Kolumna: Poraz bošnjačke politike u Srebrenici

Poslije desetogodišnje apsolutne vladavine Bošnjaka u Srebrenici, uz svestranu podršku OHR-a i najvećeg dijela međunarodne zajednice, na opštim izborima 2010. godine bošnjačke političke stranke doživjele su potpuni debakl u Srebrenici.

Prvi put nemaju svog poslanika ni u Banjaluci ni u Sarajevu. Nije prošao ni Hafizović, ni Đozić, ni Ahmetović. Na opštim izborima 2006. godine imali su iz Srebrenice i poslanika u državnom Parlamentu BiH Sadika Ahmetovića i potpredsjednika NSRS Šefketa Hafizovića iz SDA i Adiba Đozića poslanika u NSRS i Pilava Ilijaza u Vijeću naroda RS iz Stranke za BiH. Tako je ili slično bilo na svim izborima poslije rata. Uvijek su imali svoje predstavnike. Zašto su sada pali?

Odgovor treba tražiti na više strana. Prije svega u velikoj pomoći Bošnjacima u donacijama od strane međunarodnih donatora koji su ih navikli da budu tu samo radi ličnih interesa. Tako su se ponašale i njihove političke vođe i funkcioneri koji uglavnom nisu živjeli u Srebrenici, nego u FBiH. Nijedan od ranijih načelnika, niti bošnjačkih funkcionera sada ne živi u Srebrenici. Svi su se odjavili i žive i rade u FBiH. Pa ko je izdao bošnjački narod u Srebrenici?

Zašto povratak nije uspio? Čija politika je odgovorna za takvo stanje? Svi oblici diskriminacije uzrok su zašto nije došlo do većeg zbližavanja Srba i Bošnjaka. Favorizovanje samo jednih na štetu drugih, dijeljenje jednih u odnosu na druge, naročito u pogledu žrtava nije dalo željene rezultate. Formula za pomirenje je ravnopravnost, a ona je izostala. Takav princip pomirenja doveo je do povećanja "tihe" mržnje između dva naroda tako da su omladina i odrasli ostali u svojim kafanama i sjedaljkama "srpskim i bošnjačkim".

Rijetko su Srbi išli na sijela kod kom{ija Bo{njaka i obrnuto, dru`enja su odvojena, dijalog je ostao poslovan na slu`benom ili interesnom nivou, a o mje{ovitim brakovima, multietni~kim ljubavima i prijateljstvima nema ni govora. Projekte multietni~nosti sprovodili su razni akteri kojima do Srebrenice i njene multietni~nosti nije stalo osim da od projekata imaju li~nu korist i da operu {to vi{e novca.

Sve ovo je plod jedne iskrivljene politike koja je dolazila iz Sarajeva, a čiji cilj je bio izdvajanje Srebrenice iz RS. Sjetite se samo Rezolucije i šatorskog naselja. Sada bošnjački narod treba da vidi da je bio zaveden, da je takva politika njihovih vođa dovela da njihovo stanovništvo odlazi iz Srebrenice. Shvatili su i oni da su prevareni i bili iskorišteni samo za interese političkih moćnika.

Zato je Milorad Dodik na tribini u Srebrenici ponudio Bošnjacima da se integrišu, da se okrenu prema Banjaluci, da je to njihov glavni grad i formula boljeg života. Mnogi su to shvatili.

Shvatili su Bošnjaci baš ovdje u Srebrenici da je RS njihova domovina u okviru BiH. Shvatili su da je došlo vrijeme realne politike i života na bazi uvažavanja i dijaloga na bazi poštovanja čovjeka bez laži i nametanja. Mržnja mora da se prevaziđe, dijalog mora da se uspostavi i do pomirenja mora doći, ali samo ako smo ravnopravni. Zato lažne politike i diplomatije moraju biti zamijenjene realnim i stvarnim.

A naša realnost je da je Srebrenica u RS, da je Srebrenica previše stradala i ljudski i materijalno. Da Srebrenici trebaju programi koji vraćaju život i perspektivu za sve njene građane. Srebrenici trebaju pogoni i nova radna mjesta. Dosadašnja politika diskriminacije i nametanja nije dala nikakve rezultate.

Ta politika diktirana iz Sarajeva je dovela do toga da su Srebrenicu u posljednjih deset godina napuštali i Srbi i Bošnjaci. Dosta je prepatio ovdje u Srebrenici i srpski i bošnjački narod. Nemoj da budemo taoci ničije politike, daj da sjednemo i da se dogovorimo za bolju budućnost svih nas. Srebrenica nikad nije bila ni Vaša ni Naša, ona će uvijek biti svih nas. Pružite ruku i prema Banjaluci i zajedno vjerujmo u bolju budućnost.

Radomir Pavlović, predsjednik SO Srebrenica

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.