Matija Bećković, akademik i književnik, za “Glas Srpske”: Nema skuplje riječi od Kosova ni na berzama Volstrita

Aleksandra Glišić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Matija Bećković, akademik i književnik, za “Glas Srpske”: Nema skuplje riječi od Kosova ni na berzama Volstrita

O najvećima se odavno ne govori. Čekamo novog Njegoša, Andrića, Lubardu, a onog pravog i jedinog zaboravljamo i zapostavljamo. A valjalo bi da nesebično slavimo one prave i najbolje. Lakše je napisati neku novu knjigu nego da čitamo staru, davno napisanu. Više ne možemo ni da je nađemo, a sigurni smo da smo je imali. Sve teže znamo ko je napisao neku knjigu. Istina i knjige sve više liče jedna na drugu da ih je teško razlikovati pa je sasvim svejedno ko ih je napisao.

Rekao je ovo u intervjuu za “Glas Srpske” akademik i književnik Matija Bećković, osvrćući se na svoju knjigu “100 mojih portreta” posvećenu velikanima iz srpske istorije.

- Utešno je da one koje vrede imaju svoj život i doživeće svoje vreme bez obzira na to ko je autor. To je istovremeno i poruka: Ne odustajte ako ste pravi. Ne tražite nikakav izgovor ako vas je rodila majka. Ne predajte se ako imate zašto da se borite. Ako ste obasjani svojim žarom, on će vam pokazivati i obasjavati put - poručio je Bećković. 

GLAS: Jednom ste rekli: “Ovo je doba antiumetnosti. Ali i ono će proći. Kad se ismeju i omalovaže sve prave vrednosti, a malo ih je još ostalo, krenuće sve ispočetka.” Jesmo li sve bliži tom novom početku?

BEĆKOVIĆ: Bofl i šuft pregrnuli su sve vrednosti i sad pod tim deponijama ne znamo gde je Njegoš, gde Vuk, gde Filip Višnjić, gde Laza Kostić, gde Petar Kočić, gde Jovan Dučić… Kao što ni u svetu više ne znaju gde je Homer, gde Šekspir… Izgleda da to nije učinjeno slučajno. Prvo je utvrđeno da više nema šta da se kaže i da sem reciklaže nema ni drugih ni većih vrednosti. Ono što se veštački održava kao vrednost liči na podgrejanu sarmu.

GLAS: Prija li Vam kad kažu da ste pjesnik koji je sinonim za pjesnika i da ste odavno postali pjesnička legenda?

BEĆKOVIĆ: Andrić je govorio: Evo na mene počasti k'o na šarovu kolja! U Crnoj Gori kažu k'o na Mirašu krasta! Ćopić je savetovao: Ćuti, mogli bi i da nas biju! A Kami je napisao da čovek voli kad se o njemu govori i na optuženičkoj klupi. Narodna poslovica je: Ne otiri se kad te ljube.

GLAS: Najavljeno je da će krajem godine izaći Antologija Matija Bećković kao 101. knjiga u ediciji “Deset vekova srpske književnosti”. Sa kakvim emocijama očekujete izlazak ove knjige?

BEĆKOVIĆ: Ove godine ću napuniti 80 godina. Tim povodom će u SANU biti objavljena i moja bibliografija. I knjiga u ediciji “Deset vekova srpske književnosti”. A biće i još koja. U Prijedoru je u ediciji Biblioteka književnih susreta na Kozari objavljena i moja knjiga koju je priredio profesor Mladenko Sadžak. To je edicija  kojom se može ponositi ne samo Prijedor nego i srpska književnost. Nekad se novorođenčetu govorilo: Dabogda ostario! A sad je to najgora kletva.

GLAS: Za Crnogorce ste rekli da su nepredati kosovski junaci koji su se poslije šest vijekova predali. Kako vidite odnos Srbije i Crne Gore u budućnosti? U međuvremenu Vam je bio zabranjen ulazak u Vašu rodnu Crnu Goru?

BEĆKOVIĆ: Predali su se junački, pod oružjem i u narodnoj nošnji. Ali to nije Crna Gora već Montenegro, koji je napunio 13 godina. Još je maloletan i ne odgovara za svoje postupke. U 21. veku počinje ispočetka. I kao što je tzv. Republika Kosovo, tako je tzv. i današnja Republika Crna Gora.

GLAS: Da li je Kosovo i danas najskuplja srpska riječ?

BEĆKOVIĆ: Nema skuplje ni na berzama Volstrita. Ako nju damo, nema razloga da ne prodamo i one jeftinije.

GLAS: Kome biste danas poručili: Ćeraćemo se još?

BEĆKOVIĆ: Jedan čitalac mi je nedavno rekao da se u naše vreme poklič “Ćeraćemo se još može” meriti samo sa onim “Ipak se kreće!”

GLAS: Koliko ste ponosni na činjenicu da su se generacije zaljubljivale uz Vašu Veru Pavladoljsku?

BEĆKOVIĆ: To otkrivam tek sad. I za Veru su kasnije govorili da je bila najlepša devojka u Valjevu. A kad bi to čula, ona bi pitala: A što mi to niste govorili tada?

GLAS: Jesu li stihovi dokaz da je i riječ dodir, ko zna sa riječima?

