Karadžić u klinču pravde i politike

Banjaluka - Sudsko vijeće Haškog tribunala danas će izreći prvostepenu presudu prvom predsjedniku RS Radovanu Karadžiću, koji je na kraju procesa zatražio da bude oslobođen, a tužilaštvo doživotni zatvor.

Karadžićeva odbrana i porodica ističu da bi Haški tribunal, da radi objektivno i sudi po pravu, trebalo da izrekne oslobađajuću presudu, ali da će ona biti politička i vjerovatno osuđujuća. Karadžićev advokat Goran Petronijević kaže da je ubijeđen da su dokazi odbrane jači i da tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo navode nijedne od 11 tačaka optužnice.

- Može se dogoditi sve i svašta, ne sa pravnom argumentacijom, ne u skladu sa zakonom i međunarodnim propisima, već u skladu sa političkim pritiscima i eventualnom potrebom da se donese drugačija odluka. Ne možemo prejudicirati, ovo je samo prvo poluvreme. Neko će se svakako žaliti, odbrana ili tužilaštvo, mi bismo voleli da to bude tužilaštvo - kaže Petronijević za "Glas Srpske".

Karadžićev brat Luka rekao je iz Haga "Glasu Srpske" da se nada da će odluka suda biti zasnovana na pravdi i pravu, ali da se plaši najgoreg.

- Pravda je jedino moguća ako presuda bude oslobađajuća. Drugačiji ishod će značiti da Haški tribunal nastavlja sa politikom nepravde prema Srbima - kaže Luka Karadžić.

Radovan Karadžić je u intervjuu Balkanskoj istraživačkoj mreži (BIRN) rekao da ga nijedan razuman sud ne bi osudio za genocid i ratne zločine.

- Znam šta sam htio, šta sam uradio, čak i o čemu sam sanjao i ne postoji razuman sud koji bi me osudio koliko god da je visokopozicioniranih zvaničnika Srba osuđeno. To nisu bile samo presude protiv njih, nego i presude protiv samog pokušaja dostizanja međunarodne pravde i protiv šansi za zajednički i plodan život naših zajednica - istakao je Radovan Karadžić.

Govoreći o o zločinu u Srebrenici, on je istakao da se u stvarnosti dogodilo dovoljno lošeg i da uveličavanje ne pomaže da dođemo do razumijevanja i mira.

- Oni koji su to uradili prije svega su neprijatelji Srba, a zatim neprijatelji tih porodica i muslimanske zajednice - rekao je Karadžić i dodao da za dešavanja na sarajevskoj pijaci Markale nijedan Srbin ne bi bio osuđen da mu se sudi na osnovu dokumenata Ujedinjenih nacija i pred sudom te institucije.

Karadžić je rekao da njegova sudbina, koju će odrediti haška presuda, neće uticati na sudbinu RS i njenih građana. Na pitanje šta će se desiti ako bude oslobođen, Karadžić je kazao da se nada da neće ponovo u politiku.

Karadžić je uhapšen u julu 2008. nakon višegodišnjeg skrivanja. Optužnica Haškog tribunala tereti ga za genocid, ubistva, deportaciju i ostale zločine počinjene nad Bošnjacima i Hrvatima. Suđenje mu je počelo 26. oktobra 2009, a završeno je 7. oktobra 2014. godine. Presudu će izreći sudsko vijeće kojim predsjedava južnokorejski sudija O-Gon Kvon, a članovi su Hauard Morison iz Velike Britanije i Melvil Berd iz Trinidada i Tobaga.

Slučaj "Karadžić" – brojevi, datumi, činjenice

Poslije 497 sudskih dana, proces pred Haškim tribunalom koji se vodi protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića dobiće epilog u četvrtak od 14 sati.

Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji je protiv jednog od osnivača Srpske demokratske stranke podneo optužnicu za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja rata za vreme dok je bio lider Srba u BiH.

Prvobitna optužnica je podignuta 25.jula 1995. godine, a operativna 14 godina kasnije, pošto je prethodno uhapšen u Beogradu 21. jula 2008. godine, gdje se prethodno skrivao koristeći falsifikovana lična dokumenta na ime Dragana Davida Dabića.

Devet dana kasnije prebačen je u zatvorsku jedinicu Haškog tribunala, a 3. marta slijedeće godine se pojavio pred Pretresnim vijećem, na izjašnjavanju o krivici. To je odbio pa je u njegovo ime uneseno da se ne oseća krivim.

