Nebojša Radmanović: Za godinu i po bezvizni režim

Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji dovešće, između ostalog, do osposobljavanja preduzeća i kadrova iz BiH za tržišnu utakmicu, do nastupanja naših kompanija na evropskom tržištu i promocije BiH u Evropi. Mladi će biti u poziciji da se upoznaju sa mnogim evropskim vrijednostima, a ostvariće se dugo čekani bezvizni režim, rekao je u intervjuu za "Glas Srpske" član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Nebojša Radmanović.

On je ocijenio da će pridruživanje Evropskoj uniji donijeti i neke probleme koji će se morati rješavati u hodu.

- Moramo mnogo učiti kao što su i oni drugi koji su se pridruživali to činili. Onaj ko misli da je potpisivanjem Sporazuma sve završeno taj se prevario - naglasio je Radmanović.

On je ocijenio da je dobar dio organa BiH zaduženih za realizaciju privremenog Sporazuma dijelom spreman da sprovede obaveze koje donosi liberalizaciju robe na ovom prostoru i koji može da bude problematičan za jedan dio proizvodnje ukoliko se dobro ne pripremi.

Odgovarajući na pitanje koji će od pet uslova Savjeta za implementaciju mira biti najteže ispuniti kako bi visoki predstavnik otišao iz BiH, Radmanović je odgovorio da će to biti problem Brčko.

 BiH je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji. Šta ovaj Sporazum znači za BiH?

RADMANOVIĆ: Mislim da prvo treba reći: konačno smo potpisali Sporazum, iz prostog razloga jer su gotovo svi političari i većina građana to tražili i to je bilo obećanje da ćemo uraditi. Smatram da smo bili spremni da ga potpišemo najmanje pola godine ranije, ali, evo, ipak se desilo. To je dobro za BiH. Ona nakon ovoga ima svoj smjer djelovanja, dakle, zna da će biti dio Evropske unije. S druge strane, mislim da je to vrlo važno i za EU. Čini mi se da je EU trebalo da radi mnogo brže na objedinjavanju svih u takozvanom zapadnom Balkanu i da sve te zemlje postaju što je moguće prije članice EU na određen način.

 Koje su obaveze Predsjedništva kad je u pitanju Sporazum?

RADMANOVIĆ: Razni organi u BiH imaju mnogo obaveza oko realizacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, ali tu nije prioritet Predsjedništva BiH. Sada su na potezu izvršni organi vlasti u BiH, dakle Savjet ministara i njegovi organi, vlade entiteta, a nekim dijelom i vlade kantona koje imaju značajne i velike obaveze oko toga. Koliko znam, radi se već na tome ozbiljno, s tim što će se morati raditi i ubuduće još više.

To je stvar oko koje nam treba mnogo posla u BiH, mnogo stručnih učenja, rada. To posebno naglašavam jer je to različito od onoga što smo do sada radili, a to su bila sukobljavanja. Tako da svi shvataju da to treba sve ispuniti i da ćemo tako i raditi.

 Uz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan je i privremeni sporazum koji stupa na snagu 1. jula. Šta on donosi?

RADMANOVIĆ: Čini mi se da je dobar dio organa u BiH, mislim na sve izvršne organe i entitetske i druge koji su zaduženi, dijelom spreman na realizaciju privremenog Sporazuma, koji donosi liberalizaciju robe na ovom našem prostoru i koji može da bude problematičan za jedan dio proizvodnje u BiH ukoliko se dobro ne pripremi. Mislim da u narednom periodu treba osposobljavati sve kadrove i sve proizvođače pa i trgovce za ovakvu bitku više nego kukati kako nam se to sada dešava. Imaćemo problema, tako svi pričaju. Biće smanjeni porezi i propadaće nam neka preduzeća. To je sve tačno ukoliko ne budemo spremni za jednu tržišnu utakmicu u BiH za koju smo se opredijelili. Dakle, pridruživanje EU nosi i niz problema koje moramo u hodu rješavati, moramo mnogo učiti kao što su i oni drugi koji su se pridruživali učili. Onaj ko misli da je potpisivanjem Sporazuma sve završeno, taj se prevario.

 Šta je to što će biti od koristi?