BEĆKOVIĆ: Milovan Đilas, koji je od svih pisaca koji su se bavili politikom imao najstrmiju političku karijeru, rekao mi je da bi sva svoja zvanja, titule i odlikovanja dao za jednu dobru rečenicu.

GLAS: U Banjaluci ćete gostovati ovog mjeseca u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske. Publika Vas uvijek sa radošću dočekuje. Šta za Vas znače ovi susreti?

BEĆKOVIĆ: Republika Srpska je zamenila Crnu Goru i svoju sudbinu vezala za sudbinu srpske kulture. Šta su Leotar i Trebinje bez Dučića, šta Zmijanje bez Kočića, šta Grmeč bez Ćopića, šta Kozara bez Kulenovića, šta Rzavski bregovi bez Ive Andrića…

GLAS: Poznati ste po čitanju svojih besjeda na književnim večerima. Stasavaju li generacije koje ne njeguju govorničke vještine?

BEĆKOVIĆ: U moje vreme su školski predmeti bili i lepo pisanje i lepo čitanje. Rukopis je nestao, a gledanje zamenilo čitanje.

GLAS: Ranije ste govorili da srpski jezik više brine u svom narodu nego narod o njemu. Šta još možemo uraditi da sačuvamo jezik?

BEĆKOVIĆ: Rečeno je da je jezik krv duha. I da je u krvi duša. Srpski jezik razaraju i rašivaju. Neredu odgovara nered. Uvodi se sporazumevanje mimo jezika. Ono što se govori znači nešto drugo. Ništa nije onako kako je rečeno. Važnije je na kom jeziku govoriš nego šta govoriš. Svi takozvani mali jezici su ugroženi i svi su primorani da se brane.

GLAS: A na koji način da spasimo kulturu?

BEĆKOVIĆ: Na svaki način i po svaku cenu.

GLAS: Publika posebno reaguje kada govorite “Kada budem mlađi”. Imate li novih stavki na spisku kad budem mlađi?

BEĆKOVIĆ: Posle knjiga “Kad budem mlađi” i “Kad budem još mlađi” bilo je prirodno da usledi “Kad se ponovo rodim”. I ta knjiga će se pojaviti na Sajmu u Beograd u izdanju Srpske književne zadruge.

GLAS: Šta je suštinska razlika između vremena kada ste Vi izašli na književnu scenu i vremena u kome danas živimo?

BEĆKOVIĆ: Tad nam se činilo da nije bilo goreg vremena od onog, a sad nam se čini da nema goreg od ovog.

GLAS: Kako komentarišete poplavu rijaliti programa i brojnu publiku koja ih gleda?

BEĆKOVIĆ: Ne znam koga mi je žalije - učesnika ili gledaoca. Čas mi liči na smak sveta, a čas na kraj polusveta.

GLAS: Koji bi velikan srpske književnosti, da je naš savremenik, najbolje opisao ovo vrijeme i društvo?

BEĆKOVIĆ: Sterija, Domanović, Nušić, Servantes, Gogolj…

GLAS: Šta trenutno čitate?

BEĆKOVIĆ: Mejlove.

GLAS: A šta pišete?

BEĆKOVIĆ: Odgovore na Vaša pitanja.

GLAS: Ako biste pisali dramu o Balkanu danas, kako biste je nazvali?

BEĆKOVIĆ: Rupa na pučini.

GLAS: Imate li nekih neostvarenih želja, ličnih ili profesionalnih?

BEĆKOVIĆ: Ne znam u kakve želje to spada, ali bih voleo da doživim da više ne lažemo i to na svoju sramotu. A toliko smo lagali da nam je postalo neprijatno da govorimo istinu. Još živimo životom krivaca i optuženika. Srpsko pitanje ustupili smo drugima. Mnogi problemi su problemi samo zato što su naši. Nikako da se setimo istine, a bez nje nema ni spasa ni  slobode ni Srba. Narod koji je žrtva genocida zovu genocidnim, one koje su pobili fašisti zovemo fašistima. Zamislite da je Pavelić spasio jednog američkog pilota kakva bi to slava bila, a onog koji je spasio pet stotina ne smemo da spomenemo... A  seljaci koji su te pilote čuvali posle rata su hapšeni, a neki i streljani. Ali još nisu dočekali da ih neko spomene. A koliko je takvih primera.

GLAS: Koja knjiga zauzima najvažnije mjesto u Vašoj biblioteci?

BEĆKOVIĆ: “Gorski vijenac”.

GLAS: Koja je Vaša najveća životna mudrost?

BEĆKOVIĆ: Neka bude što biti ne može! Budimo ljudi!

Sajam knjige “Glasa Srpske”

 

GLAS: U Banjaluci ste otvorili prvi Sajam knjige u organizaciji “Glasa Srpske”, a i kumovali ste imenu ove smotre pisane riječi. Po čemu pamtite prvo izdanje sajma?

BEĆKOVIĆ: Bio je to u svakom pogledu krupan događaj. Oficiri KFOR-a koji su prisustvovali otvaranju i videli onoliko knjiga i intelektualaca zavirivali su iza panoa da otkriju o čemu se radi, verujući da to nije Sajam knjige nego Potemkinovo selo, maska za nešto drugo. Tako su nas bili ocrneli da nisu mogli verovati da nije istina ono što su izmislili i povezati nas s knjigom i kulturom.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.