Milutin Ilić za „Glas“: U Iranu ne prolazi scenario iz Venecuele

Zajednička vojna akcija SAD i Izraela ima za krajnji cilj da u Iranu dovede do smjene aktuelnog režima, odnosno da se pokuša nešto slično kao u Venecueli, kako bi se na čelo države doveo neko ko bi u očima Vašingtona i Tel Aviva bio pogodan i "kooperativan".

Kaže ovo u intervju za "Glas Srpske" predsjednik organizacije Geopolitikon, predavač na Evropskom institutu i savjetnik u češkom parlamentu Milutin Ilić, komentarišući aktuelna ratna dešavanja na Bliskom istoku, koja prijete da čitav ovaj uzavreli region gurnu u veliki i duboki ambis, što bi se onda posljedično i ciklično prelilo i na ostatak svijeta, kako u ekonomskom tako i bezbjednosnom smislu.

Prema riječima ovog stručnjaka za geopolitiku, iako je u raketnim napadima ubijen veliki broj vjerskih i vojnih iranskih zvaničnika, to, kako stvari stoje, nije obezglavilo Iran, kako su se možda nadali u Izraelu, a pogotovo u Sjedinjenim Američkim Državama.

- Istorija Amerike "stara" je nekih 200 godina, dok je persijska, kojoj pripada i Iran, stara par hiljada. I ovo je ključ zašto se vrlo često donose neke pogrešne odluke. Mislim da u Vašingtonu nikada nisu uspeli da shvate mentalitet tih ljudi i njihovu kulturu. Inat. Prkos. Kako razmišljaju. Ipak je to stara civilizacija. Nisu od juče. Sličnu grešku napravili su i ovde kod nas na Balkanu. U svakom slučaju, ova zemlja se pokazala daleko žilavijom i spremnijom za duži otpor nego što su pojedini obaveštajni krugovi smatrali i procenjivali – istakao je Ilić, kome je trenutna adresa stanovanja u Pragu.

U nastavku razgovora osvrnuo se i na dosadašnju ratnu taktiku, ulogu Rusije i Kine u eventualnom zakopavanju ratnih sjekira na Bliskom istoku, dugoročne izraelske planove koji možda podrazumijevaju i pravljenje veće države, koja bi se teritorijalno proširila i na Siriju i Liban, ali i na sve moguće opasnosti koje ovaj sukob može potencijalno da iznjedri, a koje se prije svega ogledaju u buđenju "spavača".

GLAS: Zašto Iran gađa vojne ciljeve ne samo u Izraelu već i u drugim, kako okolnim tako i udaljenijim državama, poput Kipra, stvarajući tako nove neprijatelje?

ILIĆ: To je nesumnjivo deo ratne strategije Teherana. Čudi me da su takvim razvojem događaja zatečeni neki veliki globalni igrači. Tu naročito mislim na Evropu, koja je, po mom mišljenju, izgubila kompas.

Podsetio bih da je Izrael krajem prošle godine potpisao sa Kiprom sporazum o vojnoj saradnji, u koji je uključena i Grčka. Cilj Tel Aviva je da obuzda turski uticaj u tom delu sveta. Mislim na Sredozemlje. Na ovaj način želi se smanjiti islamski faktor, oličen kroz ideologiju Tajipa Redžepa Erdogana. U sve ove planove Evropa nije bila uključena.

Kada su u pitanju ostale lokacije koje bombarduje Teheran, vidimo da su to uglavnom američke vojne baze u državama koje se u očima Teherana doživljavaju kao prozapadne i podaničke.

GLAS: Vidite li kako bi se ovaj rat mogao završiti, odnosno da se bar privremeno zakopaju ratne sjekire? Koliko u svemu tome značajnu ulogu mogu igrati Rusija, a pogotovo Kina, koja se zbog zatvaranja Ormuskog moreuza može naći u nezgodnoj situaciji?

ILIĆ: Još tokom prve izraelsko-američke vojne kampanje protiv Irana ukazivao sam da je dosta upitno da li će i koliko Rusija i Kina uistinu pomoći Teheranu, u bilo kom smislu.

Tada je bilo spekulacija da će Teheranu dati neke od svojih moćnih supersoničnih raketa, koje imaju zastrašujuću razornu moć. Te rakete mogle bi ugroziti američke nosače aviona i uspostaviti novu ravnotežu snaga u tom regionu.

