Kolumna: Penzionisanje mladića

Ne postoji država koja omogućuje svojim građanima da idu u penziju sa navršenih 35 godina starosti, osim Bosne i Hercegovine, ukoliko, naravno, Dom naroda Parlamenta BiH, na prvom septembarskom i posljednjem zasjedanju u ovom sazivu, usvoji Prijedlog izmjena Zakona o službi u Oružanim snagama BiH.

Suština ovog zakonskog prijedloga je da se obezbijedi privilegovana prijevremena starosna penzija za sve osobe koje su se prvog januara ove godine nalazile u vojnoj službi a zbog godina starosti (35) nisu u mogućnosti da produže ugovor i službu u Oružanim snagama BiH. Uz to, treba da su najmanje dvije godine bili pripadnici Armije Republike BiH, Hrvatskog vijeća odbrane ili pak Vojske RS.

Prijedlog zakona je prethodno prošao svu skupštinsku proceduru, a u prvom čitanju u Domu naroda Parlamenta BiH je prošao zahvaljujući glasu Slobodana Šarabe i odsustvu Mladena Ivanića. Za srpsko "ne" ovom zakonskom prijedlogu potrebna su četiri glasa. Tri SNSD-ova glasa "protiv" nisu bila dovoljna da obore ovaj sramni prijedlog.

Naime, SNSD je u državnom Parlamentu izašao sa jasnim stavom o ovom pitanju, koji nije znak političkog krpljenja glasova i trgovine sa vojnicima-građanima, koji imaju problem zbog isteka ugovora i godina starosti. Ni ovog puta predstavnici SNSD-a nisu htjeli graditi politički kredit na problemu drugih, stvarajući lažnu sliku i dajući iluzorna obećanja.

Igrarije sa Prijedlogom izmjena Zakona o službi u Oružanim snagama BiH samo su znak koliko su se neki uplašili onog što ih čeka poslije 3. oktobra. Zato su i odlučili da se poigraju sa ljudima obećavajući neostvarivo, jer Zakon o penzijsko-invalidskoj zaštiti u Republici Srpskoj ne predviđa mogućnost odlaska u penziju sa 35 godina života.

Cijela ideja oko "penzionisanja mladića" je i nastala u Federaciji BiH. Dva ranija prijedloga zakona su propala, a ovaj treći prijedlog je u parlamentarnu proceduru uputio Bakir Izetbegović znajući da će i njemu i njegovoj stranci "u ljutoj borbi" trebati svaki glas na idućim izborima.

Debata na sjednici Doma naroda o prenategnutosti i pucanju federalnog budžeta, opasnosti od uvođenja novih privilegija pri penzionisanju, nisu pomogle. Vidjelo se da su glasovi na sljedećim izborima važniji. Međutim, ključno je pitanje kako to da zakon hoće da podrže i neke srpske političke partije? Da li je to pokušaj da se na životnom problemu ljudi gradi politički kapital?

Treba znati da za takav izborni marketing država bi trebalo da plati oko 30 miliona maraka u iduće tri godine, a poslije tog perioda ko zna koliko. Odakle? Uzimajući ponovo od entiteta. Koliko? E, tu količinu miliona još niko nije izračunao.

U pokušaju da pipke socijalne i penzione politike Republike Srpke provuku do državnog nivoa kroz žalopojku o statusu vojnika, prije svega Bošnjaka, u Federaciji su pokušavali da proguraju kroz više bezuspješnih pokušaja. Hoće li u tome konačno uspjeti, to isključivo zavisi od toga da li će naći partnere na srpskoj strani. Dakle, već sad je sasvim izvjesno da odluka zavisi isključivo od toga da li će je podržati Slobodan Šaraba i Mladen Ivanić.

Bitno je istaći što su o ovom prijedlogu zakona negativno mišljenje dali Savjet ministara i Ministarstvo finansija. Bitno je što se vrlo otvoreno zadire u nadležnost entiteta i što se dovodi u pitanje fiskalna održivost države.

Ipak, najvažnije je što se želi obmanuti javnost tezom da je riječ o otpuštanju vojnika, a ne o činjenici da vojnicima ističu ugovori koje su potpisali sa Ministarstvom odbrane.

Iz političkih partija u Federaciji BiH stalno se protura teza da je riječ o jednokratnom zakonskom rješenju. Čista glupost. Jednom stečeno pravo ostaje trajno pravo, pa tako i jednom stečena penzija ostaje trajna. Ili možda misle da će vojnici primati penziju nekoliko godina, a onda odustati od nje zato što je tako neko zamislio.

Svaka normalna država bi se bavila stvaranjem uslova za obezbjeđenje posla za nekoliko stotina svojih građana, a ne za besmisleni i neprimjereni udarac na penzione fondove i čitav finansijski sistem zemlje. Nije nerealno očekivati da bi se penzionisani vojnici ponovo zapošljavali, ali na "crno", jer su u punoj radnoj snazi i bila bi višestruka šteta takve ljude staviti u okrilje slabašnih penzionih fondova.

U svemu ovome, apsolutno se zanemaruje uloga Ministarstva odbrane BiH (SDA), koje je, navodno, vrlo ozbiljno prišlo čitavom procesu zbrinjavanja vojnika kojima su istekli ugovori i koji su prešli starosnu granicu. Pokazalo se da taj program zvučnog naziva "perspektiva" nije donio nijedan odgovor na ključna pitanja radnog angažovanja tih lica, zašta odgovornost snosi Ministarstvo odbrane sa ministrom Selmom Cikotićem na čelu.

Usvajanje navedenog zakona bio bi znak da se igramo budžetom države i entiteta, zakonima entiteta i procedurama sticanja prava na penziju, ali i da ne znamo ništa o socijalnoj politici. Možemo razumjeti bahat odnos prema ovom zakonskom prijedlogu koji dolazi iz Federacije BiH, jer su tamo socijalna davanja poodavno prešla granicu tolerantnog i ekonomski izdrživog. Ali šta je sa Šarabom i Ivanićem?

U pravu je narod kad kaže: "Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvjerka pokaže trag." Tako će na posljednjoj sjednici Doma naroda svi imati priliku da pokažu da li im je borba za glasove bitnije od statusa, ovlašćenja i interesa Republike Srpske. Ili će pak, krojeći sebi svečano odijelo, Srpskoj skrojiti prosjačku odoru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.