Karan se obratio na akademiji na Krfu: Stradanje nije ugasilo želju srpskog naroda za slobodom

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Siniša Karan Foto: Srna | Siniša Karan

KRF - Krf je mjesto koje budi duboko i tiho poštovanje i ostrvo koje je prije 110 godina postalo i utočište i mjesto vječnog počinka mnogih naših sunarodnika, istakao je predsjednik Republike Srpske Siniša Karan u obraćanju na akademiji povodom obilježavanja 110 godina od iskrcavanja srpske vojske na Krf.

Obraćanje predsjednika Karana prenosimo u cijelosti:

Ovdje nosimo u sebi sjećanje na Albansku golgotu, na put kojim je prošao srpski narod noseći teret mnogo teži od gladi, zime i iscrpljenosti, teret neizvjesnosti, rastanka sa domom bez znanja hoće li se ikada vratiti.

Mnogi nisu dočekali kraj tog puta. Ostali su negdje u planinama i klisurama Albanije, daleko od svojih najbližih, noseći sa sobom samo posljednju misao o porodici i zavičaju.

Oni koji su stigli do mora zatekli su u njemu i spas i oproštaj, jer je upravo tu, na obalama i u vodama oko Krfa, veliki broj iscrpljenih i bolesnih našao svoj posljednji mir.

Tu počivaju oni čija je žrtva ostala duboko urezana u pamćenje našeg naroda, prenošena s koljena na koljeno kao zavjet koji nas obavezuje. A, ipak, iz te iste iscrpljenosti i bola, rođena je snaga kakva se rijetko pamti u istoriji jednog naroda.

Oni koji su na ovo ostrvo stigli gotovo bez snage da stoje na nogama, odbili su da tu i ostanu zauvijek skrhani. Izgubili su prijatelje, braću, sinove, ali su u sebi sačuvali nešto što im niko nije mogao oduzeti, vjeru da će se jednog dana vratiti svojoj zemlji. I upravo ta vjera, uporna i tiha, vratila ih je u stroj, vratila im snagu i put ka oslobođenju otadžbine.

U tome prepoznajemo poruku ovog mjesta: koliko god da su stradanje i gubitak bili veliki, oni nisu uspjeli da ugase ono što je u tom narodu gorjelo iznutra, želju za slobodom i odlučnost da opstane.

I u decenijama koje su uslijedile, srpski narod nije bio pošteđen novih iskušenja ni novih stradanja. U Drugom svjetskom ratu preživio je genocid počinjen nad njim u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, stradanje čije razmjere i danas izazivaju nijemu jezu i obavezuju nas na trajno sjećanje.

Ali i tada, kao i na putevima Albanije i vodama oko Krfa, taj isti narod pokazao je da gubitak, ma koliko ogroman, ne mora značiti i kraj. Branio se, opstao je i sačuvao svoju slobodu, plaćajući je, iznova i iznova, najvišom mogućom cijenom.

Zato smo danas ovdje, odajemo dug sjećanja i zahvalnosti, jer narod koji zaboravi cijenu koju je platio za svoju slobodu, polako prestaje da razumije i njenu pravu vrijednost.

Sa posebnom zahvalnošću pominjemo bratski grčki narod i stanovnike Krfa, koji su u najtežim trenucima otvorili svoja srca onima kojima je preostala samo nada.

Danas se sa dubokim poštovanjem sjećamo svih onih koji su ostali na tom dugom i mučnom putu, svih koji su stigli do mora ali ne i do kuće, i svih onih čiji su posljednji dani protekli na ovom ostrvu i u njegovim vodama.

Sjećamo se, takođe, i onih koji su imali snage da ustanu, da nastave put i da se, poslije svega, vrate svojoj zemlji.

Pred ovim mjestom ne tražimo velike riječi, nego jednostavno, iskreno hvala za žrtvu koju su podnijeli, za istrajnost koju su pokazali i za slobodu koju mnogi nisu dočekali, ali od koje nisu odustali ni u najtežim trenucima.

Neka nam ovo mjesto uvijek bude podsjetnik da se, i poslije najvećih gubitaka, čovjek i narod mogu ponovo uspraviti i nastaviti dalje, noseći sa sobom uspomenu na one koji su tu snagu platili sopstvenim životom.

Vječna zahvalnost i slava svim srpskim ratnicima koji su prošli putem golgote, onima koji počivaju ovdje i onima koji su se, uprkos stradanju, vratili kući. 

Na Krfu je održana akademija povodom obilježavanja 110 godina od iskrcavanja srpske vojske na ovo ostrvo kojoj su, pored Karana, prisustvovali ambasador BiH u Grčkoj Dragan Vuković i šef Predstavništva Srpske u Grčkoj Jelena Jovanović Athanasiou.

Akademiji su prisustvovali i izaslanik predsjednika Srbije ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski, gradonačelnik Krfa Stefanos Polimenos, ambasador Srbije u Grčkoj Nikola Nedeljković i zamjenik guvernera jonskih ostrva Teodoris Kondžijalis.

Albanska golgota

Albanska golgota je ustaljeni naziv za povlačenje srpske vojske i naroda preko zavejanih planina Albanije nakon invazije Njemačke, Austrougarske i Bugarske na Srbiju u zimu 1915/16.

Tokom povlačenja srpske vojske preko Albanije veliki broj vojnika je umro od hladnoće, gladi i iscrpljenosti.

Francuska Vlada je 28. januara odlučila da njena mornarica odgodi sve druge transporte dok iz Albanije ne bude izvučena srpska vojska i od tog dana saveznički brodovi su počeli ubrzani prevoz, te je do 15. februara na grčko ostrvo Krf prevezeno 135.000 ljudi i u Bizertu oko 10.000 ljudi.

Prvo iskrcavanje na "ostrvo spasa", kako su Srbi prozvali Krf, bilo je u pristaništu u Guviji, šest kilometara sjeverno od grada.

Na ostrvu Vido, na koje su iskrcavani najteži ranjenici, nalazi se spomenički kompleks i u okviru njega mauzolej. Od 23. januara do 23. marta 1916. godine, na tom malom ostrvu umrlo je 4.847 ljudi.

Vido, organizovano kao bolnica, pretvoreno je u "ostrvo smrti", a more oko njega u "plavu grobnicu", gdje je oko 5.400 umrlih spušteno u more. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.