RADMANOVIĆ: Naravno, to nosi i određene koristi, od osposobljavanja preduzeća u cjelini, osposobljavanje kadrova za jednu tržišnu utakmicu, do nastupanja naših kompanija na evropskom tržištu, promocije BiH u Evropi. Zatim, koristi za mlade koji će biti u poziciji da se upoznaju sa mnogim evropskim vrijednostima, a do sada to nisu mogli. Korist je od toga što će pored robe, biti slobodan protok i ljudi, dakle ostvarivanje dugo čekanog bezviznog režima itd. Prema organima BiH ukupno se postavlja sada novi odnos. Kad kažem ukupno, mislim i na one međunarodne organe u BiH, prije svega, na kancelariju visokog predstavnika, za koje je krajnje vrijeme da počne lagano da odumire.

 Znači li potpisivanje Sporazuma da sada OHR treba da ode iz BiH?

RADMANOVIĆ: Odavno govorim o tome da u BiH moramo da dođemo do potpunog suvereniteta, a to znači da oni koji su dobili glasove građana na izborima mogu samostalno da odlučuju bez predstavnika međunarodne zajednice, koji nam naređuju i koji su organi iznad toga, prije svega, mislim na kancelariju visokog predstavnika. Sad nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju stvoreni su uslovi da ona krene u lagani period gašenja. Prirodno ne zavisi to samo od nas u BiH, nego od onih koji su formirali OHR, od Savjeta za primjenu mira, koji donosi odluku o tome. Ali evo napomena za sve čitaoce, glavni uslov u gašenju OHR-a, a to je potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, je završen. Potrebna je još procjena političke situacije, za koju ja smatram da je povoljna, da bismo mogli da pristupimo gašenju OHR-a. Ima još nekoliko ciljeva koje treba ispuniti od kojih je najvažnije rješavanje pitanja Brčkog koji bismo isto, po mom mišljenju, trebali da riješimo u toku ove godine i onda su stvoreni svi uslovi da Kancelarija visokog predstavnika preraste u kancelariju visokog predstavnika Evropske unije koja ima sasvim druge nadležnosti.

 Treba li nešto sada da se promijeni i u ponašanju političara iz Federacije BiH?

RADMANOVIĆ: U BiH stalno imamo primjedbe jednih na druge. Potrebna su mijenjanja svih u cjelini i bez potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a sad posebno. Čini mi se da se u svijesti onih koji rukovode Republikom Srpskom već nekoliko godina nešto promijenilo i zbog toga je opravdano pitanje treba li u Federaciji BiH nešto mijenjati. Dakle, Federacija je dio BiH koja je kao entitet potpuno neuređena u odnosu na Republiku Srpsku. Svi nosioci najodgovornijih funkcija u Federaciji su u prethodnih 12 godina, poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, stalno govorili da treba nešto promijeniti, odnosno ukinuti Republiku Srpsku, a da čitavo to vrijeme nisu vodili računa o sopstvenom dvorištu. Tako smo sada u situaciji da Srpska, ovako organizovano sa kvalitetnim vođstvom i rukovodstvom, pravi krupne korake naprijed, a da Federacija, jednostavno vidi da potpuno zaostaje. Federacija će se prvo morati pozabaviti svojim unutrašnjim uređenjem i jasnim konceptom ekonomskog razvoja koji je u nadležnosti entiteta u potpunosti. U Federaciji će morati da se shvati da uspjeh BiH jeste uspjeh entiteta svakog pojedinačno i da se prestanu napadati drugi dok se svoje ne riješi. I to jeste suštinska razlika između RS i Federacije. Dok je u Republici Srpskoj to shvaćeno, u Federaciji nije, jer je godinama bilo profitabilnije napadati drugi entitet. Mislim da će to početi da se mijenja. Ima nekih razmišljanja i o promjenama Ustava Federacije, a samim tim i nekom drugom napretku. Prirodno, biće potrebno riješiti ne samo u Federaciji, nego ukupno, status Hrvata kao konstitutivnog naroda koji je u raznim elementima sada potcijenjen.

 U kom pravcu se to treba riješiti?

