Koliko građane BiH stvarno koštaju struja, gorivo i grijanje

SARAJEVO – Struja i gorivo u BiH su jeftiniji nego u većini evropskih država, ali su za domaći novčanik daleko skuplji nego što pokazuje cijena na računu ili pumpi. Razlog su primanja koja su znatno niža nego u većini evropskih država, pa ono što je nominalno jeftino građanima često predstavlja značajan trošak.

Struja u BiH skoro tri puta jeftinija od prosjeka EU

Prema posljednjim uporedivim podacima, domaćinstva u BiH plaćaju oko 9,66 evrocenti za kilovat-čas, uključujući poreze i davanja.

Za poređenje:

• prosječna cijena u EU – 28,96 centi/kWh;
• Njemačka – oko 38,7 centi/kWh;
• Bugarska – oko 13,6 centi/kWh;
• Mađarska – oko 10,8 centi/kWh;
• BiH – oko 9,66 centi/kWh.

Prosječna cijena za domaćinstva u Evropskoj uniji iznosila je 28,96 centi, dok je u Njemačkoj bila oko 38,7 centi po kilovat-času. To znači da je struja u Njemačkoj tačno četiri puta skuplja nego u BiH, a prosjek EU je gotovo tri puta viši. U Bugarskoj je kilovat-čas koštao oko 13,6 centi, a u Mađarskoj oko 10,8 centi, što BiH svrstava među evropske zemlje sa najnižom cijenom električne energije za domaćinstva. Na prvi pogled, prednost BiH je velika. Slika se, međutim, mijenja kada se cijena struje uporedi sa primanjima.

Koliko prosječni građanin izdvaja za struju?

Prosječna neto plata u BiH u junu 2026. godine iznosila je 1.706 maraka, odnosno oko 872 evra.

Ako domaćinstvo godišnje potroši 4.000 kilovat-časova, trošak električne energije po navedenoj cijeni iznosio bi:

•  386,40 evra, odnosno oko 755,73 marke godišnje ili
•  62,98 marke mjesečno, 
• 3,7 odsto prosječne neto plate.

U Njemačkoj bi ista potrošnja, po cijeni od oko 38,7 centi, koštala 1.548 evra, odnosno oko 3.027,62 marke. Nominalno, njemačko domaćinstvo za istu količinu struje plaća tačno četiri puta više.

Međutim, za ocjenu stvarnog opterećenja kućnog budžeta nije dovoljno gledati samo cijenu kilovat-časa. Važno je koliko primanja treba izdvojiti da bi se ta struja platila, odnosno koliko energenta građanin može da kupi za jednu platu. Za jednu prosječnu platu od 1.706 maraka moglo bi se kupiti oko 9.030 kilovat-časova struje po navedenoj cijeni. To je više nego dvostruko više od pretpostavljene godišnje potrošnje od 4.000 kilovat-časova.

Dizel matematika

Slična matematika važi i za gorivo. Cijena litra dizela u BiH sada je oko 3,59 marke, što je za devet feninga, odnosno oko 2,6 odsto, više nego ranijih 3,50 maraka. Po toj cijeni, prosječna neto plata od 1.706 maraka može da se pretvori u oko 475 litara dizela. Sto litara goriva košta 359 maraka, što predstavlja oko 21 odsto prosječne plate.

Za domaćinstvo koje, recimo, mjesečno potroši 150 litara, trošak dostiže 538,50 maraka, odnosno oko 31,6 odsto prosječne plate. Takav izdatak pokazuje da ni relativno niska cijena goriva ne znači da je ono za domaći novčanik malo opterećenje.

Skuplje gorivo poskupljuje i drugu robu

Veći troškovi goriva prelivaju se i na:

• javni i privatni prevoz;
• transport;
• logistiku;
• proizvodnju;
• cijene robe i usluga.

Svaki veći rast cijena na pumpama direktno se preliva na kućni budžet, ali i na troškove prevoza i cijene drugih proizvoda, jer se veći troškovi goriva ugrađuju u cijenu transporta i logistike.

Grijanje je posebno veliki udar na kućni budžet

Kada se govori o stvarnom trošku energenata, struja i gorivo ipak ne daju potpunu sliku. Za veliki broj domaćinstava jedan od najvećih sezonskih izdataka predstavlja grijanje.

Troškovi zavise od toga da li se domaćinstvo grije na:

• drva;
• pelet;
• struju;
• prirodni gas;
• daljinsko grijanje.

U BiH tu nema jedinstvene računice, jer domaćinstva koriste različite izvore, drva, pelet, struju, prirodni gas ili daljinsko grijanje. Trošak zavisi i od veličine stambenog prostora, izolacije, vremenskih prilika i navika domaćinstva.

