Foto: Glas Srpske
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen, briselski establišment i Aleksandar Soroš doživjeli su pad sa vlasti Viktora Orbana u Mađarskoj kao svoju pobjedu i veliki poraz suverenista u Evropi.
Smatraju da je ova zemlja i lider Fidesa ključ za razbijanje suverenističkih pokreta i ideja. Zbog toga izbori u Mađarskoj nisu bili samo pitanje budućnosti ove zemlje, već se radilo o borbi između dvije različite političke i ideološke vizije uređenja svijeta.
Kaže ovo u intervjuu za "Glas" politički analitičar Nebojša Malić, komentarišući dešavanja unutar Evropske unije i izbore u Mađarskoj, za koje su mnogi rekli da bi po mnogo čemu mogli biti istorijski.
- Poraz Orbana stoga predstavlja veliki udarac suverenistima, a oni koji smatraju da će njegov politički nasljednik, lider Tise Peter Mađar, nastaviti sa konzervativnom i nacionalnom politikom, žive u zabludi. Peter Mađar će morati raditi po briselskim direktivama, te neće biti nikakav suverenista, već klasični poslušnik otuđenih elita unutar Evropske unije - istakao je Malić.
U razgovoru za naš list Malić se osvrnuo i na pokušaje elita iz Brisela da naprave evropski NATO, ali i nastojanja da u tu priču uvuku i Ukrajinu. Iznio je svoje mišljenje i o ratu u Ukrajini, ali i onom na Bliskom istoku, za koji je istakao da je daleko kompleksniji i opasniji po globalnu bezbjednost. Na kraju je govorio i o tome kako vidi svijet za pet ili deset godina, te kako se u tom novom sistemu uklapaju Republika Srpska i Srbija.
GLAS: Šta Republika Srpska i Srbija mogu očekivati od Petera Mađara, lidera stranke Tisa, koja je pobijedila na nedavno održanim izborima u Mađarskoj?
MALIĆ: S obzirom da je Orban bio velika podrška i oslonac u gotovo svim geopolitičkim igrama i borbama, s njegovim odlaskom mislim da će se pojačati pritisci iz Brisela na Banjaluku i Beograd, a posebno na Milorada Dodika. Poraz Orbana će sigurno dati novu snagu globalistima i liberalnim snagama. Pokušaće da iskoriste ovaj politički zaokret u Mađarskoj da svoje globalističke narative nametnu.
GLAS: Rekli ste da je Orban bio veliki oslonac, da li postoji neko u Evropi ko bi to mogao biti u budućnosti?
MALIĆ: Predsednik Milorad Dodik je u međuvremenu izgradio dobre odnose sa Vašingtonom, i to ne samo preko Budimpešte, već i Tel Aviva. Mislim da Republika Srpska treba da traži tu pukotinu između Vašingtona i Brisela, koja nije samo politička, već i ideološka. Bela kuća, odnosno Trampova administracija radi na širenju nacionalističkih i suverenističkih ideja i to bi trebalo iskoristiti u tom nekom novom pozicioniranju na globalnoj mapi.
GLAS: Srpsku je u veoma kratkom periodu posjetilo nekoliko uticajnih ličnosti iz SAD, među njima specijalni izaslanik za globalno partnerstvo Paolo Zampoli, bivši savjetnik za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće Majkl Flin te Donald Tramp Junior, sin aktuelnog američkog predsjednika. Koliki je značaj tih posjeta i šta se iz njih može konkretno zaključiti, ali i dobiti?
MALIĆ: Kao prvo, postoji simbolički značaj, ali i političko-ekonomski ukoliko ne ostane sve na razgovorima. Svi ovi dolasci uticajnih američkih ljudi u Banjaluku šalju i jasnu poruku Briselu, ali i Sarajevu, koja glasi – ne dirajte ovo, to je naša interesna zona. To se, uostalom, može vidjeti i iz nekih izjava pomenutih lica, koji su otvoreno podržali Republiku Srpsku u njenim nastojanjima da opstane. Ovo što su vlasti Srpske radile predstavlja veliki iskorak i uspjeh u promjeni odnosa pojedinih zapadnih zemalja i klevetničkog narativa koji je izgrađen još devedesetih godina.
GLAS: Jedna od aktuelnih tema jeste i ideja o stvaranju evropskog NATO-a. Da li je riječ o realnom strateškom projektu ili o političkoj iluziji? Da li Evropa uopšte može voditi samostalnu bezbjednosnu politiku bez SAD?