RADMANOVIĆ: To je, prije svega, pitanje da li konstitutivnost naroda funkcioniše u Federaciji. Mislim da konstitutivnost naroda u RS funkcioniše. Tu ima bezbroj primjera kojima se to može dokazati. Međutim, kad je Federacija u pitanju, postoji mogućnost za stalno preglasavanje jednog od konstitutivnog naroda, što nije dobro i što samo dugoročno stvara probleme, ne samo u Federaciji, nego i u čitavoj BiH. BiH se po mom viđenju može razvijati samo kao zajednica ravnopravnih konstitutivnih naroda sa svim pravima za ostale i kao zajednica dva entiteta. U tom smislu se može razgovarati o nekoj perspektivi i bržem razvoju, bez sukobljavanja. Sve ostalo dok neko osporava jedan narod, druga dva naroda ili dva naroda jedan narod imamo probleme i ne možemo razmišljati o ukupnom razvoju. Nadam se da će to sada nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju prestajati i da sad imamo sasvim druge jasno propisane zadatke i ne možemo da se raspravljamo sada.

 Očekujete li probleme u sprovođenju ovog Sporazuma? Nedavno ste rekli da se moraju spriječiti eventualni politički otpori koji postoje, na koje mislite otpore i od koga?

RADMANOVIĆ: Oni koji osporavaju prava drugih u BiH, a takvih ima mnogo, koji misle da njihov narod ima ekskluzivno pravo, oni koji optužuju susjede, u suštini su protiv BiH u EU.

Svima je jasno da je osnovni uslov priključenja EU dobri odnosi sa susjedima. Ako će neko iz Sarajeva stalno napadati Srbiju onda je jasno da on nije za Evropsku uniju. Bez obzira na prošlost koju različito tumačimo moramo napraviti dobre odnose sa svim susjedima i mislim da je to moguće. Smatram čak da imamo pruženu ruku od susjeda, nekada nezadovoljni jedni ili drugi, ali je imamo, i obaveza je svih nas da radimo na tome. Tako bi se i pokazalo ko u suštini u BiH ima nešto protiv toga da budemo dio Evropske unije, a ko nema.

 Sporazum je šansa, ali ne i garancija da će BiH postati država članica EU?

RADMANOVIĆ: Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju nije garancija da ćemo postati članica EU. Istina, sve zemlje koje su do sada potpisale Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju postale su članice Evropske unije. Dakle ima susjeda koji su potpisali, međutim, još nisu došli do toga, ali napreduju, ili su bar do sada napredovali brže nego BiH. Lično mislim da je to jedna stepenica poslije koje se ne možemo vraćati nazad, samo možemo ići naprijed. Postavlja se pitanje kako ćemo to iskoristiti. Mislim da tu treba parafrazirati one koji su već napredovali i to one koji su najbrže napredovali, a to su Slovenci. Oni kažu: mi smo shvatili da na tom putu treba mnogo učiti. Bili smo uvijek dobri đaci i sad smo brzo učili. Tačno je da su oni, da tako kažem, prije roka, brže nego ostale zemlje, došli do stalnog članstva. Ako mi to shvatimo onda ćemo ići naprijed. Ako ne shvatimo, možemo to otezati na razne načine i da nikada i ne postanemo članica. Nadam se da je bar većina shvatila da treba mnogo učiti i raditi, da ćemo uskoro biti u jednom boljem društvu, razvijenijem, što je interes svih u BiH.

 Kada bi BiH, prema Vašoj procjeni, mogla da bude primljena u EU?

RADMANOVIĆ: Sad imamo taj prelazni period ostvarivanja Sporazuma koji treba da traje do 2013-2014. godine. Zavisno od toga koliko ćemo brzo realizovati neke stvari iz Sporazuma i naše osposobljenosti jeste aplikacija za kandidatski status, za koji mislim da možemo da uradimo za godinu i po, dvije. Onda je neko realno vrijeme kada možemo da postanemo članica 2014. godina. To govorim o onome što mi treba da uradimo i na tome se treba prvenstveno zadržati.

 Građanima veliki problem predstavlja vizni režim. Je li na pomolu rješenje tog pitanja?

