Najradosniji događaj u istoriji ljudskog roda

Svi hrišćani slave Božić kao opštu slavu, jer je to dan rođenja najsvetijeg djeteta u istoriji čovječanstva, dan rođenja Spasitelja. Dolaskom sina Božijeg među ljude na zemlji otpočinje i nova era u istoriji čovječanstva.

U hrišćanstvu Božić označava dolazak Boga na zemlju, čija je misija spasenje ljudskog roda i predstavlja ispunjenje obećanja da Bog neće napustiti čovjeka, već će mu poslati Spasitelja.

Za Božić se ljudi, umjesto uobičajenog pozdrava, pozdravljaju sa “Hristos se rodi” i otpozdravljaju sa “Vaistinu se rodi”.

S obzirom na mesijansku službu Hrista, koji je, prema Svetom pismu “…radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa i postao čovjek…” - njegovo rođenje je najradosniji događaj u istoriji ljudskog roda.

Božić u hrišćanskoj religiji predstavlja najradosniji, a pored Vaskrsa i najznačajniji sveti praznik, ustanovljen još od apostolskih vremena.

Najradosniji praznik

Proslava Božića za Srbe, Ruse i pripadnike Jerusalimske patrijaršije počinje tačno u ponoć između 6. i 7. januara. Proslavu rađanja novog života, djetinjstva i roditeljstva prate najljepši vjerski običaji i obredi.

Kao spomen na Hristovo rođenje, Božić se prvi put javno pominje na početku IV vijeka, a njegovo obredno praznovanje prvi put je obavljeno tek 354. godine u Rimu, za vrijeme cara Arkadija. Od ovog vremena Božić se slavi izdvojen iz zajedničkog praznovanja Bogojavljenja, u vrijeme zimskog solsticija, “kada Sunce ponovo počinje da raste i jača u svojoj svjetlosti i toplini, a tama da opada”.

Na Istoku slavljenje Božića je vjerovatno prvi uveo sveti Vasilije Veliki u Kapadokiji. Sljeduju mu sveti Grigorije Bogoslov, koji ga u Carigrad uvodi 379. godine, i sveti Jovan Zlatousti, u Antiohiji, 386. godine. Tokom petog vijeka, gotovo sve crkve širom vaseljene prihvataju slavljenje Božića.

Kako navodi sveti Jovan Zlatousti, Božić je izvor svih hrišćanskih praznika, jer da nije bilo Hristovog rođenja, ne bi bilo ni krštenja, ni vaskrsenja, ni drugih. Ili kako kaže Njegoš: Nema dana bez očnoga vida, niti prave slave bez Božića. Jer, ono što su “oči za tijelo i tjelesni život, to je Hristovo rođenje za dušu i za sveukupni smisao ljudskog i vasionskog življenja i opšteg postojanja”.

- Na taj dan praznujemo rođenje Sina Božijeg - Gospoda Isusa Hrista. Sveti apostol Pavle razotkriva ovu tajnu u poslanici Timoteju govoreći: “Bog se javi u tijelu”. Odnosno, Bog se pojavio u ličnosti Gospoda Isusa Hrista, a sa njim i sve ono što je božansko - božanska ljubav, mudrost, sila i svetost. Svojim ulaskom u svijet “Bog je postao čovjek”, kaže sveti Atanasije Veliki, da bi “čovjek postao bog”. Odnosno, Bogočovjek Hristos je postavio primjer žrtve, ljubavi i svih drugih vrlina koje oplemenjuju čovjeka i uzvode ga u božansko dostojanstvo - pojašnjava sveštenik iz Banjaluke Zoran Pajkanović.

Naglašava da je Isus Hrist u svijet ušao kao tiha svjetlost svete slave, kako se navodi u molitvi na večernjem bogosluženju, obasjavši vitlejemsku pećinu u kojoj se rodio.

- Na posljetku, ova svjetlost je zasijala na horizontu nove ere u srcima ljudi, nagovještavajući hrišćanstvo kao dominantnu religiju roda ljudskog - istakao je Pajkanović. Dodaje da nije čudo što je praznik Božića postao centar istorije ljudskog roda.

- Cjelokupno kulturno čovječanstvo podijelilo je istoriju roda ljudskoga na dva dijela - na istoriju prije rođenja Hristovog i na istoriju poslije njegovog rođenja - kazao je Pajkanović.

Simbolika

Proslavu najradosnijeg hrišćanskog praznika prate najljepši vjerski običaji i obredi.

Simboli Božića je slama, koja predstavlja simbol jasli u vitlejemskoj pećini u koje je položen novorođeni Isus, zatim novčići koji u slami simbolišu zlato kojim je darovan Isus.

Orasi u slami i u ćoškovima sobe simbolišu to da Bog vlada nad sve četiri strane svijeta, dok kađenje kuće predstavlja simbol smirne i tamjana kojima je, takođe, darovan Hrist.

Pored ovih simbola, proslavu Božića obilježava i položajnik, odnosno gost na Božić, a najčešće je muško dijete ili mladić, jer po riječima Spasitelja: “Ko primi dijete u ime moje, mene prima”. Zato se položajnik prima kao sam Gospod - koji svojim rođenjem u sve domove ljudske donosi mir i dobru volju.

Neizostavni simbol Božića je i badnjak, koji predstavlja grane kojima je založena vatra po Isusovom rođenju. To je i simbol Isusa Hrista koji je u naponu svoje snage, silom svoga Božanstva, raskinuo lance ropstva grijehu, preporodio čovjeka i u njemu razbuktao plamen ljubavi prema dobru, vrlini - prema Bogu, najvećem dobru, omogućivši mu spasenje od grijeha, zla i vječne smrti - smrti duhovne, kao što i mlad cerić, odnosno hrastić, silinom svojom razbuktava vatru na ognjištu, a jarkim plamenom svojim obasjava sve ćoškove domova naših.

Pokloni mudraca

Prema predanju, Hristovo rođenje u Vitlejemu kraj Jerusalima propratila je neobična pojava, koja je predstavljala božanski znak da se nešto važno i sudbonosno dogodilo. Pojavila se veoma jarka zvijezda na nebu, a nju su slijedila trojica mudraca sa Istoka da bi zapazili gdje će se zaustaviti, jer, kako im je predskazano, tu će naći novorođeno dijete koje je Spasitelj čovječanstva.

Pošto se zvijezda zaustavila nad mjestom gdje se nalazio tek rođeni Isus, mudraci su ušli, darovali dijete zlatom, tamjanom i smirnom, duboko mu se klanjajući. Tim znacima počelo je za ljudski rod sasvim novo vrijeme koje traje već dva milenijuma, a pokloni Spasitelju i danas izazivaju pažnju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.