MALIĆ: Politička strategija Vašingtona, od Hladnog rata pa do danas, bila je usmerena protiv Sovjetskog Saveza, odnosno Rusije. To je bio primarni cilj, a sekundarni da Evropa nikada ne postane samostalni akter. Holbruk je u svojim memoarima napisao da su SAD nakon Dejtona postigle cilj da povrate svoju dominantnu poziciju u Evropi. Amerikancima su ratovi na prostoru bivše Jugoslavije poslužili da pokore Evropu.
I danas je slična politika - da se na sve načine onemogući bilo kakva samostalnost Evrope. Nove ideje unutar Evrope izgledaju lepo na papiru. Smatram da su planovi o pravljenju nekog evropskog NATO-a teško izvodljivi u praksi, jer su evropske vojne snage u raspadu. Nema ni novca, ni dovoljnih količina energenata koji su neophodni za bilo kakvo pokretanje vojne industrije. Stoga smatram da su u Briselu na sto stavili nerešivu jednačinu, jer je postavljena na nepostojećoj vojnoj industriji i nepostojećim energentima.
GLAS: Kako komentarišete planove evropskih država, a posebno Njemačke, da u novu bezbjednosnu arhitekturu uključe i Ukrajinu, koja bi trebalo da postane prva linija odbrane Evrope na istoku?
MALIĆ: To je sumanuto! Predstavljalo bi ulazak u direktan rat sa Rusijom. Sve se zasniva na ideji briselskih elita da mogu nekažnjeno da rade neke stvari, jer im Amerikanci čuvaju leđa. Toga više nema.
GLAS: Da li Ukrajina postaje evropski Bliski istok?
MALIĆ: Još gore od toga. Mislim da je Ukrajina propala država od koje na kraju neće ostati ništa. U životu se održava jer je priključena na aparate - inostranu pomoć. Ukrajina je žrtvovana na oltaru ideologije koja je od nje napravila "antirusiju" i to na identičan način na koji su na Balkanu pravljeni antisrpski nacionalni identiteti.
GLAS: Kako će se završiti rat u Ukrajini, ali i na Bliskom istoku?
MALIĆ: Bio bih iznenađen ukoliko bi Ukrajina u nekoj budućnosti nastavila da bude nezavisna država. Takođe, ne verujem da će Rusija odustati od svojih zacrtanih ciljeva. Što se tiče Bliskog istoka, tu je situacija daleko složenija. Mislim da Izrael nije spreman da prihvati bilo kakav mirovni sporazum dok se jasno ne reguliše pitanje nuklearnog programa Irana. S druge strane, i Teheran se pokazao kao tvrd orah.
Vašingtonu se žuri da ovaj rat što pre okonča, spinujući svoju pobedu. Verujem da bi iz uspostavljenog primirja, u kom posreduje Pakistan, moglo biti nešto. Osećam neku promenu energije. Čini mi se da je Trampova odluka da napravi blokadu Ormuskog moreuza i iranskih luka poremetila planove Teherana, koji je sada spremniji za razgovore. Na kraju će verovatno sve tri strane proglasiti pobedu. To nije idealan način da se ovo završi, ali kada na stolu ne postoje druge opcije, dobro je i tako.
GLAS: Gledajući sve ovo što se posljednjih godina dešava kako bi svijet mogao izgledati za pet ili deset godina? Ima li nam spasa?
MALIĆ: Biće drastično drugačiji od današnjeg, ali će se te promene postepeno dešavati i ljudima će izgledati kao normalne. Vreme hegemonista je na izmaku, baš kao i ideje zapadnih globalista. Te snage se koprcaju, ali uzalud. Točak stvaranja novog multipolarnog sveta niko ne može zaustaviti. Svetska arhitektura, koja je silom i lažima nametnuta devedesetih, sve više se kruni. Mislim da se stvara svet koji će biti zasnovan na energetskim tokovima i manje na finansijskim špekulacijama.
PAD IMPERIJE
GLAS: Šta će biti sa Evropom, odnosno EU?
MALIĆ: Gledano na duže staze, EU nema spasa. Sumnjam da će biti nekog novog proširenja ove zajednice. I ti pokušaji da se ukine pravo veta pojedinim zemljama članicama imaće svoj bumerang efekat. Verujem da će se tome usprotiviti pojedine zemlje i da se neće dozvoliti da se napravi briselska imperija, te da se od država naprave pokrajine kojima bi upravljali neki neimenovani centri moći. Jednostavno, nema više elemenata koji bi omogućili dalji opstanak ove zajednice. Nema više ni mudrosti ni pameti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.