 RADMANOVIĆ: Treba očekivati za godinu i po dana da imamo potpuno bezvizni režim. Neki su skeptici pa kažu da to neće biti do 2011. godine. Mislim da imamo uslove da ispunimo sve iz "Mape puta" za godinu dana i da za još pola godine konačno riješimo sve pregovore da građanima bude omogućeno da se kreću po Evropi. Na kraju, to je vezano za pitanje protoka robe, ne može roba putovati, a da ljudi ne putuju, ali i sve druge uslove iz Sporazuma. To je onaj dio koji mi treba da uradimo. Kako će se globalno kretati stvari i da li će to biti tako realizovano to je drugo pitanje.

 Kako komentarišete irsko "ne" evropskom ustavu i kakve bi posljedice to moglo da ima po Evropsku uniju?

RADMANOVIĆ: Teško je iz perspektive zemlje koja želi da potpiše Sporazum o stabilizaciji, koja nije kandidat za Evropsku uniju davati ocjene o stalnoj članici Evropske unije i o EU u cjelini. Logično je da svi imamo neko mišljenje o tome. Nije prvi put Evropskoj uniji da se susreće sa određenim problemima. Ona ih je i ranije više ili manje uspješno rješavala i nadam se da će i ovo pitanje riješiti, a ono jeste problem. Čitaoce treba podsjetiti da se od Ustava Evropske unije odustalo zbog toga što neke zemlje na referendumu nisu to usvojile. Da li će se sada odustajati od ugovora ili će se nešto mijenjati to ne znam, ali mislim da postoje načini da Evropa puna moćnih, razvijenih zemalja, ljudi koji treba da razumiju globalnu politiku, može naći rješenje. U svakom slučaju, nije jednostavno za Evropsku uniju što je njihova stalna članica rekla ne Ugovoru koji bi trebao da bude temelj budućeg razvoja Evropske unije. Važno je, po mom mišljenju, što to nije uradila neka od novoprimljenih članica. Važno je za nas i mislim da proces proširenja EU na zemlje zapadnog Balkana ne treba zaustaviti zbog toga što je Irska rekla ne, a da će Evropa naći rješenje za to.

 Koji će od pet uslova Savjeta za implementaciju mira koje treba ispuniti kako bi visoki predstavnik otišao iz BiH biti najteže sprovesti?

RADMANOVIĆ: Brčko! Jedan od tih pet uslova jeste rješenje pitanja Brčko distrikta koji je u ovom momentu van ustavno-pravnog položaja BiH, u kome se radi i djeluje na osnovu arbitražne odluke i moći supervizora. Mora prestati arbitraža oko Brčkog, mora time prestati djelovanje supervizora, a da bismo sve to uradili, moramo se dogovoriti u BiH šta je Brčko. U ovom momentu Brčko je distrikt i tamo se najbolje živi zbog specifičnih okolnosti i odnosa koji su napravljeni, ali ono mora ostati dio BiH. Sada ima više prijedloga oko toga. Ne postoji saglasnost u ovom momentu kako to riješiti, ali postoji saglasnost i mislim da je to vrlo važno, da to treba riješiti. Ne govoreći o detaljima raznih prijedloga ili onoga svega što sam čuo o tome, mislim da se u BiH mora dogovoriti oko Brčkog. Oni koji praktično treba da upravljaju Brčko distriktom jesu entiteti, kao što je i sada riješeno. Mislim da nije potrebno i nije moguće u ovom momentu mijenjati Ustav dejtonske BiH jer bi to izazvalo razne probleme. Brčko je moguće još u toku ove godine riješiti dogovorom dva entiteta u BiH.

 Komisija za državnu imovinu nije prihvatila nijedan od četiri ponuđena prijedloga nacrta zakona o državnoj imovini. Do čega može da dovede takvo stanje, može li biti nametnut ovaj zakon od strane visokog predstavnika i kako doći do rješenja?

