Nagrada politički uticaj i monopol na tržištu

BANjA LUKA - Prema Zakonu o finansiranju političkih partija u BiH, ukupan iznos jednokratnog priloga koji preduzeće ili pojedinac mogu donirati političkoj partiji ne smije biti veći od osam prosječnih plata i smije se dodjeljivati samo jednom godišnje.

Riječ je o iznosu od 6.000 do 6.360 maraka, zavisno do visine prosječne plate.

Iako zakon propisuje jedno, javna je tajna da iza finansiranja većine političkih partija stoje određeni biznismeni, koji ponekad finansiraju i više političkih opcija. Za svaki slučaj.

Ovo pitanje aktuelno je i u Srbiji gdje proteklih dana traje polemika o tome da se izvještajima o finansiranju stranaka bave antikorupcioni zakoni.  

Jedan od elemenata borbe protiv korupcije, koja je i programski cilj Vlade Srbije, prema mišljenju samih stranaka, mora biti i sprečavanje uticaja tajkuna, odnosno predstavnika "krupnog kapitala" na političke aktere.

Odgovor na pitanje koji biznismeni finansiraju stranke u BiH dobro je čuvana tajna, koja se za sada može čuti samo nezvanično u vidu kalkulacija.

U Srbiji je do sada samo Tomislav Nikolić priznao da su od srpskih tajkuna Miroslav Mišković i Milan Beko novčano pomogli radikale.

Od finansijera stranaka jedino je svojevremeno progovorio Bogoljub Karić, koji je priznao da je novac davao svim partijama koje su mu novac tražile, dok i sam nije ušao u političke vode.

Predstavnici nevladinih organizacija u RS tvrde da biznismeni finansiraju političke partije, kako bi kada one dođu na vlast naplatili te dugove u vidu ostvarivanja ličnog i poslovnog interesa. Ali ni oni ne žele da govore o imenima tih biznismena.

- Finansijeri političkih partija budu nagrađeni monopolom u određenoj privrednoj ili trgovačkoj oblasti, olako prolaze na tenderima, preko noći stižu do dokumentacije potrebne za poslove - kazao je Momir Dejanović, predsjednik Centra za humanu politiku.

Naglasio je da se u RS i BiH niko ozbiljno ne bavi načinom finansiranja političkih partija.

- Centralnoj izbornoj komisiji partije dostavljaju frizirane izvještaje što je posebno uočljivo poslije predizborne kampanje - kaže on.

Dodaje da novac od donatora partije koriste za kupovinu birača, medija i slično, a da potom njihovi finansijeri, čija imena su uvijek strogo čuvana tajna, imaju ogroman uticaj na sve političke i ekonomska procese u društvu.

Stručnjaci kažu da finansijski izveštaji stranaka, koji se dostavljaju CIK-u, apsolutno ništa ne znače, jer oni u njima prikazuju samo ono što žele i uklapaju se u zakonske odredbe.

Najveći dio tih izveštaja zauzimaju podaci o novcu dobijenom iz budžeta, na legalan način, jer to i nemaju potrebe da kriju.

- U BiH još nijedna partija nije drastičnije kažnjena zbog kršenja pravila finansiranja, jer se ovim problemom niko ozbiljno ne bavi - tvrdi Dejanović.

U CIK-u su naveli da njihova služba kontroliše da li je političkim partijama novac odobren u skladu sa zakonom i u dozvoljenim limitima.

Izvršni sekretar SNSD-a Rajko Vasić kaže da je finansijsko poslovanje ove partije u potpunosti transparentno i zakonito.

- Svi prilivi i odlivi novca evidentirani su na našim računima. Nemamo velikih finansijera i preduzeća, nelegalnih fondova, ne plaćamo ništa gotovinom. Sve naše poslovanje je u skladu sa zakonom, a to su potvrdili i izvještaji CIK-a - istakao je Vasić. 

Predsjednik SDS-a Mladen Bosić kaže da ova partija redovno obavještava institucije o svojim prihodima i rashodima.

- SDS je svoje finansiranje prilagodilo apsolutnoj transparentnosti. SDS je dugo vremena bio pod pritiskom i finansijskim sankcijama i to je uslovilo da taj posao shvatimo veoma ozbiljno - rekao je Bosić i dodao da su prihodi stranke ove godine višestruko smanjeni.

Kao najveći finansijer SDS-a ranije se pominjao Momčilo Mandić, vlasnik tadašnje Privredne banke Srpsko Sarajevo.

Predsjednik Demokratske partije Dragan Čavić kaže da se njegova partija finansira od članarina i donacija pojedinaca.

- DP finansiraju i pojedinci i neka preduzeća. Ne mogu vam reći njihova imena, jer aktuelna vlast odmah šalje raznorazne inspekcije  - rekao je Čavić.

Član Predsjedništva SDA Bakir Izetbegović rekao je da je finansiranje ove partije "krajnje legalno i zakonito".

- Međutim, to ne mogu da kažem za druge partije, posebno ne za SDP. Pitanje je kako se oni finansiraju i ko stoji iza njih - kazao je Izetbegović.

I dok niko u BiH ne želi da spekuliše imenima donatora, u Srbiji mediji odavno spekulišu navodima po kojima Vojin Lazarević (ranije i Vuk Hamović) finansira Demokratsku stranku Srbije, a da je bio koristan i za G17 plus, kao i da Milan Beko pomaže LDP, a da je nekoliko najznačajnijih članova kluba "Privrednik" (Miroslav Mišković, Danko Đunić, Miodrag Babić, Branislav Grujić, Toplica Spasojević) poslije sastanaka sa nekadašnjim američkim ambasadorom u Srbiji Kameronom Manterom presudno uticalo na sastav aktuelne vlade.

Đorđe Vuković, iz CeSID, navodi da u razvijenim demokratijama trećina novca partijama stiže iz državnih izvora, a dvije trećine od privatnih finansijera - i sve je javno.

- U drugim zemljama već u toku izborne kampanje postave se sajtovi, objave se spiskovi donatora, pa se i prema tome birači opredjeljuju. Zbog toga je bitno da znamo ko su finansijeri da bismo znali da li je to čist novac koji ulazi u stranke i da bismo kao birači procijenili koji interesi stoje iza toga. A poslije dolazi onaj antikorupcijski segment - da možemo da posmatramo da li stranke koje osvoje vlast čine ustupke svojim finansijerima - ističe Vuković.  

Amerika 

U SAD gdje su privatne donacije veoma važne u kampanjama (naročito za predsjedničke izbore), finansiranje kandidata je  vrlo transparentno. Na predsjedničkim izborima u 90 odsto slučajeva pobjeđuje kandidat koji skupi više novca za kampanju.

U SAD Centar za odgovornu politiku od kraja 1989. godine prati poreklo donacija. I same kompanije često objavljuju kom kandidatu su dale donaciju i koliko su dale. Tako je, recimo, moćna finansijska korporacija "Sitigrup" prema nedavnim podacima, do prve trećine ove godine Obamu podržala sa 331.936, a Mekejna sa 206.102 dolara.

Njemačka  

U Njemačkoj privatne donacije su striktno ograničene i iznose jednu šestinu ukupnih sredstava neke političke partije. Javnosti su dostupna i imena donatora i iznosi koje uplaćuju strankama.  

Međutim, prije desetak godina i u Njemačkoj je zabilježen veliki skandal u čijem središtu je bio nekadašnji njemački kancelar Helmut Kol, koji je tajnim kanalima pribavljao sredstva za svoju Hrišćansko-demokratsku partiju. Govorilo se o 42 miliona maraka, a on je priznao "samo" dva miliona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.