantuje bezbednost zemlje, pa je napad Hamasa pogodio jedan od temelja njegove političke pozicije - navodi Dautović, dodajući da se izborna rasprava svodi na dva povezana, ali različita pitanja: ko je odgovoran za propuste i ko može da garantuje bezbjednost u budućnosti.

NEIZVJESNA VEĆINA

Među glavnim Netanijahuovim rivalima je Gadi Ajzenkot, bivši načelnik Generalštaba i lider centrističke stranke Jašar. Naftali Benet i Jair Lapid predvode zajedničku listu Bejahad, dok su u opozicionom taboru i desničarski Izrael naš dom Avigdora Libermana te Demokrate Jaira Golana. Iako ih povezuje nastojanje da okončaju Netanijahuovu dominaciju, razlike oko palestinskog pitanja, naselja na Zapadnoj obali i odnosa prema arapskim strankama otežavaju dogovor o budućoj vladi.

Kneset ima 120 poslaničkih mjesta, a za većinu je potrebno najmanje 61. Prosjek sedam istraživačkih kuća za period od 5. do 19. oktobra daje 54 mandata strankama Netanijahuove koalicije, 52 opozicionim strankama i 14 arapskim listama. Iako se pojedinačne projekcije razlikuju, nijedan od glavnih blokova nema sigurnu većinu.

Arapske stranke mogle bi imati značajnu ulogu u postizbornim pregovorima, ali njihovo uključivanje u vladajuću većinu ostaje sporno za dio jevrejskih političkih aktera. Zato se 14 mandata arapskih lista ne može jednostavno dodati opozicionim, jer broj poslanika sam po sebi ne znači i sposobnost da se dogovori zajednička vlada.

Upravo tu je najveći izazov za Netanijahuove protivnike. Ako njegov blok ostane ispod većine, opozicija će morati da prevaziđe međusobne razlike i obezbijedi podršku za novu vladu. U suprotnom, Izrael bi mogao ući u novi period političkog zastoja, bez jasnog odgovora na pitanje ko može da preuzme odgovornost za upravljanje zemljom.

RAT I STABILNOST

Bezbjednosna politika ostaće jedno od središnjih pitanja i poslije glasanja. Netanijahu i njegovi glavni rivali dijele zabrinutost zbog Irana i njegovog regionalnog uticaja, pa promjena vlasti ne bi nužno značila odustajanje od vojnog pritiska. Razlike bi se mogle više odnositi na način donošenja odluka, koordinaciju sa Vašingtonom i procjenu kada vojne mjere treba dopuniti diplomatskim sredstvima.

Sličan izazov postoji i u Gazi. Slabljenje Hamasa samo po sebi ne rješava pitanja budućeg upravljanja tom teritorijom, obnove i sprečavanja novih sukoba. Buduća vlada moraće da pokaže kako vojne rezultate pretvoriti u trajniji poredak, jer vojna nadmoć sama ne može da spriječi novu eskalaciju.
Zato suštinska razlika između Netanijahua i njegovih rivala možda neće biti u tome da li Izrael treba da odgovori na prijetnje, već kako će to činiti i koliku će cijenu biti spreman da plati na diplomatskom i regionalnom planu.

Izraelski izbori tako, prema riječima Dautovića, neće odlučivati samo o političkoj budućnosti Benjamina Netanijahua nego i o tome ko će upravljati zemljom u trenutku dubokog nepovjerenja u institucije i trajne regionalne neizvjesnosti. Čak i ako dođe do smjene vlasti, kako smatra, suštinski izazov ostaje isti, može li Izrael vojnu snagu pretvoriti u trajniju sigurnost ili će i novo rukovodstvo nastaviti da upravlja krizama čiji se kraj još ne nazire.

Glasanje u brojkama

Pravo glasa na parlamentarnim izborima u Izraelu ima 7.331.981 građanin, što je oko 543.000 više nego na izborima 2022. godine. Od tog broja, oko 6,5 miliona birača živi u Izraelu, dok je približno 810.000 registrovano u inostranstvu. Na prethodnim parlamentarnim izborima, održanim u novembru 2022. godine, glasalo je 70,63 odsto birača, odnosno gotovo 4,8 miliona ljudi. Prema podacima izraelskog Centralnog biroa za statistiku, među biračima koji žive u zemlji 77 odsto su Jevreji, 18 odsto arapski građani, dok preostalih pet odsto čine ostale grupe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.