Kod peleta je razlika u cijenama posebno velika, a konačni trošak zavisi od cijene po toni i potrošnje domaćinstva. Za one koji se griju na ovaj energent, sezonski izdatak može biti jedna od najvećih stavki kućnog budžeta. Slična računica važi i za drva. Iscijepana ogrevna drva trenutno se prodaju po cijeni od oko 140 maraka za prostorni metar. Domaćinstvo koje za sezonu potroši osam metara moralo bi da izdvoji oko 1.120 maraka, dok bi za 10 metara trošak dostigao oko 1.400 maraka. Samo 10 metara iscijepanih drva tako košta oko 82,1 odsto prosječne neto plate u BiH.

Rastu i proizvođačke cijene energije

Da troškovni pritisci u energetskom sektoru nisu nestali pokazuju i proizvođačke cijene. Dok su potrošačke cijene u Republici Srpskoj u julu u prosjeku bile 0,6 odsto niže nego mjesec ranije, cijene energije u industriji porasle su 1,2 odsto.

Istovremeno, cijene u snabdijevanju električnom energijom i gasom povećane su 1,3 odsto. To pokazuje da pad pojedinih potrošačkih cijena ne znači da su nestali svi troškovni pritisci u privredi. Rast cijena energije u proizvodnji vremenom može da se prelije i na krajnje potrošače, jer su struja, gorivo i drugi energenti važna stavka troškova proizvodnje, transporta i usluga.

Energetska korpa guta više od 40 odsto plate

Kada bi se napravila mjesečna energetska korpa koja bi obuhvatila oko 333 kilovat-časa struje, 100 litara dizela i trošak grijanja na drva raspoređen na pet mjeseci grijne sezone, iznosila bi oko 702 marke, odnosno oko 41,1 odsto prosječne plate. Riječ je isključivo o ilustrativnom scenariju, a ne o prosječnoj potrošnji svih domaćinstava. Troškovi se značajno razlikuju zavisno od načina grijanja, veličine i izolovanosti stambenog prostora, potrošnje struje i potrebe za automobilom. Ipak, ova računica pokazuje kako se slika mijenja kada se pojedinačni troškovi energenata posmatraju zajedno. Struja i gorivo pojedinačno mogu biti relativno jeftini, ali njihovom zbiru treba dodati i grijanje, koje za domaćinstva predstavlja jedan od najvećih sezonskih izdataka.

Kupovna moć

Šira slika životnog standarda dodatno pokazuje ograničenja kupovne moći. Prosječna neto plata u Republici Srpskoj u julu iznosila je 1.688 KM, dok je sindikalna potrošačka korpa vrijedila 2.924,84 marke. Prosječna plata tako je pokrivala tek 57,7 odsto vrijednosti korpe.

Istovremeno, rast plate na godišnjem nivou iznosio je 8,5 odsto, a realni 4,7 odsto. Iako su zarade rasle brže od opšteg rasta potrošačkih cijena, razlika između prosječne zarade i osnovnih troškova života i dalje je velika. Zato ni niska cijena energenata sama po sebi nije dovoljna da obezbijedi veću pristupačnost. Ključno je koliko od prosječne zarade ostaje nakon što se plate struja, gorivo, grijanje i ostali osnovni troškovi.

Prednosti i ograničenja

BiH ima značajnu prednost u cijenama energenata, ali njen ekonomski potencijal nije u potpunosti iskorišćen. Jeftinija električna energija smanjuje troškove domaćinstava, ali i proizvodnje, dok niže cijene goriva ublažavaju troškove transporta i logistike. Za privredu to može biti važna konkurentska prednost, ali njen efekat zavisi od toga da li se koristi za nove investicije, povećanje proizvodnje i izvoza. Za građane je, međutim, mjera pristupačnosti nešto drugačija. Nije presudno samo koliko košta kilovat-čas ili litar dizela, već koliko tih energenata može da se kupi za jednu platu i koliki dio kućnog budžeta mora da bude izdvojen za osnovne energetske potrebe. Upravo tu se vidi razlika između jeftinog i pristupačnog. BiH ima relativno jeftine energente, ali niska primanja ograničavaju korist koju građani od te prednosti stvarno osjećaju.

Ekonomska prednost

Niska cijena električne energije jedna je od rijetkih troškovnih prednosti koje BiH ima u odnosu na razvijenije evropske ekonomije. Ta prednost može biti posebno značajna za kompanije kojima struja predstavlja veliki dio proizvodnih troškova, ali samo ako se iskoristi za povećanje proizvodnje, investicija i izvoza, a ne samo za održavanje postojećeg stanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.