RADMANOVIĆ: Dok je tu visoki predstavnik može svašta, ali mislim da nije vrijeme više da on nameće tako nešto. Sada je riješeno da je imovina entitetska stvar. Opravdano je da se razgovara o imovini na nivou BiH i ne treba biti nervozan ukoliko se na jednoj, dvije ili četiri sesije ne postigne dogovor. Mnoge razvijenije zemlje koje imaju dugo godina razvijene demokratske odnose dogovaraju se oko ključnih stvari više godina i tome niko posebnu pažnju ne posvećuje. U BiH kad prvi dogovor oko neke reforme ili nazovireforme propadne, onda se svi uspaniče. Mislim da stručnjaci treba da rade oko toga strpljivo, da dogovaraju korak po korak i da ta pitanja mogu da se riješe. Oni koji su nervozni i misle da po njihovoj želji i volji sve preko noći treba da se riješi nisu u pravu i to nije moguće u BiH.

 Savjet ministara usvojio je plan rada popisa državne imovine van BiH. Koliko ima takve imovine, koja je njena vrijednost?

RADMANOVIĆ: Ne znam tačno koliko ima imovine, ali iz pitanja se vidi da ni Savjet ministara ne zna, jer nikada nije u cjelini inventarisano to na jednom mjestu. Postoji popis koji imaju entiteti, postoje popisi koji su korišćeni u vrijeme razgovora o sukcesiji i mislim da to sve treba koristiti da bismo na jednom mjestu imali sve sabrano bez obzira na to kome pripada. Naravno, ne može se zanemariti razgovor o sukcesiji bivše Jugoslavije u kome su neke stvari precizno rečene kako se rješavaju. To namjerno napominjem, jer se u BiH pojavljuju stalno oni koji su ili neuki ili hoće da prave probleme i onda nastoje da to rješavaju na drugi način, pa uzimaju sebi za pravo da kažu da je nešto državno ili entitesko, a u stvari je to sukcesijom riješeno kao imovina preduzeća ili razmjena te imovine koja je moguća.

 U BiH je mnogo problema oko toga?

RADMANOVIĆ: Jeste. Evo jedan primjer. Sa Hrvatskom se razgovaralo više puta o toj imovini. Procjene pokazuju da hrvatske imovine u BiH ima otprilike 500 miliona maraka vrijednosti, a da bosanskohercegovačke imovine u Hrvatskoj ima oko milijardu i po. To pitanje, bez obzira na to što se pokretalo od nivoa radnih grupa, Savjeta ministara pa do međudržavnog vijeća BiH i Hrvatske, nije nikada riješeno i rekao bih da se slabo i pomjerilo. Dakle, takvih primjera ima i sa drugim državama i mislim da je ispravan potez da se popiše, da se tačno zna i da se nakon toga mogu utvrditi pravci kako to rješavati. Pripadam onima koji misle da je nesvrsishodno da nešto stoji u ladicama i da godinama čekamo kad ćemo to riješiti i samo stvaramo ili multipliciramo probleme. Sve to treba da bude na stolu, da rješavamo polako, strpljivo i onda ćemo ići naprijed.

 Šta znači za BiH da se ta imovina vrati?

RADMANOVIĆ: Prvo, čiste račune, što mislim da je u životu svakog čovjeka važno, a posebno državne zajednice. Drugo, bolje odnose sa susjedima, jer kad su čisti računi, onda je duga ljubav, kaže stari svijet, a za to se odmah vezuju dobrosusjedski odnosi koji su uslov za put prema Evropskoj uniji. Prirodno, ima onih u Evropi koji imaju još neke neraščišćene račune, a stalne su članice, ali nema onih koji drže to u ladicama i ne rješavaju. Na prostoru bivše Jugoslavije još ima mnogo toga što nije raščišćeno, čini mi se da sporo svi zajedno radimo na tome, a da neki namjerno neće da rješavaju neka pitanja, ali ne bih sad ulazio u ocjenu zašto je to tako.

Evo, primjera radi, Republika Hrvatska ima neriješeno pitanje granica sa svim susjedima, osim sa Mađarskom, a vrlo brzo napreduje prema Evropskoj uniji. Uradila je ogroman broj reformi, stasala kao država i izgleda mi nerazumljivo da ta pitanja uopštene ne rješava. Namjerno ne ulazim u pitanje zašto oni to ne rješavaju, ali tačno je da imaju problema granice sa Srbijom, Slovenijom, BiH i Crnom Gorom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.