Optužnica

Karadžiću je stavljena na teret individualna odgovornost, počinjena kroz učešće u nekoliko udruženih zločinačkih poduhvata, koji su za cilj imali trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa područja u BiH na koja su  Srbi u BiH polagali pravo.

Optužen je da je od aprila 1992. do novembra 1995. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu da se pokrene i sprovede kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva Sarajeva, s ciljem širenja terora među civilima.

U optužnici se navodi da je odgovoran za zločin u Srebrenici, za eliminisanje bosanskih Muslimana, ubijanjem muškaraca i dječaka, kao i prisilnim odvođenjem žena, djece i dijela starijih muškaraca iz tog područja.

Karadžić je optužen da je tokom maja i juna učestvovao u kidnapovanju pripadnika misije UN kao talaca, da bi se NATO prisilio da obustavi vazdušne napade na vojne ciljeve Srba u BiH.

Na kraju, tereti se da je kao nadređeni za zločine navedene u optužnici jer je znao ili imao razloga da zna da se snage pod njegovom kontrolom spremaju da počine zločine ili da su ih već počinili, a nije preduzeo mjere da spreči činjene zločina ili da kazni počinioce.

Zločini koji se navode u optužnici uključuju, između ostalih:

• Ubijanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući ubistvo najmanje 144 osobe u Biljanima (opština Ključ); više od 200 zatočenika u KP domu Foča; oko 150 ljudi u logoru Keraterm (pored Prijedora), i najviše 140 zatvorenika u logoru Sušica (pored Vlasenice).
• Zatočenje hiljada bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u zatočeničkim objektima u životnim uslovima smišljenim tako da dovedu do njihovog fizičkog uništenja. Navedeni zatočenički objekti uključuju logor Manjača (pored Banjaluke), logore Omarska, Keraterm i Trnopolje (pored Prijedora), KP dom u Foči i logor Batković (pored Bijeljine).
• Ubijanje više od 7,000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana iz Srebrenice putem organizovanih i situacionih pogubljenja, uključujući ubistvo više od 1,000 muškaraca u jednom velikom skladištu u selu Kravice i pogubljenje još 1,000 muškaraca bosanskih Muslimana pored škole u Orahovcu.
• Bezobzirno razaranje privatne imovine i javnih dobara, uključujući spomenike kulture i sakralne objekte, kao što su brojne džamije širom zemlje.
• Djela ubistva koja su bila dio cilja širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva sprovođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja, u periodu od 12. maja 1992. do novembra 1995. Takva dijela uključuju granatiranje pijace "Markale" 5. februara 1994., kada je poginulo 66, a ranjeno više od 140 ljudi.

Suđenje

Ukupno 337 svjedoka tužilaštva, 248 svjedoka odbrane i jedan svjedok po pozivu Pretresnog vijeća učestvovalo je u suđenju koje je počelo 26. oktobra 2009, a okončano završnom riječju nešto manje od pet godina kasnije – 7. oktobra 2014.

Iako se Karadžić pojavio na početku suđenja, 5. novembra 2009. godine nije i Sudsko vijeće je 14 dana kasnije imenovala Ričarda Harvija za branioca optuženog, po uslovima koje je Žalbeno vijeće donijelo u slučaju Slobodana Miloševića.

Takva odluka je obrazložena odlukom u kojoj se konstatovalo da je optuženi u znatnoj mjeri i uporno opstruisao pravično i ekspeditivno vođenje suđenja protiv njega.

Od 1. marta 2010. godine, Pretresno veće je Karadžiću dozvolilo da zastupa samog sebe i on je izneo svoju uvodnu riječ.

Opomenut je da će mu biti oduzeta prava na samozastupanje, na pomoć dodijeljenog tima odbrane, a imenovani branilac preuzeti ulogu dodjeljenog branioca ukoliko bude ometao suđenje.

Tužilaštvo je izvodilo dokaze od 13. aprila 2010. do 25. maja 2012. godine, a na Vidovdan je Pretresno vijeće donijelo odluku da odbaci Karadžićev zahtjev za oslobađanje po deset tačaka optužnice, ali je prihvaćena žalba na tačku 1 optužnice koja ga je teretila za genocide i ratne zločine od marta do decembra 1992. godine u nekoliko opština u Bosni i Hercegovini.

Žalba Tužilaštva na ovakvu odluku je prihvaćena, poništena je odluka Pretresnog veća i Karadžiću je vraćena tačka 1 optužnice.

Nakon svega toga, Karadžić je počeo iznošenje dokaza 16. oktobra 2012. godine, a taj proces je okončan 1. maja 2014. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.