Do toga nije došlo, ni tada ni sada. Zašto je to tako, teško je reći – da li zbog nepoverenja Moskve i Pekinga prema Teheranu ili straha od buđenja većeg islamskog radikalizma. I pored toga, evidentno je da Iran trenutno, sa postojećim raketnim arsenalom, ali i usavršenim dronovima koji su korišćeni i na ukrajinskom ratištu, uspeva naneti veliku štetu drugoj strani.

Pomenuli ste Kinu i Ormuski moreuz, i to s razlogom. Zatvaranje ovog prolaza od strane Irana, odnosno njegova blokada, najviše je pogodilo Kinu, jer je ova mnogoljudna zemlja najveći uvoznik nafte iz zemalja Persijskog zaliva. Zato me čudi što iz Pekinga nisu oštrije reagovali na zatvaranje ovog strateškog moreuza, ili su to možda uradili iza zatvorenih vrata.

GLAS: Ono što je nekako prošlo ispod radara jeste ulazak izraelske vojske u Liban. Nešto slično uradili su i u slučaju Sirije, kada su zauzeli Golansku visoravan. Da li će se ikada povući sa ovih teritorija?

ILIĆ: Teško je poverovati da će ikada doći do toga. Pre par dana dobio sam informaciju da su izraelski vojnici na svojim uniformama već počeli da nose oznake, odnosno ambleme sa kartom velikog Izraela.

Mislim da sve ovo vide kao veliku i istorijsku šansu da, zaposedajući nove teritorije, naprave veću državu. Prvo Palestina i Sirija, a sada i delovi Libana. Na taj način projektuje se i američka moć u tom uzavrelom regionu, koji je iz ugla Vašingtona uvek posmatran kao strateški.

GLAS: Očekujete li da ovaj rat probudi "spavače", pogotovo u zapadnim zemljama?

ILIĆ: To je više nego realna opasnost. Iranska tajna služba je veoma moćna i sposobna, nikako za potcenjivanje. Ukoliko se nastavi ne samo sa vojnim udarima već i verbalnim uvredama, nije isključeno da u nekom trenutku aktiviraju svoje "spavače", koji se sigurno nalaze širom sveta, a pogotovo u Evropi, pa i na samom Balkanu. Na udaru bi se mogle naći države koje imaju kolonijalnu prošlost. U njima već ima dosta migranata koji su u proteklom periodu došli u nekoliko talasa.

GLAS: Ovaj rat nekako je u drugi plan bacio dešavanja oko Ukrajine. Na to se nedavno požalio i Volodimir Zelenski. Da li će ova godina biti godina raspleta?

ILIĆ: To zavisi od Rusije. Amerikanci su sa dolaskom na vlast Donalda Trampa podigli lestvicu, te u današnje vreme vlada samo jedno pravilo – pravilo jačeg. I u Moskvi su svesni toga. Zamislite kada bi se ponašali poput Amerike i Izraela na Bliskom istoku - da li bi išta od Ukrajine ostalo? Sumnjam. Ali, ne verujem u takvu brutalnost Rusa.

Suverenisti i globalisti

GLAS: U svjetlu svih ovih geopolitičkih dešavanja i previranja, još jedan značajan događaj mogao bi se desiti 12. aprila, kada se u Mađarskoj održavaju parlamentarni izbori. Pojedini analitičari navode da se radi o svojevrsnom referendumu.

ILIĆ: Sudar globalizma i suverenizma u Evropi je u punom zamahu. Briselske globaliste je instalirao Džo Bajden. Ako se sjećate, on je jednom prilikom rekao: "Bitku smo izgubili, ali rat nismo." Sedište Evropske komisije danas je jedna od tih tvrđava globalista. Te snage sve otvorenije se miješaju u mađarske izbore. Sa vlasti se želi skinuti Viktor Orban i na vlast dovesti Peter Mađar, opozicioni lider. Želi se zaustaviti taj suverenistički virus koji se širi ne samo Mađarskom, već i Slovačkom i Češkom, pa i Poljskom, ali i Njemačkom i Francuskom. Dolazak Mađara na vlast nikako ne bi bio dobar, jer u džepu drži kovertu sa instrukcijama kako da razbije suverenistički blok unutar Evrope. Informacije da je on u prednosti u odnosu na Orbana objavljuju agencije koje su najavljivale pobjedu Harisove protiv Trampa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.